Dva pokušaja primirja bila su neuspješna te tisuće ljudi bježe iz prijestolnice Kartuma u potrazi za sigurnošću.
Sukobi u sudanskom glavnom gradu Kartumu te u drugim gradovima diljem ove afričke zemlje rezultat su sukoba između sudanske vojske te paravojnih snaga imena Rapid Support Forces (RSF). Sudanci se godinama pokušavaju riješiti vojne diktature, a sad su se našli u središtu sukoba dvojice vojnih vođa koji su od suradnika preko noći postali smrtni neprijatelji, prenosi Telegram.hr
Čelnik Sudana i tamošnje vojske, general Abdel Fattah al-Burhan te njegov zamjenik i čelnik RSF-a Mohamed Hamdan Daglo, poznatiji pod imenom Hemedti, dijelili su vlast od kraja 2021. godine kada su zajednički izveli državni udar. Međutim, njihova alijansa se ubrzo počela raspadati jer nisu imali istu viziju o budućnosti zemlje.
Od državnog udara 2021. ubijeno preko 100 prosvjednika
Građani su počeli strahovati od potencijalnog oružanog sukoba u veljači. Kako su odnosi dvaju čelnika bili sve gori, razvijala se i napetost u zemlji. Prosvjedi protiv vojne i paravojne hunte postali su sve intenzivniji. Početkom ožujka, jednog je prosvjednika u Kartumu vojni časnik upucao u prsa i ubio ga, a sve je snimljeno. Od državnog udara 2021. ubijeno je više od 100 prosvjednika.
Nasilje je postupno postajalo sveprisutno, a građani su međusobno dijelili informacije kako bi izbjegli opasnost. WhatsAppom su kružile informacije o tomu koje ceste treba izbjegavati te koje alternativne rute koristiti kako bi život normalno tekao dalje.
U međuvremenu su se dvojica generala nadmetala u tomu koji će se od njih prikazati kao svojevrsni “glasovi naroda”. Hemedti se uhvatio snimke ubojstva prosvjednika i pozvao na suđenje časniku koji ga je ustrijelio. Hemedtijev brat, također RSF-ovac, rekao je da njegove snage neće dopustiti ubijanje ili pritvaranje prosvjednika. Burhan je, s druge strane, počeo govoriti kako je vojska spremna potpuno se povući iz politike.
Hemedti: ‘Burhan je kriminalac koji želi uništiti državu’
Međutim, situacija je postajala sve gora, a sve je kulminiralo 15. travnja. “Počela sam primati poruke od prijatelja i obitelji iz Kartuma koji govore o pucnjavi. Nekoliko sati nakon toga, RSF je preuzeo zračnu luku na kojoj su bombardirani civilni zrakoplovi, a dvoje putnika je ubijeno”, piše Nesrine Malik, novinarka Guardiana.
Ubrzo nakon što su napadi počeli, Hemedti je dao intervju za Al Jazeeru. Za Burhana je rekao da je kriminalac koji želi uništiti državu. Hemedti se na nacionalnoj političkoj sceni pojavio tek prije četiri godine. U tom kratkom vremenu uvukao je vojsku i cijeli Sudan u neviđen sukob. No, tko je zapravo Hemedti i kako je, naizgled preko noći, uspio početi dominirati sudanskom politikom?
Hemedti se prvi put probio u javnost nakon sudanske revolucije 2019. kojom je svrgnut predsjednik Omar al-Bashir, vojni diktator koji je vladao gotovo 30 godina. Do revolucije, Hemedti je za Bashira radio iz pozadine, koristeći svoju privatnu vojsku za suzbijanje pobuna na nemirnom zapadu zemlje. U veljači i ožujku 2019., kako su se prosvjedi protiv Bashira intenzivirali, Hemedtijeve snage pozvane su s periferije zemlje da podrže vojsku u Kartumu. Ali onda, u travnju 2019., Hemedti je napravio neočekivani potez, koji će biti početak njegovog nevjerojatnog političkog uspona.
