Lilia Yapparova, istraživačka novinarka Meduze, neovisne ruske novinske kuće, u tekstu za New York Times upozorava na ono što naziva “zastrašujućim” aktivnostima predsjednika Rusije Vladimira Putina. U tekstu naslovljenom ‘Putin radi nešto što skoro niko ne primjećuje’, Yapparova iznosi slučajeve progona i zastrašivanja protivnika predsjednika Putina diljem svijeta, a i sama je bila upozorena na oprez. Ruski opozicionari, tvrdi, na meti su ruskih obavještajnih službi.
“U novembru 2022. urednici su me zamolili da pazim šta jedem i da prestanem naručivati hranu za van. U početku nisam puno razmišljala o tome. Ali ubrzo sam shvatila važnost njihovih savjeta kada je, samo mjesec dana kasnije, moja kolegica Elena Kostyuchenko otkrila da je otrovana u Njemačkoj, u vjerovatnom pokušaju atentata od strane ruske države. Takve priče postale su rutina. Prošle godine, istraživačka novinarka, Alesya Marokhovskaya, bila je uznemiravana u Češkoj; u februraru je u Španiji pronađeno tijelo ruskog bjegunca Maxima Kuzminova izrešetano mecima. U oba slučaja pretpostavljalo se da je umiješan Kremlj. Ruski opozicionari dobro znaju da čak i u egzilu ostaju na meti ruskih obavještajnih službi”, tvrdi Yapparova.
Ali, naglašava, nisu samo oni ti koji su u opasnosti. Tu su i stotine hiljada Rusa koji su napustili domove jer nisu željeli imati nikakve veze s ratom Vladimira Putina – ili su bili istjerani, optuženi da ga nisu dovoljno prihvatili. Ti disidenti niskog profila također su podvrgnuti nadzoru i otmicama. Ipak, njihova se represija događa u tišini – daleko od svjetla reflektora i često uz prešutni pristanak, ili neadekvatnu prevenciju, zemalja u koje su pobjegli.
To je zastrašujuća stvar: Kremlj lovi obične ljude diljem svijeta, a čini se da nikoga nije briga.
Hapšenja u Kazahstanu, zatvaranja u Crnoj Gori,…
“Prikupljam informacije o tome kako Rusija cilja prognanike od početka rata u Ukrajini. Moji izvori sežu od ljudi koji su i sami preživjeli otmice i nadzor do lidera ruske dijaspore diljem svijeta — i nekolicine aktivista za ljudska prava koji im pomažu. Mnogi su sa mnom razgovarali pod uslovom anonimnosti kako bismo razgovarali o ruskoj represiji bez straha od odmazde. Kremlj, naravno, poriče bilo kakvu upletenost – uglavnom govoreći da ne mogu komentirati što se događa ljudima u drugim zemljama. No, dokazi se gomilaju”, piše autorica teksta.
U Kazahstanu je na zahtjev Moskve uhapšen vokalni trener koji je poludio u lokalnom zatvoru. Njegovateljica starijih osoba zatvorena u Crnoj Gori po ruskom nalogu, a provodi ga Interpol. Učiteljica koju su uhapsili armenski graničari nakon što je svojim učenicima pričala o ruskim zločinima u Buchi. Vlasnik trgovine igračaka, industrijski penjač, punk rocker: ovo su samo neke od osoba uhvaćenih u mrežu Kremlja, diljem svijeta.
I radi se o globalnoj operaciji. U Britaniji se prognanici prate, a londonska opozicijska događanja vrve od agenata “koji savršeno strše”, rekla mi je Ksenia Maximova, tamošnja aktivistica, protivnica Kremlja. Ruski obavještajci poslani su da nadziru dijaspore u Njemačkoj, Poljskoj i Litvi, prema Evgeniju Smirnovu, odvjetniku specijaliziranom za slučajeve izdaje i špijunaže. Ostali emigranti uhodjeni su i prijećeno im je u Rimu, Parizu, Pragu i Istanbulu. Popis se nastavlja.
