Kad je Donald Trump u kolovozu 2019. izjavio da bi volio „kupiti Grenland“, svijet se nasmijao. Danska premijerka Mette Frederiksen tu je ideju nazvala „apsurdnom“, a Trump je otkazao službeni posjet Kopenhagenu uz hladnu rečenicu: „Ako ne žele razgovarati o Grenlandu, nema smisla ići.“ Sedam godina kasnije, ponovno u Bijeloj kući, bivši američki predsjednik više se ne šali. U njegovu retoriku Grenland se vratio – ovaj put ne kao egzotična ideja milijardera, već kao simbol američkog povratka u veliku geopolitičku igru.
Led, moć i nadmoć
Grenland se proteže na više od dva milijuna kvadratnih kilometara, iznad Arktičkog kruga, između Sjevernog Atlantika i Arktičkog oceana. Iako ga se često zamišlja kao pusto ledeno prostranstvo, riječ je o regiji goleme strateške važnosti. Ispod leda skrivaju se rezerve rijetkih metala, litija i kobalta, dok se oko otoka odvija otapanje koje mijenja globalne plovne rute i otvara novi pristup arktičkim naftnim i plinskim poljima.
„Tko danas kontrolira Arktik, kontrolira trgovačke rute 21. stoljeća“, citirao je New York Times visokog američkog dužnosnika. A Grenland je središte te karte moći. Amerikanci tamo već imaju vojnu bazu Thule – najsjeverniju zračnu bazu NATO‑a, ključnu za nadzor ruskih interkontinentalnih letjelica i koordinaciju satelitskih sustava ranog upozorenja.
Drugim riječima, Grenland je više od komada leda. On je promatračnica između Europe, Sjeverne Amerike i Rusije. Trump to zna – i zato nikad nije odustao od ideje da „amerikanizira“ to područje, čak i ako ne u formalnom smislu kupnje, onda u suštinskom – kroz energetski, infrastrukturni i vojni utjecaj.
Povratak “kupovne diplomacije”
Trumpovo inzistiranje na kupnji Grenlanda nije eksces, već nastavak starog američkog obrasca. Sjedinjene Države su Aljasku kupile od Rusije 1867. godine, a Louisianu od Francuske još ranije. Trumpov pogled na geopolitiku proizlazi iz tog istog instinkta – da se teritorij ne osvaja, nego kupuje, kao korporacija koja preuzima novu podružnicu.
Kako piše The Atlantic, ideja da bi se „širenje moći“ rješavalo financijskim transakcijama, a ne ratovima, duboko je ukorijenjena u Trumpovoj poslovnoj logici. U privatnim razgovorima, bivši američki predsjednik navodno je uspoređivao Grenland s „manhattanskim zemljištem s neprocijenjenim resursima“.
No, pod tom bizarnom slikom krije se ozbiljna strategija: kontrolirati energetsku i logističku budućnost Arktika prije nego što to učine drugi. Posebno – Kina.
Strah od “Polarnog pojasa i puta”
Peking već godinama ulaže ili pokušava ulagati u Grenland. Kineske tvrtke pokušale su otkupiti udjele u rudnicima rijetkih zemnih metala i ponudile financiranje zračnih luka na otoku. To je Washington protumačio kao napad na vlastitu sigurnosnu zonu. „Kina ne dolazi s tenkovima, nego s kreditima“, napisao je Foreign Policy. „Ali rezultat može biti isti – strateška ovisnost.“
U Pentagonu već dulje vrijeme smatraju da je Grenland „ključ sigurnosti sjeveroistočne Amerike“. U slučaju velikog sukoba, tuda prolaze projektili i komunikacijski sateliti. Stoga Trumpova ideja da otok “uđe u američku sferu” nije toliko bizarnost koliko instinkt – možda grub, ali strateški lucidniji no što se čini.
U njegovu drugom mandatu, Trump više ne govori o formalnoj kupnji. Umjesto toga, najavljuje ogroman program ulaganja u infrastrukturu, istraživanja i obrambene sustave koji bi “ojačali Grenland kao američko-dansko partnerstvo”. Iza te formulacije stoji jasna ambicija: postaviti trajni američki pečat na Arktiku, baš kao što je Kina svoj stav ucrtala u Južnokineskom moru.
Danska između savezništva i pritiska
Za Dansku, formalnu vlasnicu Grenlanda, ta je tema vrlo osjetljiva. Kopenhagen se pokušava održati na liniji koja čuva transatlantske odnose, ali sprječava gubitak suvereniteta. Premijerka Frederiksen otvoreno je izjavila da je Trumpov “novi arktički interes” shvatila ozbiljno i da će “sve investicije biti pod danskima uvjetima”.
No, u praksi Danska teško može zanemariti američku financijsku snagu – ni sigurnosne obveze unutar NATO‑a. Grenland je ovisio o danskim subvencijama i uvozu, no ako američki kapital otvori nova radna mjesta, lokalna vlada u Nuuku mogla bi poželjeti izravan sporazum s Washingtonom, neovisno o Danskoj.
„Trump zapravo koristi ekonomski realizam da slomi politički romantizam – on igra na dugoročnu ironiju da će se Danci sami zahvaliti ako ih Amerika ‘spasi‘ od budućeg kineskog utjecaja“, piše Financial Times.
Arktik – novo svjetsko bojište
Kad se sve zbroji, Trumpova “žudnja” za Grenlandom manje je fantazija, a više rani simptom nove igre moći. Arktik se pretvara u sljedeću globalnu granicu, regiju u kojoj se prelamaju interesi SAD‑a, Rusije, Kine i Europe. Otapanjem leda otvaraju se nove pomorske rute koje će preusmjeriti svjetsku trgovinu — Sjeverni morski put preko Rusije skraćuje put od Azije do Europe za trećinu.
Trump razumije što znači biti prvi na novom tržištu. A Grenland je, za njega, više od strateškog teritorija – to je brend budućnosti, prostor na kojem se može osigurati američka dominacija, obnoviti osjećaj globalne nadmoći i dokazati da Amerika „opet pobjeđuje“.
Možda zato njegova fascinacija nikada nije bila samo fiksacija biznismena s mapom. U pozadini se nalazi jednostavna, stara američka maksima: tko kontrolira ledeni sjever, kontrolirat će i toplu budućnost.