Godinama bio na strani diktatora, a onda ga zbacio s trona
Od početka travnja 2019., prosvjednici su kampirali ispred sudanskog vojnog stožera, zahtijevajući smjenu Bashira. Zatim je Hemedti 11. travnja, u zajedničkom potezu s vojskom, odlučio s trona potisnuti čovjeka na čijoj je strani bio godinama. Nakon što je Bashir smijenjen, Hemedti je iz svoje neformalne uloge čelnika milicije smještene izvan Kartuma prešao u postrevolucionarnu prijelaznu vladu, radeći u partnerstvu s Burhanom, vrhovnim zapovjednikom sudanske vojske.
Dvije napete godine nakon revolucije, Hemedti je dijelio vlast s vojskom i civilnim strankama te civilnim premijerom, a sve je išlo prema demokratskim izborima. Nakon državnog udara u listopadu 2021., u kojem su civilni elementi izbačeni iz vlade, Hemedtijeva uloga i moć ponovno su se proširile.
Sva tijela prijelazne vlade su raspuštena, a Hemedti je postao de facto potpredsjednik zemlje, bez civilne kontrole ili tampona između njega i vojske. Tako je konsolidirao ogromnu izvršnu vlast, s pristupom državnom proračunu i mogućnosti da predstavlja Sudan u svijetu, sklapajući saveze i trgovinske ugovore.
Nekompatibilnost s ‘elitama’ iz metropole
Hemedti je autsajder. Za razliku od bilo kojeg drugog vođe ili političara kojeg su Sudanci poznavali, on gotovo u potpunosti govori narodnim jezikom, a njegov je arapski obilježen naglaskom karakterističnim za zapadna plemena koja žive daleko od uobičajenih izvora sudanskih vođa. Njegovo nekonvencionalno podrijetlo znači da ima malo saveznika među sudanskim političkim elitama i vojskom.
No, kao političaru koji također posjeduje neizmjerno vrijedne rudnike zlata i vodi najveću privatnu vojsku u Africi, s oko 70.000 vojnika na raspolaganju, to se do sada nije pokazalo nepremostivom preprekom. Hemedti je s još nekoliko članova obitelji vlasnik tvrtke za iskopavanje zlata koja posluje na zemljištu koje je zaplijenio u Darfuru 2017. Bashir je 2018. godine dao Hemedtiju dopuštenje za rudarenje i prodaju zlata, a djelovanje je proširio i na druga područja bogata zlatom koja se nalaze izvan Darfura.
Zlato je izvezeno, prema Reutersovoj istrazi iz 2019., zaobilazeći kontrole kapitala, pa čak i prodano sudanskoj središnjoj banci po povlaštenoj stopi. Prinos je navodno iskorišten za bogaćenje Hemedtija i njegove obitelji te za financiranje širenja RSF-a. Glasnogovornik Hemedtija je za Reuters demantirao ove navode.
Pokrenuo paravojsku iz skupine odgovorne za etničko čišćenje
Sudan je treći po veličini proizvođač zlata u Africi i jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Ipak, Hemedti i njegova obitelj nisu diskretni po pitanju svog bogatstva. Za BBC je jednom prilikom rekao kako njegova politička uloga i poslovni interesi nisu nekompatibilni te da “nije prvi čovjek koji ima rudnike zlata”. Hemedti također vodi plaćenički biznis kroz RSF.
RSF je osnovan 2013. godine i vuče korijene iz Janjaweeda, sudanske milicije optužene za etničko čišćenje u Darfuru. Tijekom prošlog desetljeća unajmio je svoje vojnike, od kojih su neki bili djeca, arapskim i afričkim vladama kojima su trebale trupe za vlastite ratove. Osim alata za moć u Sudanu, RSF daje Hemedtiju geopolitičku moć. Slanjem svojih snaga u Jemen da podrže Saudijsku Arabiju, i u Ujedinjene Arapske Emirate protiv Hutija, Hemedti je osigurao moćne saveznike.
Nakon revolucije koja je maknula Bashira s trona, Saudijska Arabija i UAE poslali su 3 milijarde dolara da stabiliziraju izglede vojne hunte i RSF-a. Taj se savez proširio na Libiju, gdje je 2019. tisuću vojnika RSF-a poslano da podrže snage saveznika UAE-a Khalife Haftara u njegovoj ofenzivi na Tripoli. RSF je Hemedtija godinama činio naizgled nedodirljivim. “Ako ga pokušate maknuti silom, to znači samo jednu stvar – građanski rat”, rekao je Amjed Farid, sudanski politički aktivist za Guardian. Hemedti je najnovijim sukobom dokazao da će njegova vojska doista ući u rat ako se osjeti ugroženim.
