Nakon katastrofe u nuklearnoj elektrani u Černobilu u Ukrajini 1986. godine, lokalno stanovništvo bilo je prisiljeno trajno se evakuisati, ostavivši svoje domove, a u nekim slučajevima i kućne ljubimce. Zabrinuti da bi ove napuštene životinje mogle širiti bolest ili zaraziti ljude, službenici su ih pokušali istrijebiti, piše The New York Times.
Pa ipak, populacija pasa nekako je izdržala. Družili su se s ekipama za čišćenje Černobila, a radnici elektrane koji su ostali na tom području ponekad su im davali hranu.
Danas stotine slobodnih pasa žive u području oko mjesta katastrofe, poznatom kao zabranjena zona. Lutaju napuštenim gradom Pripjatom i spavaju na visoko kontaminiranoj željezničkoj stanici Semikhody.
Sada su naučnici proveli prvo dublje istraživanje DNK ovih životinja. Psi iz Černobila genetski su različiti, različiti od čistokrvnih pasa, kao i od drugih skupina pasa koji se slobodno razmnožavaju, objavili su naučnici u petak u Science Advancesu.
Još je prerano reći je li i kako radioaktivno okruženje pridonijelo jedinstvenim genetskim profilima pasa iz Černobila, rekli su naučnici. Ali studija je prvi korak u nastojanju da se shvati ne samo kako je dugotrajna izloženost zračenju uticala na pse, već i šta je potrebno za preživljavanje ekološke katastrofe.
“Imaju li stečene mutacije koje im omogućavaju da žive i uspješno se razmnožavaju u ovoj regiji? S kakvim se izazovima suočavaju i kako su se genetski nosili?”, pitanja su koja postavlja Elaine Ostrander, stručnjakinja za genomiku pasa na Nacionalnom institutu za istraživanje ljudskog genoma i viša autorica studije.
Međutim, prije nego što su se istraživači mogli pozabaviti tim pitanjima, morali su provesti detaljnu studiju.
“Imate ovu regiju u kojoj postoje različiti nivou radioaktivnosti, posvuda žive psi”, rekala je dr Ostrander. “Morali smo znati ko je ko i šta je šta prije nego što smo mogli započeti lov na te kritične mutacije.”
Projekat je rezultat saradnje naučnika iz Sjedinjenih Država, Ukrajine i Poljske, kao i Clean Futures Funda, neprofitne organizacije sa sjedištem u Sjedinjenim Državama koja radi u Černobilu. Neprofitna organizacija, koja je osnovana 2016. godine, započela je s ciljem pružanja zdravstvene zaštite i podrške zaposlenicima elektrane koji još uvijek rade u zabranjenoj zoni.
U ovoj organizaciji ubrzo su shvatili da je pomoć potrebna i psima koji žive u Černobilu. Iako je populacija pasa porasla tokom ljeta, često je padala zimi, kada je postajala nestašica hrane. Bjesnilo je bilo stalni izvor briga.
Godine 2017. Clean Futures Fund počeo je održavati veterinarske klinike za lokalne pse, pružajući njegu, dajući vakcine te sterilizirajući životinje. Istraživači su se uključili u te klinike kako bi prikupili uzorke krvi od 302 psa koji žive na različitim lokacijama unutar i oko zabranjene zone.
Iako je bilo preklapanja između populacija pasa, generalno su psi iz elektrane bili genetski različiti od pasa iz grada Černobila, otkrili su istraživači. Čini se da postoji mali protok gena između dvije skupine, što sugeriše da su se rijetko ukrštale. (Fizičke sigurnosne barijere oko elektrane mogle su pomoći da se psi razdvoje, primijetili su istraživači.)
“Bio sam potpuno iznenađen gotovo potpunom diferencijacijom između dviju populacija, činjenicom da su stvarno postojale u relativnoj izolaciji već neko vrijeme”, rekao je Timothy Mousseau, biolog sa Sveučilišta Južne Karoline i drugi viši autor studije.
Istraživači su takođe pratili rodbinske odnose, povezujući roditelje i potomke kako bi identifikovali 15 različitih srodničkih grupa. Neke porodice pasa bile su velike i razgranate, dok su druge bile malene, s užim geografskim teritorijem. Tri srodničke skupine dijelile su skladište za istrošeno nuklearno gorivo, otkrili su naučnici.
“Mislim da niko prije nije genetski promatrao jednu populaciju slobodnih pasa ovako detaljno”, rekao je Adam Boyko, kinološki genetičar na Veterinarskom koledžu Sveučilišta Cornell, koji nije bio uključen u istraživanje.
Studija će biti dobra polazna tačka za daljnje istraživanje efelkata zračenja, dodao je dr Boyko.
Psi elektrane i psi iz grada Černobila bili su mješanci, ali su dijelili dijelove DNK s njemačkim ovčarima, kao i drugim istočnoevropskim pasminama ovčara. Psi iz grada Černobila takođe su imali varijante gena koje su uobičajene kod boksera i rotvajlera.
Poređenje genetskih sekvenci pasa iz elektrane, pasa iz grada Černobila i pasa koji žive u neradioaktivnim okruženjima moglo bi pomoći istraživačima da identifikuju promjene u genomu povezane s radijacijom.
“Ovo je jedinstvena prilika”, rekao je dr. Mousseau, “jedinstvena populacija životinja.”