Oni koji se ne mogu prevarom vratiti u Rusiju podvrgnuti su nadzoru, ističe i navodi primje zaposlenice organizacije koja podržava LGBTQ populaciju, koja je šetala psa u Tbilisiju, kada je primijetila da je prati dron. Bilo je to dvije godine otkako je pobjegla iz Rusije s ostalim kolegama. Požurila je natrag da se sakrije u svom stanu, ali je i dalje mogla čuti zujanje. Pratila je buku do balkona i našla se licem u lice s uređajem koji je bio nadohvat ruke.
“Zemlje domaćini često su saučesnici. Na nekim mjestima lokalni policajci čak provode nadzor u ime svojih ruskih kolega. U Kazahstanu, lokalne specijalne službe pomažu Rusiji uhvatiti osobe koje izbjegavaju regrutaciju. U Kirgistanu policija koristi tehnologiju prepoznavanja lica u potrazi za onima koje traži Kremlj, prisiljavajući ljude da napuste gradove i odu u planine, prema nekoliko interesnih grupa. Kada ne pomažu aktivno ruskom nadzoru, lokalne vlasti su ponekad spore u njegovom zaustavljaju”, tvrdi ruska novinarka.
Kao još jedan primjer navodi slučaj Sergeja Podsitnika, novinara koji je istraživao vojne veze između Rusije i Irana. U martu ove godine, još uvijek ushićen viješću da će tvornica dronova koju je razotkrio biti sankcionirana, vraćao se u svoju sobu u Duisburgu u Njemačkoj. Prije nego što je otišao u egzil, Podsitnik bio je dio opozicijske mreže Alekseja Navaljnog i stekao je naviku paziti da ga nitko ne prati. Ispred svojih vrata bacio je pogled preko ramena – i ugledao kako iza ugla viri stranac koji prati svaki njegov pokret.
Njegov kolega također je primijetio da ga promatra isti čovjek, ali bile su im potrebne dvije žalbe da osiguraju istragu od lokalnih vlasti. Činilo se da policija u Duisburgu jednostavno nije mogla shvatiti da je moguće da se u njihovom gradu odvija nadzor pod pokroviteljstvom Rusije. Slučaj je ubrzo zatvoren bez pronalaska počinitelja, što je možda bila greška. Duisburg je jedno od mjesta, prema Dossier Centru, istraživačkoj organizaciji sa sjedištem u Londonu, iz kojeg su agenti ruske vojne obavještajne jedinice vršili sabotaže u inozemstvu, tvrdi autorica teksta.
Gubi im se svaki trag
Za razliku od Podsitnika, postoje i oni koji su nestajali bez traga – na pragu ambasade u Armeniji ili seoske crkve u Gruziji – samo da bi se pojavili u ruskim pritvorskim centrima, tvrdi novinarka i dodaje kako nije moguće procijeniti koliko se često to događa. Ipak, kako kažu njeni izvori, može se pretpostaviti da postoji mnogo više slučajeva poput onog Lava Skorjakina, koji je prošlog oktobra odveden iz svog hostela u Kirgistanu, uguran u auto i deportiran natrag u Rusiju.
“Mnogi su Rusi u inostranstvu ranjivi i nemaju zaštitu. U ljeto 2023. grupe civilnog društva uputile su peticiju Europskom parlamentu da pomogne u legalizaciji ljudi koji su odbili boriti se u vojsci gospodina Putina; nije bilo smislenog odgovora. Politički azil rutinski se uskraćuje ne samo osobama koje izbjegavaju regrutaciju nego i aktivistima – ponekad “uz monstruozne argumente da je ‘situacija u Rusiji normalna i da možete računati na pošteno suđenje'”, rekla mi je Margarita Kuchusheva, imigracijska odvjetnica na Cipru”, ističe Yapparova.
Antiratne prognanike, dodaje, podupire nekolicina organizacija za ljudska prava, koje su stalno na rubu zatvaranja zbog nedostatka sredstava.
“Rusija, nasuprot tome, rasipa velike količine resursa na prognanike – jer ih optužuje za izdaju i terorizam i, vođena paranojom, progoni ih po cijelom svijetu. Oni su u neposrednoj opasnosti. Ali veća je opasnost da svijet potpuno zaboravi na te ljude – i zašto su uopće napustili svoju zemlju”, zaključuje.