Mještani: ‘Hemedti nije bio trgovac devama, već lopov’
Nitko ne zna kada je i gdje točno rođen Hemedti. Kao i mnogima iz sudanske periferije, njegov datum rođenja nije službeno zabilježen, ali se smatra da je u kasnim četrdesetima. Tvrdi da je rođen u Sudanu, ali njegova obitelj je navodno stigla u regiju Darfur tijekom 1980.-ih, bježeći od sukoba i suše u Čadu. Hemedti je odrastao u Južnom Darfuru, napustio je školu u trećem razredu, a kasnije je počeo raditi duž sudanske granice s Libijom i Egiptom. Tvrdi da je bio trgovac devama. Međutim, Neimat al Mahdi koji je u to vrijeme živio u Darfuru, za Guardian je rekao da to nije istina.
“Nećete naći nijednu osobu u cijelom Darfuru koja bi vam rekla da je bio trgovac devama. Bio je lopov i krao je od putnika na tamošnjim cestama. Moj otac je radio u regionalnoj upravi. Rekao je da su svi prodavači deva dolazili u naš grad i osiguravali svoju stoku prije nego bi je išli prodavati u Egipat i Libiju”, rekao je al Mahdi koji se, bježeći od rata, preselio u SAD. Kaže da su sve deve koje je Hemedti posjedovao ukradene.
Svoje poslovanje je s deva i ovaca proširio na prodaju namještaja i drangulija. U jednom trenutku je navodno bio vlasnik velike trgovine namještaja. Međutim, početak pobune u Darfuru promijenio je sve.
Sukobi u Darfuru
Darfur je velika regija, nema izlaz na more, a geografski je prilično raznolika. Na jugu ima puno kiše i bujnih savana, u centralnom dijelu je visoravan, a na sjeveru prostrana pustinja. Darfur je postao sultanat 1596. godine, a povijest i identitet Darfura odvojeni su od geneze Sudana kao države. Darfur nikada nije u potpunosti integriran u širi Sudan, ali su autohtoni narodi Darfura i arapski nomadi unatoč različitim kulturama i identitetima koegzistirali.
Međutim, početak 2000.-ih je promijenio situaciju. Sukobljene skupine natjecale su se za resurse, a sve je potaknuto klimatskim promjenama i dezertifikacijom. Priljev oružja u kasnim devedesetima učinio je sukob još krvavijim. Godine 2003., kao rezultat dugotrajne suše, ali i desetljeća loše vladavine središnjih vlada koje su davale prednost arapskim plemenima nad ostalima, nezadovoljni pripadnici nearapskog stanovništva u Darfuru okrenuli su se oružanoj pobuni protiv vlade.
Bashirov režim, koji je tek izašao iz dugog građanskog rata na jugu zemlje, odlučio je da se neće izravno angažirati u pobunjeničkom pokretu. Umjesto toga, okrenuo se ozloglašenoj grupi arapskih ratnika, Janjaweed, koji su bili poznati po nasilnom otimanju zemlje i resursa od afričkih plemena u regiji u kojoj uglavnom vlada bezakonje.
Janjaweedu se pridružio 2003.
Janjaweedi su potjecali iz iste pozadine kao i Hemedti, nomadi koji su čuvali deve i prelazili granicu između Sudana i Čada. U sudanskoj vladi našli su moćnog sponzora, koji bi ih mogao opskrbiti oružjem i moći. Hemedti se 2003. godine pridružio Janjaweedu. U kasnijem intervjuu za sudansku TV, tvrdio je da su članove njegove obitelji ubili pobunjenici u Darfuru, što ga je potaknulo da kontaktira vladu i ponudi se kao regrut protiv pobunjenika. Njegova je želja, rekao je, bila zaštititi rute trgovanja devama svog naroda i zaštititi Arape za koje je tvrdio da ih progone afrička plemena.
Kao zapovjednik Janjaweeda, Hemedti se prikazivao kao pustinjski ratnik, karizmatična ličnost koja novači plemena i bori se za njihova prava. Međutim, malo je dokaza da je Hemedti ikada bio strastven oko samoodređenja.
