Nakon nedavnih pregovora Vladimira Putina i Donalda Trampa, anonimni izvori s obje strane otkrili su ključne vojne planove Kremlja. Ruska vojska ima jasan cilj zauzeti cijeli Donbas, a taj će se plan provesti silom ako Ukrajina ne pristane dobrovoljno predati to područje radi zaustavljanja sukoba.
Čini se da su ostali dijelovi fronta, od Sumske oblasti do Zaporižja, za Putina manje važni. Navodno je spreman i na “razmjenu” okupiranih teritorija u Sumskoj, Harkivskoj i Dnjepropetrovskoj oblasti za preostale dijelove Donbasa pod kontrolom ukrajinskih snaga, vjerovatno u razmjeri od 1500 za 6000 četvornih kilometara, piše Meduza.
Prema izvještajima američkih funkcionera, Putinov argument je jasan: Rusija zahtijeva predaju preostalih dijelova Donbasa jer ih ionako može zauzeti vojnom silom, što bi samo produžilo rat. Zauzvrat, čini se da se s pregovaračkog stola povlače zahtjevi za predajom grada Zaporižja i teritorija u Hersonskoj oblasti, uključujući i sam grad Herson.
Logika Kremlja vjerovatno se zasniva na procjeni da je zauzimanje tih područja u dugoročnom periodu nerealno. U oba slučaja ključna prepreka je rijeka Dnjepar, čije se prelaženje u trenutnim ratnim uslovima smatra skoro nemogućom operacijom, čak i za obezbjeđenje garnizona u Zaporižju koji se nalazi na istočnoj obali.
Je li potpuna okupacija Donbasa moguća?
Iako se čini da je cilj ambiciozan, potpuna okupacija Donbasa ne djeluje kao nemoguća misija. Tokom protekle godine, uprkos preusmjeravanju značajnih snaga na bitku u Kurskoj oblasti, ruske su snage zauzele više od 4000 četvornih kilometara snažno utvrđenih teritorija u Donjeckoj i Luganskoj oblasti. Za potpunu kontrolu preostaje im osvojiti još oko 6000 četvornih kilometara.
Kako je nedavno pisao The Economist, ako bi ukrajinske snage napustile Donbas, izgubile bi svoj “pojas tvrđava”, ključnu obrambenu liniju na istoku, što bi Rusiji otvorilo put prema središnjoj Ukrajini.
Namjere Kremlja jasno su vidljive i na terenu. Ruske snage napreduju sa strane Donjecka prema sjeveru, ciljajući glavnu ukrajinsku tvržavu u regiji – aglomeraciju Kramatorska i Slavjanska. Na taj se pravac postupno prebacuju rezerve s drugih dijelova bojišta.
Ako je ranije ruska komanda koristila grad Pokrovsk kao mamac za privlačenje ukrajinskih snaga, sada je njegovo zauzimanje postalo ključno za dalje napredovanje prema Kramatorsku. Zbog ruskog napredovanja u posljednjih godinu dana, linija bojišta oko Pokrovska znatno se produžila.
To je promijenilo taktiku borbe: veliki dijelovi fronta ostali su nebranjeni, što je objema stranama omogućilo prodore u pozadinu. Ipak, taktički prodori od 10 do 20 kilometara zasad ne dovode do potpunog sloma fronta jer se zaustavljaju udarima dronova i brzim prebacivanjem rezervi.
Upravo bi ova bitka neobičnog oblika, koja se vodi istočno i južno od Pokrovska, mogla postati odlučujuća bitka 2025. godine. Ruska vojska u njoj ima značajnu brojčanu prednost, ali to joj ne garantuje konačnu pobjedu.
Stanje na ratištu: Pokrovsk i Kostjantinivka
Unatoč okupljanju velikih ukrajinskih rezervi kod Dobropilje, ruski prodor između Pokrovska i Kostjantinivke nije u potpunosti zaustavljen. Ruske snage zadržavaju položaje na području Kučerovog Jara, otprilike 13 kilometara od linije ratišta od sredine avgusta.
Ukrajinske snage pokušale su potisnuti ruske trupe s bokova, pri čemu su se uspjele probiti u rusku obranu kod Nikanorivke. S druge strane, rusko zapovjedništvo je uvelo rezerve i pokušalo se probiti prema Šahovu, ključnom putnom čvorištu čije bi zauzimanje osiguralo sigurnost ruskih snaga koje su prodrle prema Dobropilji.
Foto: DeepState, Meduza
Borbe za selo Volodimirivka i dalje traju, a obje strane tvrde da ga kontrolišu, međutim vizuelnih potvrda zasad nema. Glavne ruske snage napreduju zapadno prema Mirnogradu, zaobilazeći Pokrovsk sa sjevera, gdje su ukrajinske snage takođe pokrenule protivnapade.
Pokušaji proboja prema sjevernim predgrađima Pokrovska i presijecanja ključnih puteva za sada nisu uspjeli. Čini se da su i jurišni napadi na sam centar Pokrovska privremeno zaustavljeni, iako je moguće da su ruske snage i dalje prisutne na jugozapadnim dijelovima grada.
Istovremeno, ruske trupe aktivirale su se jugozapadno od Pokrovska, zauzevši veći dio naselja Udačne. Rusko zapovjedništvo očito smatra da je zauzimanje Pokrovska neophodno za dalje napredovanje prema sjeveru. Drugi važan cilj je grad Kostjantinivka, prema kojem ruske snage napreduju s nekoliko strana, uključujući područje sjeverno od Torecka i sjevernu granicu Časiv Jara.
Dnjepropetrovska oblast
Ruske snage nastavljaju ofanzivu na granici Donjecke i Dnjepropetrovske oblasti, sjeverno i zapadno od Velike Novosilke, uprkos upornim ukrajinskim protivnapadima. Na ovom su području ruske trupe zauzele nekoliko sela u dolinama rijeka Vovča i Vorona te su prešle rijeku Vovču i zauzele selo Filija.
Kriza odbrane na ovom dijelu ratišta vjerovatno je prisilila ukrajinsko zapovjedništvo na prebacivanje rezervi, moguće čak iz Sumske oblasti.
Limanski pravac
Na limanskom pravcu, ruske jurišne grupe probile su se kroz Torske prema jugu u smjeru Jampila, kroz koji prolazi jedini put koji povezuje ukrajinske snage u Kreminskim šumama s ostatkom teritorija. Zbog ovog prodora, vjerovatno je da će se ukrajinske snage uskoro morati povući iz šuma, za koje se bitka vodi još od jeseni 2022. godine, prenosi Index.hr.
Foto: DeepState, Meduza