Sve raširenija upotreba društvenih mreža i mobilnih uređaja omogućava novo područje ratovanja:
kognitivno ratovanje, piše NATO Review.
U kognitivnom ratovanju ljudski um postaje bojno polje. Cilj
je promijeniti ne samo ono što ljudi misle, već i način na koji razmišljaju i
djeluju. Uspješno vođen, kognitivni rat oblikuje i utiče na individualna i grupna uvjerenja i
ponašanja u korist agresorovih taktičkih ili strateških ciljeva. U svom
ekstremnom obliku, ima potencijal slomiti i fragmentirati cijelo društvo, tako
da više nema kolektivne volje oduprijeti se namjerama protivnika. Neprijatelj bi
mogao pokoriti društvo bez pribjegavanja izravnoj sili ili prisili, sijanjem sumnji u upravljanje, potkopavanjem demokratskih procesa,
izazivanjem građanskih nemira ili poticanjem separatističkih pokreta.
Kombinovano oružje
Kognitivno ratovanje integriše kibernetičke,
informacijske, psihološke i mogućnosti društvenog inženjeringa kako bi postiglo
svoje ciljeve. Koristi internet i društvene medije za ciljanje uticajnih
pojedinaca, posebnih grupa i velikog broja građana.
Nastoji posijati sumnju, uvesti proturječne priče,
polarizovati mišljenja, radikalizovati grupe i motivisati ih na djela koja
mogu poremetiti ili podijeliti inače kohezivno društvo. A široko
rasprostranjena upotreba društvenih medija i tehnologija pametnih uređaja može ih učiniti posebno ranjivima na ovu vrstu
napada.
Lažne vijesti nisu potrebne
Lažne informacije ili lažne vijesti
nisu potrebne za postizanje ciljeva kognitivnog ratovanja. Kompromitujući vladin dokument,
hakovan i anonimno objavljen na internetu ili ciljano proslijeđen opozicionim grupama na
društvenoj mreži, dovoljan je da izazove neslaganje.
Kampanja na društvenim mrežama koja rasplamsava
strasti uz pomoć influensera može učiniti da kontroverze postanu viralne.
Grupe na društvenim mrežama mogu biti motivisane za organizovanje protesta i
izlazak na ulice. Službeno poricanje ili dvosmisleni odgovori javnosti u
ovakvim okolnostima mogu dovesti do zbunjenosti i sumnje ili učvrstiti
proturječne narative među segmentima stanovništva.
Iako lažni profili na društvenim mrežama i “botovi”
za automatizovanu razmjenu poruka mogu pojačati ovu dinamiku, oni nisu
potrebni. (Nedavna studija MIT-a otkrila je da same emocije iznenađenja i
gađenja čine da poruke postanu viralne – a obični korisnici, a ne botovi, brzo
ih dijele dalje.)
Naši pametni uređaji
Štampani primjerak vaših omiljenih novina ne zna koje
vijesti radije čitate. Ali vaše tablet ili kompjuter zna. Oglas koji ste vidjeli u
novinama ne zna da ste otišli u trgovinu kupiti ono što je reklamirano; vaš
pametni telefon zna. Štampani medij koji čitate ne zna da ste neki tekst sa oduševljenjem
podijelili s nekima od najbližih prijatelja. Društvena mreža koju koristite to zna.
Naše aplikacije društvenih medija prate ono što volimo i u
što vjerujemo; naši pametni telefoni prate gdje idemo i s kim provodimo
vrijeme; naše društvene mreže prate s kim se družimo, a koga isključujemo. A
naše platforme za pretraživanje i e-trgovinu koriste te podatke praćenja kako
bi naše preferencije i uvjerenja pretvorili u radnju – nudeći reklame koji nas
potiču da kupujemo stvari koje inače ne bismo kupili.
Do sada su potrošačka društva uvidjela i prihvatila
prednosti ovih tehnologija. Tablet nam servira vijesti za koje zna da će nam se svidjeti, jer
nas želi zadržati angažovanima. Prikazuju se reklame koje odgovaraju našem
ukusu, na osnovu naših prethodnih kupovina. Reklame se pojavljuju na našem
pametnom telefonu kako bi nas potaknule da stanemo u prodavnici koja je, nekom
slučajnošću, već na našoj trenutnoj ruti. Društvene mreže iznose
mišljenja s kojima se iskreno slažemo. Prijatelji u našim krugovima na
društvenim mrežama takođe dijele ova mišljenja, budući da oni koji to ne
dijele bivaju tiho “un-friendovani” ili sami odlaze.
Ukratko, sve se više nalazimo u ugodnim mjehurićima, gdje se
neukusne ili uznemirujuće vijesti, mišljenja, reklame i osobe brzo isključuju –
ako se uopšte i pojave. Opasnost je da bi se društvo u cjelini moglo rascjepkati
na mnoge takve mjehuriće, svaki blaženo odvojen od drugih. I, kako se
udaljavaju, veća je vjerovatnoća da će biti uznemireni ili šokirani kad god
dođu u kontakt.
Užurbanost i trgovina na javnom trgu, otvorenu
rasprava na javnom forumu, osjećaj zajedničke res publice (javni poslovi)
pluralističkog društva – ti savremeni uticaji mogu oslabiti. Ono što je nekad bilo živahno otvoreno
društvo postaje skup više zatvorenih mikro-društva koja žive na
istoj teritoriji, podložna sukobima i neredima.
Naši oslabljeni umovi
Društveni mediji i mobilni uređaji takođe mogu oslabiti naše kognitivne sposobnosti. Korištenje društvenih medija može pojačati kognitivne
predrasude i urođene pogreške u odlučivanju opisane u knjizi psihologa
Daniela Kahnemana, dobitnika Nobelove nagrade, Thinking, Fast and Slow.
Izvori vijesti i pretraživači koji nam donose rezultate koji su
u skladu s našim preferencijama povećavaju naše pristranosti, pri čemu nove informacije tumačimo na način koji potvrđuje naša unaprijed stvorena
uvjerenja. Aplikacije na društvenim mrežama brzo ažuriraju
korisnike novim informacijama, zbog čega pretjerano pridajemo važnost nedavnim događajima u odnosu na one iz
prošlosti. Društvene mreže podstiču društvenu provjeru, pri čemu
oponašamo i potvrđujemo tuđe postupke i uvjerenja kako bismo se uklopili u naše
društvene grupe, koje postaju odjeci konformizma i grupnog mišljenja.
Brz tempo slanja poruka, objave vijesti i saopštenja, te uočena
potreba da se na njih brzo reaguje, potiče “brzo razmišljanje”
(refleksivno i emocionalno) za razliku od “sporog razmišljanja”
(racionalno i razborito). Čak i etablirane i ugledne novinske kuće sada
objavljuju emotivne naslove kako bi potaknule viralno širenje svojih novinskih
članaka.
Ljudi provode manje vremena čitajući njihov sadržaj, iako ih
češće dijele. Sistemi društvenih poruka optimizovani su za distribuciju kratkih
isječaka koji često izostavljaju važan kontekst i nijanse. To može olakšati
širenje i namjerno i nenamjerno krivo protumačenih informacija ili iskrivljenih
priča. Kratke objave na društvenim mrežama, u kombinaciji s upečatljivim
vizualnim slikama, mogu spriječiti čitaoce da razumiju tuđe motive i
vrijednosti.