POSTOJI mjesto na obali odakle je Azamat Sarsenbajev skakao u slano, plavozeleno Kaspijsko jezero. Samo desetljeće poslije na tom mjestu gleda na golo kameno tlo koje se proteže prema horizontu. Voda se povukla iz obalnog grada Aktaua u Kazahstanu, gdje je ekološki aktivist oduvijek živio.
Više od 1500 kilometara južnije, blizu iranskog grada Rashta, Khashayar Javanmardi je uznemiren. Ovdje je more zagušeno onečišćenjem. “Više ne mogu plivati, voda se promijenila”, rekao je fotograf koji je putovao južnom obalom Kaspijskog jezera dokumentirajući njegovo opadanje. Obojica se osjećaju blisko povezanima s vodom uz koju su odrasli. Obojica strahuju za budućnost jezera.
Kaspijsko jezero najveće je na svijetu, ogromna vodena masa otprilike veličine Njemačke. Obalna linija dugačka je više od 6500 kilometara i dijeli je pet zemalja: Kazahstan, Iran, Azerbajdžan, Rusija i Turkmenistan. Na jezero se oslanjaju zbog ribolova, poljoprivrede, turizma i pitke vode, kao i zbog rezervi nafte i plina. Kaspijsko jezero također pomaže regulirati klimu ove sušne regije osiguravajući kišu i vlagu središnjoj Aziji, piše CNN.
Ali sada je u nevolji
Izgradnja brana, prekomjerno eksploatiranje, zagađenje i klimatska kriza uzrokovana ljudskim djelovanjem utječu na opadanje, a neki stručnjaci strahuju da je Kaspijsko jezero gurnuto do točke s koje nema povratka.
Dok klimatske promjene podižu globalnu razinu mora, ovdje je drugačije. Razina vode ovisi o delikatnoj ravnoteži između vode koja pritječe iz rijeka i oborina te isparavanja. Ova se ravnoteža mijenja kako se svijet zagrijava uzrokujući smanjenje brojnih jezera.
Ljudi ne moraju gledati daleko kako bi vidjeli što budućnost može donijeti. Obližnje Aralsko jezero, koje se proteže između Kazahstana i Uzbekistana, nekoć je bilo jedno od najvećih svjetskih jezera, ali je gotovo nestalo uništeno kombinacijom ljudskih aktivnosti i eskalacije klimatske krize.
Povlačenje se ubrzava
Tijekom mnogo tisuća godina Kaspijsko jezero imalo je uspone i padove kako su temperature fluktuirale, a ledene ploče napredovale i povlačile se. U posljednjih nekoliko desetljeća, međutim, povlačenje se ubrzava.
Ljudske aktivnosti igraju važnu ulogu kroz akumulacije i brane. U Kaspijsko jezero ulijeva se 130 rijeka, no oko 80% vode dolazi iz Volge, najduže europske rijeke, koja vijuga kroz središnju i južnu Rusiju.
Rusija je izgradila 40 brana, a u izgradnji je još 18, što smanjuje dotok vode u jezero, prema Valiju Kalejiju, stručnjaku za središnju Aziju i kavkaske studije sa Sveučilišta u Teheranu. Ali klimatske promjene igraju sve značajniju ulogu povećavajući stope isparavanja i potičući nestalnije oborine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Razine Kaspijskog jezera padaju od sredine 90-ih, ali su se ubrzale od 2005. godine. Voda je u tom razdoblju opala za oko metar i pol, ističe Matthias Prange sa Sveučilištu u Bremenu u Njemačkoj.
“Kako se svijet dalje zagrijava, razine će drastično pasti”, rekao je Prange za CNN. Njegovo istraživanje predviđa pad od 8 do 18 metara do kraja stoljeća, ovisno o zagađenju fosilnim gorivima.
