Tim iz Melbournea demonstrirao način da virus postane vidljiv unutar bijelih krvnih zrnaca, otvarajući put ka potpunom čišćenju iz tijela, piše Guardian.
Istraživači u Australiji napravili su veliki korak ka mogućem izlječenju HIV-a, otkrivši novu metodu kojom virus može biti “izvučen iz skrovišta” unutar ljudskih ćelija.
Jedan od najvećih izazova u razvoju lijeka za HIV je sposobnost virusa da se sakrije u određenim bijelim krvnim zrncima, stvarajući rezervoar koji ni imunološki sistem ni postojeći lijekovi ne mogu ukloniti.
Sada su naučnici s Instituta Peter Doherty za infekciju i imunitet u Melbourneu demonstrirali način da se virus učini vidljivim, što bi moglo omogućiti njegovo potpuno uklanjanje iz tijela.
Njihova metoda koristi mRNA tehnologiju, poznatu iz perioda pandemije COVID-19, kroz vakcine koje su razvile kompanije Moderna i Pfizer/BioNTech.
U radu objavljenom u časopisu Nature Communications, prvi put je pokazano da se mRNA može isporučiti direktno u ćelije u kojima se HIV skriva, koristeći za to mikroskopske čestice specijalno formulirane masti.
Te čestice, poznate kao lipidne nanočestice (LNP), omogućavaju da mRNA uđe u ćeliju i “naredi” joj da otkrije prisustvo virusa.
Na svijetu gotovo 40 miliona ljudi živi s HIV-om i moraju svakodnevno uzimati terapiju kako bi virus ostao potisnut i da se ne bi razvili simptomi bolesti ili došlo do prenosa. Prema podacima UNAIDS-a, samo u 2023. godini od HIV-a je svakog minuta umirala po jedna osoba.
Dr Paula Cevaal, istraživačica i jedna od prvih autorica studije, izjavila je da se ranije smatralo da je “nemoguće” dostaviti mRNA u vrstu bijelih krvnih zrnaca u kojima se HIV skriva, jer te ćelije nisu prihvatale standardne LNP-ove.
Međutim, tim je razvio novu vrstu lipidne nanočestice – nazvanu LNP X – koju ove ćelije mogu prihvatiti. „Nadamo se da bi ovaj dizajn mogao predstavljati novi put ka lijeku za HIV“, rekla je Cevaal.
Kada su prvi rezultati eksperimenta predstavljeni na redovnom laboratorijskom sastanku, djelovali su – kako kaže Cevaal – predobro da bi bili istiniti.
„Poslali smo koleginicu nazad u laboratorij da ponovi testiranje, i naredne sedmice je donijela rezultate jednako dobre kao prvi put. Tad smo morali povjerovati. I od tada smo eksperiment ponovili mnogo, mnogo puta.“
„Bili smo zapanjeni kolika je razlika bila – ranije nije funkcionisalo uopšte, a sada odjednom sve funkcioniše. Svi smo samo sjedili i u nevjerici govorili: ‘Wow’.“
Ipak, potrebno je još istraživanja da bi se utvrdilo da li samo izlaganje virusa imunološkom sistemu dovoljno za njegovo uništavanje, ili će tehnologija morati biti kombinovana s drugim terapijama kako bi se HIV trajno uklonio.
Studija je laboratorijska i sprovedena je na ćelijama doniranim od osoba s HIV-om. Put do primjene ove tehnologije u liječenju pacijenata je dug i uključuje testiranje na životinjama, zatim ispitivanja sigurnosti na ljudima, a tek potom bi mogli uslijediti klinički testovi efikasnosti – što bi moglo potrajati godinama.
„U biomedicini je česta pojava da mnoge stvari nikada ne stignu do kliničke primjene – to je realnost, ne želim uljepšavati sliku“, naglasila je Cevaal. „Ali kada je riječ o polju liječenja HIV-a, nikada nismo vidjeli ništa što se približava ovome, u pogledu sposobnosti da virus postane vidljiv.“
Dr Michael Roche s Univerziteta u Melbourneu, koautor studije, dodao je da bi otkriće moglo imati šire implikacije, jer su iste ćelije uključene i u razvoj nekih vrsta raka.
Dr Jonathan Stoye, retrovirolog i naučnik emeritus u Institutu Francis Crick, koji nije bio uključen u istraživanje, rekao je da je pristup tima iz Melbournea veliki iskorak u odnosu na dosadašnje pokušaje da se virus izvede iz skrovišta. Ipak, dodao je da će biti potrebno dodatno istražiti kako ga najbolje eliminisati kada postane vidljiv.
„Jedno veliko pitanje i dalje ostaje – da li je za uspjeh potrebno ukloniti čitav rezervoar virusa, ili je dovoljno eliminisati njegovu većinu? Ako preživi i samo 10% latentnog rezervoara, hoće li to biti dovoljno da izazove novu infekciju? Samo će vrijeme pokazati.“
„Ali to ne umanjuje značaj trenutnog otkrića, koje predstavlja potencijalno veliki iskorak u primjeni mRNA terapije na krvne ćelije.“
Profesor Tomáš Hanke sa Jenner instituta na Univerzitetu Oxford izrazio je skepticizam, navodeći da dostava RNA u bijela krvna zrnca nije predstavljala naročit izazov i dodao da je ideja da bi se sve ćelije koje skrivaju HIV mogle tako ciljati „samo san“.