U pustinji Sahara nema mnogo zelene boje, ali nakon neobične kiše, boja se može vidjeti iz svemira kako se uvlači u dijelove jednog od najsušnijih mjesta na svijetu.
Sateliti su nedavno snimili biljke koje cvjetaju u dijelovima tipično sušne južne Sahare nakon što su se oluje tamo preselile kada nisu trebale. Također je uzrokovao katastrofalne poplave. Naučnici kažu da zagrijavanje svijeta zbog zagađenja fosilnim gorivima čini i jedno i drugo vjerovatnijim.
Količina oborina sjeverno od ekvatora u Africi obično se povećava od juna do septembra kako zapadnoafrički monsun počinje djelovati.
Fenomen je obilježen povećanjem olujnog vremena koje izbija kada se vlažan, tropski zrak blizu ekvatora susreće s vrućim, suhim zrakom sa sjevernog dijela kontinenta. Fokus ovog olujnog vremena – poznat kao Intertropska zona konvergencije – pomiče se sjeverno od ekvatora u ljetnim mjesecima na sjevernoj hemisferi. Velik dio pada južno od ekvatora tokom toplih mjeseci južne hemisfere.
Ali barem od sredine juli, ova se zona pomaknula sjevernije nego što bi inače trebala, šaljući oluje u južnu Saharu, uključujući dijelove Nigera, Čada, Sudana pa čak i sjeverno do Libije, prema podacima NOAA-inog Centra za predviđanje klime.
Kao rezultat toga, ovi dijelovi pustinje Sahare su dvostruko vlažniji do više od šest puta vlažniji nego što bi trebali biti.
Dva su potencijalna uzroka za ovo čudno pomicanje prema sjeveru, prema Karstenu Hausteinu, istraživaču klime na Univerzitetu Leipzig u Njemačkoj.
Prijelaz iz El Niña u La Niñu utjecao je na to koliko se sjeverno ova zona pomaknula ovog ljeta, rekao je Haustein. El Niño – prirodni klimatski obrazac obilježen temperaturama okeana višim od prosječnih u ekvatorijalnom Pacifiku – obično dovodi do sušnijih uvjeta od normalnih u vlažnim dijelovima zapadne i središnje Afrike. La Niña, pa čak i ona u nastajanju, može imati suprotan učinak.
Zagrijani svijet je drugi značajan faktor.
“Međutropska zona konvergencije, koja je razlog ozelenjavanja (Afrike), pomiče se sjevernije što svijet postaje topliji”, objasnio je Haustein. “Barem je to ono što većina modela govori.”
Studija objavljena u časopisu Nature ovog juna otkrila je da bi se dalji pomaci prema sjeveru u ovoj zoni mogli događati češće u sljedećih nekoliko desetljeća kako se razine ugljičnog dioksida – nusproizvoda onečišćenja fosilnim gorivima – povećavaju i svijet zagrijava.
Razarajući znak stvari koje dolaze
Promjena nije samo ozelenila pustinje, već je poremetila sezonu uragana u Atlantiku i imala velike posljedice u nekoliko afričkih zemalja u posljednjih nekoliko mjeseci.
Zemlje koje bi trebale imati više padavina sve su manje kako se oluje pomiču prema sjeveru. Dijelovi Nigerije i Kameruna obično su natopljeni s najmanje 20 do 30 inča kiše od juna do jula, ali su prema podacima CPC-a od sredine juna primili samo između 50 i 80 posto uobičajene kiše.
Dalje na sjeveru, obično suša područja, uključujući dijelove Nigera, Čada, Sudana, Libije i južnog Egipta, primila su više od 400% uobičajenih padavina od sredine juna, prema podacima CPC-a.
Uzmimo za primjer sjeverni dio Čada, koji je dio pustinje Sahare. Ovdje obično padne samo do jednog inča kiše od sredine juna do početka septembra. No, prema podacima CPC-a, ove je godine u istom razdoblju palo između 6 i 14 cm kiše.
Ove prekomjerne kiše uzrokovale su razorne poplave u Čadu. Gotovo 1,5 miliona ljudi je pogođeno, a najmanje 340 ih je poginulo u poplavama u zemlji ovog ljeta, navodi se u brifingu Ujedinjenih naroda.
Užasne poplave također su ubile više od 220 ljudi i raselile stotine hiljada u Nigeriji, uglavnom u tipično sušnijem sjevernom dijelu zemlje.
Smrtonosne poplave također su potresle Sudan krajem augusta, usmrtivši najmanje 132 osobe i uništivši više od 12.000 domova.
Poplave poput ovih vjerovatno imaju otiske klimatskih promjena, smatra Haustein, koji radi na studijama atribucije kako bi utvrdio u kojoj su mjeri klimatske promjene utjecale na određeni vremenski događaj.
Kako se svijet bude zagrijavao, moći će zadržati više vlage, objasnio je Haustien. To bi moglo dovesti do sveukupno vlažnijih monsuna i razornijih poplava poput ove sezone.
Bit će potrebno dodatno istraživanje kako bi se utvrdilo koliko su klimatske promjene imale ulogu u svakoj poplavi, ali to bi mogao biti znak stvari koje dolaze, rekao je Haustien.
“Klimatske promjene utječu na svaki pojedini događaj”, rekao je Haustein. “(Čak i ako) nijedna poplava nije (izravno) uzrokovana klimatskim promjenama, to je postalo vjerovatnije.”