Jedan dio potpuno bi nestao
Druga studija sugerira da je do 2100. moguće povlačenje do 30 metara. Čak i prema optimističnijim scenarijima globalnog zatopljenja, sjeverni i plići dio Kaspijskog jezera, uglavnom oko Kazahstana, trebao bi potpuno nestati, ističe Joy Singarayer, profesorica paleoklimatologije na Sveučilištu Reading i koautorica studije.
“Za zemlje oko jezera ovo je krizno stanje. Ribolovna područja bi se smanjila, turizam bi opao, a pomorska industrija bi patila jer brodovi teško pristaju u plitke lučke gradove poput Aktaua”, rekao je Kaleji.
Bilo bi i geopolitičkih posljedica. Pet zemalja koje se natječu za sve manje resurse moglo bi ući u sukobe oko rezervi nafte i plina, smatra Singarayer.
Situacija je već katastrofalna za jedinstveni životinjski svijet Kaspijskog jezera, koje je stanište za stotine vrsta, uključujući ugroženu divlju jesetru, izvor 90% svjetskog kavijara.
Jezero nije povezano s morem već najmanje dva milijuna godina, a njegova ekstremna izoliranost rezultirala je pojavom bizarnih stvorenja poput vrlo čudnih školjki. Ali povlačenje vode smanjuje razinu kisika u dubinama, što bi moglo izbrisati preostale vrste koje su preživjele milijune godina evolucije.
Ugrožen je i kaspijski tuljan
Krizu osjeća i kaspijski tuljan, ugroženi morski sisavac kojeg nema nigdje drugdje na Zemlji. Njihova staništa na sjeveroistočnom Kaspijskom jezeru nestaju, a životinje se također bore protiv zagađenja i pretjeranog izlova. Istraživanja iz zraka pokazuju veliko smanjenje broja tuljana, ističe Assel Bajmukanova, istraživačica na Institutu za hidrobiologiju i ekologiju u Kazahstanu.
Znanstvenici su 2009. izbrojali 25.000 tuljana na otočju Durnev u sjeveroistočnom Kaspijskom jezeru. “Do proljeća 2020. nismo primijetili nijednu jedinku”, rekla je Bajmukanova za CNN.
Nema jednostavnih rješenja za ovu krizu. Kaspijsko jezero nalazi se u regiji političke nestabilnosti, a dijeli je pet zemalja, od kojih će svaka doživjeti opadanje na svoj način.
Nijedna država nije krivac, ali ako ne poduzmu kolektivnu akciju, mogla bi se ponoviti katastrofa na Aralskom jezeru. Osim toga, nema jamstva da će se jezero ikad više vratiti u prirodni i normalni ciklus.
Rastuća zabrinutost za sudbinu Kaspijskog jezera javlja se u vrijeme pojačanog nadzora nad regijom. Globalni lideri uskoro će se okupiti u azerbajdžanskom glavnom gradu Bakuu na COP29, godišnjem summitu Ujedinjenih naroda o klimi, gdje će raspravljati o klimatskim mjerama u sjeni naftnih platformi razasutih po ovom dijelu Kaspijskog jezera.
Ekološka katastrofa
U kolovozu je predsjednik Azerbajdžana Ilham Aliyev rekao da opadanje Kaspijskog jezera postaje ekološka katastrofa, ali istodobno njegova zemlja planira proširiti proizvodnju fosilnih goriva.
Kazahstanac Sarsenbajev pokušava skrenuti pozornost na stanje Kaspijskog jezera prekrasnim snimkama koje objavljuje na Instagramu. Ako se klimatska kriza i prekomjerna eksploatacija vode nastave nesmanjenim intenzitetom, boji se da će Kaspijsko jezero doživjeti sudbinu Aralskog jezera.
U Iranu Javanmardi nastavlja fotografirati kaspijsku obalu dokumentirajući zagađenu vodu, smežurane obale i isušena dna, ali i otkrivajući ljepotu koja još uvijek postoji i veze koje ljudi imaju s jezerom. Želi da ljudi shvate da ono nestaje: “Ovo je najveće jezero na svijetu, svi bi ga trebali smatrati važnim.”