Njemački gradovi zalažu se za izgradnju skloništa za zaštitu stanovništva u slučaju rata.
Ali, pitanje je kolika bi bila korist od njih, imajući u vidu destruktivnu moć modernog oružja i eventualnog nuklearnog rata.
Možda ne postoji bolji način da se procijeni koliki je strah u nekoj zemlji nego da se baci pogled na kompanije koje grade privatne bunkere.
Na primjer, BSSD Defense, kompanija sa sjedištem u Berlinu koja gradi “sisteme zaštitnih prostorija” za privatnu, poslovnu i vojnu upotrebu – u posljednje vrijeme posao ide dobro.
Pored razne kućne bezbjednosne opreme, kompanija nudi sve, od “prostorija za privremenu izolaciju i zaštitu” za oko 20.000 evra, do pravih skloništa za skoro 200.000 evra.
Tehnički direktor BSSD-a Mario Piejde kaže da su posljednjih godina imali povećan broj poziva privatnih osoba, vatrogasnih službi i lokalnih vlasti.
Zanimanje je počelo rasti tokom pandemije COVID-a, a zatim je ponovo pojačano 2022. kada je Rusija napala Ukrajinu.
“Postoji aktivna potražnja i aktivno zanimanje, jer nema toliko firmi koje se time bave. Niko nije mogao očekivati da će se u Evropi ponovo voditi konvencionalni rat, ali nažalost, istorija se ponavlja. Ljudi koji su o tome ranije razmišljali sada su počeli provoditi svoje planove“, rekao je Piejde za DW.
U Njemačkoj nema funkcionalnih skloništa
Čini se da je slično i u političkim krugovima: početkom juna, na konferenciji ministara unutrašnjih poslova u Potsdamu, Savezno ministarstvo unutrašnjih poslova predstavilo je svojim pokrajinskim kolegama “izvještaj o stanju razvoja modernog koncepta skloništa” za njemačko stanovništvo.
Taj izvještaj se pojavio tri mjeseca nakon što je Njemačko udruženje gradova i opština, koje predstavlja 14.000 lokalnih vlasti, pozvalo saveznu vladu da u idućih deset godina uloži 10 milijardi evra u civilnu zaštitu i da to iskoristi za osposobljavanje 2.000 bunkera iz doba Hladnog rata.
Njemačkoj bi trebalo više od 200 hiljada bunkera
To nije mali poduhvat. Savezni ured za civilnu zaštitu i pomoć u katastrofama (BBK) kaže za DW da je samo 579 tih bunkera još određeno kao javna skloništa i da imaju mjesta za oko 478.000 ljudi (ili 0,56 posto njemačke populacije). Čak ni ti bunkeri nisu “ni funkcionalni ni spremni za upotrebu” nakon što je 2007. napušten raniji sistem skloništa.
Novi koncept bunkera je u fazi planiranja, kaže BBK, ali izvještaj savezne vlade, koji je procurio u razne njemačke medije, kaže da bi za zaštitu ukupnog stanovništva bilo potrebno izgraditi još oko 210.100 bunkera, što bi trajalo 25 godina i koštalo 140,2 milijardi evra.
“Izgradnja zaštite stanovništva je svakako bila zanemarena u posljednjih 35 godina”, rekao je Piejde, ali bi oživljavanje ovakvih skloništa trebalo biti izvodivo:
“Nije se puno promijenilo u izgradnji u posljednjih 50 godina. Postoji određena čvrstoća zidova, debljina zidova, sistemi filtera. Sve što se promijenilo je napajanje i efikasnost baterija.”
Kolika je uopšte korist od bunkera?
Hans-Walter Borries, direktor Instituta za ekonomske i sigurnosne studije FIRMITAS na Univerzitetu u Wittenu, slaže se da je pitanje zaštite stanovništva jako zanemareno.
Ali, on postavlja pitanje kolika bi zapravo bila korist od bunkera, s obzirom na vojnu moć u ratu između NATO-a i Rusije (ako je to zaista scenarij za koji se sprema): na primjer, Rusija ima hipersonične rakete koje bi za dvije do pet minuta iz Kalinjingrada mogle dosegnuti praktično bilo koji evropski grad.
“Nije to kao u Drugom svjetskom ratu, kada su upozorenja od bombardera koji lete iznad Hannovera prema Berlinu davala ljudima 15 ili 20 minuta da pronađu sklonište. Sa sadašnjim vremenima reakcije ne postoji način da se upozori stanovništvo”, rekao je za DW Borries, koji je također rezervni pukovnik Bundeswehra.
Njemačka vlada je svjesna ovog problema. U slučaju rata, kaže vladin izvještaj, veliki centralni bunkeri bili bi puno manje korisni od decentraliziranih zaštićenih prostora unutar stambenih zgrada. Zato vlada planira preporučiti građanima da nabave jeftin i lako dostupan građevinski materijal za izgradnju bezbjednih prostorija u svojim podrumima.
Borries nije uvjeren u taj koncept, posebno imajući u vidu da bi takav sukob mogao brzo eskalirati u nuklearni rat, a nuklearno oružje je sada nesagledivo destruktivnije od onog koje je koristio SAD na kraju Drugog svjetskog rata.
“Posljedice više nisu usporedive s Hirošimom ili Nagasakijem. Modernim oružjem cijelu Njemačku bi se moglo zbrisati s devet do dvanaest raketa”, rekao je on.
Bunkeri koji bi mogli izdržati takvu vrstu napada morali bi biti ukopani hiljadama metara duboko u švajcarskim Alpama.
“A poslije toga više uopšte ne biste htjeli izaći van”, rekao je ovaj stručnjak.
Novac bolje uložiti za “normalnu” zaštitu
Umjesto da ulaže milijarde u izgradnju mreže bunkera za slučaj rata, Borries tvrdi da bi vladama bilo bolje da ulažu u ono što je on nazvao “normalnom” zaštitom stanovništva.
To bi, kako je rekao, mogao biti sistem upozorenja na katastrofe, posebno one prirodne poput poplava, i kreiranje bolje obuke za organizacije za pomoć u katastrofama.
“To znači novac za obuku, vježbe, savremenu opremu. Sve bi to imalo više smisla nego zamišljati ove scenarije nuklearnog rata kada ionako ne možete ništa učiniti”, zaključio je Borries.