Čini se da je oduvijek bio lukav strateg, a nakon što se pridružio oružanom sukobu, iskoristio je svoje političke aktivnosti kako bi unaprijedio svoje komercijalne aspiracije. Tijekom sljedećih nekoliko godina, Hemedti je koristio svoju moć u regiji kako bi izvukao sve veću podršku iz Kartuma. Godine 2007. učinkovito je ucijenio vladu da mu da dodatne resurse prijetnjom da će se pridružiti pobunjeničkom pokretu. Vlada je kapitulirala, a nakon što je sporazum zapečaćen, Hemedti je bio na putu da postane šef paravojnih snaga.
Novinar: ‘Hemedti koristi sukobe u zemlji za vlastitu korist’
Novinar Jérôme Tubiana rekao je za Guardian kako Hemedti nije bio borac za slobodu već pragmatičar koji je koristio isprepletene niti sudanskih sukoba za vlastitu korist. Hemedti je od sudanske vlade dobio što je htio – titulu, službene činove za svoje časnike i novac. Tijekom sljedećih nekoliko godina, Hemedtijeva moć i resursi počeli su se umnožavati. Ali njegova najveća prednost postala je njegova paravojna vojska, RSF, koja je iz Janjaweeda i službeno stvorena 2013. godine kada je na vlasti bio Bashir.
Bashirov potez bio je način da se te trupe reguliraju, što mu je olakšalo prepuštanje vladinih vojnih aktivnosti zasebnoj vojsci, s posebnim proračunom. Za Bashira je RSF imao dvije uloge – osobnu zaštitu i slamanje nemira u sudanskoj periferiji. Ondje se RSF oslanjao na istu brutalnu taktiku koju su primijenili Janjaweed tijekom rata u Darfuru. Ovaj put, međutim, imali su više oružja i zračnu zaštitu sudanske vojske.
Izvješće Human Rights Watcha pokazalo je da je 2015., tijekom dviju operacija protiv civila povezanih s pobunjeničkim plemenima, “RSF počinio širok raspon užasnih zlostavljanja, uključujući mučenje, ubojstva i masovna silovanja”.
Brutalan napad na prosvjednike
U lipnju 2019. RSF je primijenio sličnu brutalnu taktiku protiv prosvjednika u Kartumu. Nakon smjene Bashira u travnju, tisuće ljudi koji su sudjelovali u prosvjedu ispred vladinog vojnog stožera u središtu Kartuma odbili su popustiti. Nisu bili zadovoljni ponuđenim – vladom koja je sastavljena od Bashirovih ljudi. Zahtijevali su trenutnu uspostavu potpuno civilne vlade, povratak vojske u vojarne i raspuštanje RSF-a.
Vojska i RSF su zbog toga izgubili strpljenje. U ranim jutarnjim satima 3. lipnja nestalo je struje i napadnut je prosvjednički kamp. Izvještaji očevidaca i stotine videozapisa s mobitela upućivali su na masakr. “Počeli su pucati i paliti šatore. Pucnjava nije prestajala”, rekao je za Guardian Mohamed Madani, jedan od prosvjednika.
Nekoliko dana nakon napada, deseci tijela pričvršćenih teškim utezima izvučeni su iz rijeke Nil, a Hemedti je negirao da je naredio ubojstva. Ukupan broj stradalih još nije poznat. Bio je to traumatičan događaj u novijoj političkoj povijesti Sudana, ali u razmjerima je bio malen ako ga se usporedi s onim što su RSF i slične milicije, uz potporu vlade, učinile sudanskim civilima u Darfuru, Južnom Kordofanu i regiji Plavi Nil.
Klimava civilna vlada
Tjedni nakon masakra u lipnju 2019. bili su razdoblje napetih pregovora između RSF-a, sudanske vojske i civilnih čelnika. Pokušavali su dogovoriti prijelaznu vladu koja bi umirila prosvjednike i stabilizirala zemlju. U srpnju je postignut sporazum, a u kolovozu je izabran civilni premijer, Abdalla Hamdok. Namjeravao je surađivati s vojnim zapovjednicima te voditi u smjeru demokratskih izbora.
Vlada je, međutim, bila klimava. Nakon nekoliko početnih uspjeha, došlo je do unutarnjih borbi. Guardian piše da im je izvor iz vlade sredinom 2021. rekao da je civilna komponenta vlasti slaba i rascjepkana te da vojnici imaju pravu kontrolu. Hamdok, kako je rekao, nije bio dovoljno agresivan da se suprotstavi dvojici generala pa je tako počeo gubiti svoj kredibilitet.
