NASA već godinama prati neobičnu anomaliju u Zemljinom magnetskom polju, ogromno područje slabijeg magnetskog intenziteta koje se proteže nebom između Južne Amerike i jugozapadne Afrike.
Ovaj rastući fenomen, nazvan Južnoatlantska anomalija (JAA), već decenijama intrigira i zabrinjava naučnike, a posebno istraživače iz NASA, čiji su sateliti i svemirske letjelice posebno ugroženi, piše Science Alert.
NASA opisuje Južnoatlantsku anomaliju kao “udubljenje“ u Zemljinom magnetskom polju, odnosno neku vrstu “rupe u svemiru”.
Iako uglavnom ne utiče na život na Zemlji, predstavlja ozbiljnu prijetnju za letjelice u orbiti, uključujući i Međunarodnu svemirsku stanicu, koje prolaze direktno kroz ovo područje. Unutar anomalije, oslabljeno magnetsko polje ne pruža dovoljnu zaštitu od visokoenergetskih protona koji dolaze sa Sunca.
Ti protoni mogu izazvati kratke spojeve i kvarove na osjetljivoj satelitskoj tehnologiji. Iako su posljedice najčešće manji tehnički problemi, postoji rizik od značajnog gubitka podataka ili čak trajnog oštećenja ključnih komponenti. Zbog toga su operateri prinuđeni da rutinski isključuju sisteme na letjelicama prije ulaska u zonu anomalije.
Šta uzrokuje slabljenje polja?
Praćenje Južnoatlantske anomalije pomaže NASA da smanji rizike koje ona može izazvati, ali takođe pruža naučnicima priliku da bolje prouče ovaj složen prirodni fenomen, prenosi Index.hr.
“Zemljino magnetno polje zapravo je kombinacija više različitih izvora”, objasnio je geofizičar Teri Sabaka iz NASA centra Godard. Glavni izvor tog polja je kretanje rastopljenog gvožđa u spoljašnjem jezgru Zemlje, slično ogromnom podzemnom okeanu.
Međutim, to kretanje ne stvara ujednačeno magnetsko polje. Naučnici vjeruju da ga remeti ogromna masa guste stijene koja se nalazi oko 2.900 kilometara ispod Afrike. Ta stijena, poznata kao Afrička velika provincija niske brzine smicanja, vjerovatno ometa formiranje magnetskog polja i doprinosi njegovom slabljenju. Dodatni uticaj ima i nagnutost Zemljine magnetne ose.
Iako mnogi detalji još uvijek nisu potpuno razjašnjeni, naučnici neprestano otkrivaju nove informacije. Tako je 2016. godine otkriveno da se anomalija polako pomjera, a 2020. istraživači su otkrili još zanimljiviju stvar: čini se da se JAA dijeli na dva dijela. Svaki od njih ima sopstveni centar u kojem je magnetsko polje najslabije.
Šta to tačno znači za budućnost, ostaje nepoznato.
Međutim, postoje dokazi da anomalija nije nov fenomen. Jedna studija sugeriše da je riječ o ponavljajućem magnetskom događaju koji utiče na Zemlju posljednjih 11 miliona godina. Ako je to tačno, to bi moglo značiti da JAA nije nagovještaj potpunog obrta Zemljinih magnetskih polova – događaja koji se dešava svakih nekoliko stotina hiljada godina.
Očigledno je da i dalje postoji mnogo otvorenih pitanja, ali s obzirom na dinamiku ove velike magnetske anomalije, ohrabrujuće je znati da je najmoćnija svemirska agencija na svijetu pomno prati.
“Iako se JAA sporo kreće, prolazi kroz promjene u morfologiji, zato je važno da je nastavimo posmatrati kroz kontinuirane misije“, rekao je Sabaka.
“To nam pomaže u izradi modela i prognoza”, dodao je.