Geert Wilders, sa svojom blajhanom kosom i vatrenom retorikom, dugo je bio jedan od najpoznatijih nizozemskih zakonodavaca u zemlji i inostranstvu. Prozvan nizozemskim Donaldom Trumpom, poznat je po oštroj kampanji protiv imigracije, Evropske unije i naročito islama, piše Politico.eu
Sada je u najboljoj poziciji da postane sljedeći premijer zemlje, nakon što je osvojio šokantnu pobjedu na opštim izborima u srijedu. Sve što treba da učini jeste da nagovori potencijalne koalicijske partnere u drugim strankama da sarađuju s njim.
Wilders je svoju političku karijeru započeo kao član parlamenta 1998., prvo za centristički VVD, gdje je bio mentor mladom Marku Rutteu, prije nego što je napustio stranku i osnovao vlastitu Stranku za slobodu 2006. godine. To ga čini zastupnikom s najdužim stažem u nizozemskom parlamentu.
Oženio je Krisztinu Márfai, bivšu mađarsku diplomatkinju, 1992. godine. Par nema djece, ali ima dvije mačke, Snoetje i Pluisje, koje imaju svoj nalog na X-u s gotovo 23.000 pratilaca.
Zašto je on tako kontroverzan?
Kao politički vođa, Wilders je poznat po svom huškačkom jeziku, jer je opisao islam kao “totalitarnu ideologiju” i nazvao Marokance “ološem”.
Wilders je rekao da je njegovu averziju prema islamu potaklo ubistvo antiislamskog režisera Thea van Gogha 2004. godine, kao i vrijeme koje je proveo u kibucu u Izraelu. Njegov predizborni program pozivao je na zabranu Kur'ana, džamija i svih islamskih škola, kao i islamskih marama u zgradama vlade.
Prije nekoliko godina sud ga je osudio za vrijeđanje grupe ljudi na temelju njihovog porijekla nakon što je u govoru 2014. godine pozvao na “manje Marokanaca”.
Takođe, nije nesklon napadima na druge političare brutalnim izrazima, nazivajući ministricu finansija u odlasku Sigrid Kaag “vješticom” i duboko vrijeđajući svog protivnika, Fransa Timmermansa, tokom rasprave.
Wildersova antiislamska retorika učinila ga je metom ekstremista i dovela do toga da živi pod zaštitom 24 sata dnevno, seleći se iz jedne sigurne kuće u drugu posljednje dvije decenije.
Tokom zabave u predizbornoj noći u kafiću na nizozemskoj obali, Wildersa su pratili tjelohranitelji, te su ga uvodili i izvodili sa mjesta održavanja, koje su prije toga pregledali psi i specijalne policijske jedinice.
Kakva je njegova politika?
Glavno obećanje Wildersa u kampanji bilo je zaustavljanje “tsunamija azilanata”, koji je okrivio za razne društvene probleme, uključujući nedostatak stambenog prostora u zemlji i visoke zdravstvene troškove.
U skladu s tim, pozvao je na ukidanje azila za izbjeglice i slobodno kretanje radne snage unutar EU, predlažući da se za neke uvedu radne vize. Takođe želi da se Sirijcima ukinu privremene dozvole za azil, a da se kriminalcima oduzme nizozemsko državljanstvo i da se deportuju.
Wilders je kritičan prema klimatskim naučnicima i smatra da je vlada previše potrošila na smanjenje emisije CO2. Zalagao se za to da elektrane na ugljen i plin ostanu otvorene, te predlaže obustavu izgradnje solarnih parkova i vjetroturbina. Takođe, želi povući Nizozemsku iz UN-ovog Pariškog klimatskog sporazuma.
Umjesto toga, on propovijeda prilagodbu klimi – jačanje nasipa i ulaganje u projekte koji bi omogućili povremeno izlijevanje rijeka.
Tvrdolinijaški euroskeptik, Wilders pozvao je na referendum o “Nexitu” o izlasku iz EU-a i želi izuzeće od propisa EU-a o azilu i migraciji.
Što misli ostatak svijeta?
Izbori u Nizozemskoj posljednji su u nizu izbora koji mijenjaju evropski politički pejsaž, a stranke krajnje desnice takođe su u usponu u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj.
Wildersu su čestitali njegovi politički prijatelji Marine Le Pen u Francuskoj i mađarski Viktor Orbán, koji je rekao da su “krila promjene ovdje”.
U Kijevu će zbog ovakvih rezultata biti zabrinuti. Kao i drugi lideri krajnje desnice na kontinentu, Wilders je pohvalio ruskog predsjednika Vladimira Putina i osudio ono što je 2017. godine opisao kao “histeričnu rusofobiju” u Evropi.
Od ruske sveobuhvatne invazije na Ukrajinu prošle godine, Wilders se donekle distancirao od Kremlja, nazivajući napad pogreškom.
Ipak, u jednoj od završnih rasprava prije izbora, Wilders je rekao da neće podržati slanje više novca i oružja Ukrajini; ti su resursi, rekao je, potrebni za vlastitu nizozemsku vojsku. S druge strane, privremena vlada te zemlje čvrsto podržava Ukrajinu i upravo je Kijevu izdvojila više od 2 milijarde eura pomoći.
Wilders čvrsto podržava Izrael i zalaže se za premještanje ambasade Nizozemske u Jeruzalem uz zatvaranje nizozemskog diplomatskog ureda u Ramallahu, sjedištu palestinskih vlasti.
Nakon Hamasovog napada na Izrael 7. oktobra, rekao je da se “Izrael bori za svoje postojanje” protiv “sila mržnje, barbarstva i terorizma”.
Hoće li biti premijer?
Wildersu je osigurano 25 posto glasova, što je puno u izrazito rascjepkanom izbornom sistemu, ali nedovoljno za većinu u parlamentu. To znači da će morati formirati koalicijsku vladu s još dvije ili tri stranke prije nego što preuzme vlast.
To je lakše reći nego učiniti, jer mainstream stranke u Nizozemskoj oklijevaju udružiti snage s krajnjom desnicom i držale su Wildersa izvan vlade više od decenije. Razmjeri njegove pobjede, međutim, ojačat će njegovu ulogu u pregovorima.
U pobjedničkom govoru u srijedu, Wilders je pozvao druge stranke da se konstruktivno uključe u koalicijske pregovore, te je čak sugerisao da bi bio spreman na kompromis oko svog antimuslimanskog stava kako bi formirao vladu. “Jako dobro razumijem da stranke ne žele biti u vladi sa strankom koja želi protuustavne mjere”, rekao je. “Nećemo govoriti o džamijama, Kur’anima i islamskim školama.”
Iako je Pieter Omtzigt, koji je izgradio centrističku stranku od nule u tri mjeseca kako bi zauzeo 20 mjesta na izborima, prethodno isključio mogućnost udruživanja snaga s Wildersom, rekao je u srijedu naveče da će biti otvoren za razgovore i da ne isključuje nikoga kao potencijalnog partnera.
Dilan Yeşilgöz, koja je zamijenila bivšeg premijera Marka Ruttea na mjestu lidera VVD-a, također je rekla da je otvorena za ideju udruživanja snaga s Wildersovim PVV-om — ali je ove sedmice isključila mogućnost da ga podrži kao premijera.