Do listopada 2021. generalima je bilo dosta, preuzeli su vlast i pritvorili premijera i ostale u njegovu kabinetu. Državni udar nije bio uspješan. Prosvjedi su bili neprestani, kao i njihovo gušenje. Međunarodna zajednica je zaustavila sa slanjem pomoći Sudanu, a Afrička unija suspendirala im je članstvo.
Susret s Lavrovom na dan invazije na Ukrajinu
Hemedti je počeo sumnjati da se islamisti iz Bashirova režima infiltriraju u vojsku. Uspostavio je bliske veze s kontaktima u Rusiji, susrevši se s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovom na dan invazije na Ukrajinu, ali to očito nije bilo dovoljno da odlučno ojača svoju poziciju protiv vojske, bilo putem opsežne nabave oružja ili financiranja.
“Ovim posjetom nadamo se da ćemo unaprijediti odnose između Sudana i Rusije na šire horizonte i ojačati postojeću suradnju između nas na raznim poljima”, rekao je tada Dagalo. CNN je, podsjetimo, otkrio da Rusi švercaju zlato iz Sudana, pozivajući se pritom na više službenih izvora. Navode kako Rusija tako pokušava ojačati nakon sve strožih sankcija Zapada uslijed invazije na Ukrajinu.
Dokazi također upućuju na to da je Rusija bila u dosluhu s vojnim vodstvom Sudana te da je tako omogućen šverc milijardi dolara vrijednoga zlata. Rusija je u zamjenu pružila snažnu političku i vojnu potporu sudanskom vojnom vodstvu te aktivno radi na nasilnom gušenju prodemokratskog pokreta u zemlji.
Uloga Wagnera u Sudanu
U centru ovog “ruka ruku mije” dogovora između Moskve i sudanske vojne hunte je Jevgenij Prigožin, ruski oligarh, šef paravojne skupine Wagner i ključni saveznik predsjednika Vladimira Putina. U Sudanu, Prigožinov glavni biznis je tvrtka Meroe Gold, podružnica M-investa. Tvrtka se bavi iskapanjem zlata te obukom i naoružavanjem sudanske vojske i paravojske.
Do sredine 2022. godine oba su generala ponovno počela pregovore s civilnim vođama. Burhan je trebao smisliti kako ukloniti prijetnju RSF-a, a Hemedti je trebao pronaći način da se nekako ubaci u više državne položaje. U prosincu 2022. civilne strane potpisale su okvirni sporazum koji je trebao biti finaliziran ovog mjeseca.
Dogovor je obećao civilima, protivno svim dokazima iz protekle dvije godine, da će se generali odreći vlasti. Hemedti će, međutim, ubrzo povjerovati da je to zamka. Početkom travnja, kako se približavao krajnji rok za finaliziranje sporazuma s civilima i vojskom, postalo je jasno da predanost sporazumu nestaje. Vojska je odustala od prethodnih izjava, izjavivši da neće prepustiti vlast civilnoj vlasti u slučaju da ne bude izabrana.
Dogovor za Hemedtija više nije opcija
Nije jasno tko je prvi napao, ali tri dana prije početka sukoba RSF je počeo raspoređivati još vojske u Kartum i tiho pojačavati svoje položaje u strateškom sjevernom gradu Merowe. Borbe su se istovremeno rasplamsale i u drugim dijelovima Sudana, ne samo na sjeveru, već ponovno u Darfuru, u gradovima Nyala i Al Fashir. Hemedti je u potpunosti odbacio dogovor kao način da učvrsti svoju moć i vratio se onome što najbolje zna – borbi.
Od trećeg dana sukoba, RSF-ovci su počeli ulaziti u kuće u Kartumu, pljačkati i napadati civile. Niti tjedan dana nakon početka sukoba, poginule su stotine civila, a najviše ih je u prijestolnici.
Građanima ponestaje hrane i vode te spavaju, ako mogu, daleko od prozora dok stalna rafalna paljba trešti ispred njihovih domova. U međuvremenu, sudanska vojska zasipa i Hemedtijevu paravojsku i sudanski narod bombama.