KADA je nedavno objavljeno novo Gallupovo rangiranje zemalja svijeta prema indeksu sreće, Finska je deveti put zaredom zauzela prvo mjesto, a među prvih 10 ponovno su se našle i ostale nordijske zemlje. Hrvatska je završila na 70. mjestu.
No, u komentarima na tekst koji smo objavili na Indexu često se problematizirao navodni paradoks prema kojem je Finska istovremeno i zemlja s visokom stopom samoubojstava u odnosu na druge članice EU.
Problematiku dobro sažima vic: “Svi nesretni se – ubiju”
Ako želimo razriješiti ovu nedoumicu, prvo pitanje koje se nameće je je ima li navodni paradoks ikakvih temelja ili je riječ o mitu koji kruži među stanovnicima drugih država.
Odgovor dijelom daje činjenica da o tome otvoreno govore i sami Finci, ne samo stručnjaci koji se tim problemom bave već desetljećima. Dinko Sokol Kvesić, koji je proveo dvije godine na diplomskom studiju u Tampereu, kaže da mu je već na početku boravka prijatelj s fakulteta ispričao finski vic koji to dobro sažima.
“Pitao me je znam li zašto su Finci najsretniji narod na svijetu. Odgovor je bio jednostavan, svi nesretni se – ubiju”, ispričao je.
Što kažu druge ankete o sreći?
Sljedeće pitanje je potvrđuju li i druge ankete status Finske? Kratak odgovor je: da. Finska je već godinama pri samom vrhu World Happiness Reporta, koji se objavljuje uz podršku UN-a.
Visoko kotira i u drugim istraživanjima, poput OECD-ovih pokazatelja subjektivnog blagostanja te Eurostatovih istraživanja kvalitete života.
Što je sa stopama samoubojstava?
Sljedeće je pitanje prednjači li Finska stvarno po stopi samoubojstava? Odgovor je – ne više. 1980-ih je doista imala vrlo visoke stope, oko 30 na 100.000 stanovnika, no one su, prema Eurostatu, do 2022. pale na oko 13,4, što je malo iznad prosjeka EU-a od 10,6.
Hrvatska ima nešto višu stopu od oko 13,7, a najvišu ima Mađarska, oko 16,7. Ključni rizični čimbenici za Hrvatsku su depresija, alkohol, starija dob te ratna trauma i PTSP, osobito među ratnim veteranima.
Što zapravo mjere ankete?
Da bismo razumjeli zašto taj finski nesklad ipak postoji, treba razumjeti što svjetske ljestvice zapravo mjere.
World Happiness Report temelji se na podacima Gallup World Polla, u kojem ispitanici procjenjuju vlastiti život u cjelini. Ključno je tzv. Cantrilovo pitanje: od ljudi se traži da zamisle ljestvicu od 0 do 10, gdje 0 označava najgori mogući život, a 10 najbolji mogući, te da kažu na kojoj se stepenici trenutno nalaze.
Sličan pristup imaju i OECD i Eurostat. Na temelju tih odgovora zemlje se uspoređuju, a razlike se naknadno tumače čimbenicima kao što su BDP po stanovniku, socijalna podrška, očekivano trajanje zdravog života, sloboda donošenja odluka, velikodušnost, percepcija korupcije i povjerenje u institucije.
Jesu li ocjene Finaca subjektivne?
Dio istraživanja temelji se na subjektivnim procjenama građana, a dio na širim pokazateljima. European Quality of Life Survey pretežno mjeri subjektivne procjene građana, dok se Transparencyjev indeks percepcije korupcije temelji na procjenama stručnjaka i poslovne zajednice, a ne opće populacije.
Ukratko, brojna istraživanja, i subjektivna i ona temeljena na institucionalnim i stručnim pokazateljima, sugeriraju da su Finci među najzadovoljnijima kada je riječ o funkcioniranju javnih usluga i institucija, socijalnoj sigurnosti, povjerenju u vlast i administraciju, jednakosti, društvenoj koheziji i niskoj percepciji korupcije. Finska također visoko kotira po kvalitetnom i ravnopravnom obrazovanju, niskom stresu u školama, snažnoj infrastrukturi i inovacijskom kapacitetu.
Zašto Finska ipak ima relativno visoku stopu suicida?
Kada se sve uzme u obzir, i dalje ostaje otvoreno pitanje zašto Finska ipak ima relativno visoke stope suicida?
Stručnjaci se uglavnom slažu da je riječ o kombinaciji više rizičnih čimbenika: dugih i tamnih zima, koje kod dijela ljudi pogoršavaju depresivne simptome i poremećaj cirkadijalnog ritma, rijetke naseljenosti i socijalne izolacije, osobito u udaljenijim krajevima, te povijesno povišene konzumacije alkohola, koji povećava impulzivnost i pogoršava depresiju.
Sokol Kvesić kaže da osobno nikada nije dobio sasvim zadovoljavajući odgovor na pitanje iz naslova.
“No, faktori poput socijalne usamljenosti i izolacije, nedostatka svjetla zbog čega se u svakom dućanu i trafici prodaje vitamin D i kulture prekomjernog opijanja bez puno razgovora sigurno ne djeluju pozitivno. Taj finski duh ustrajnosti usred nezadovoljstva dobro se očituje i u filmovima Akija Kaurismäkija”, kaže.
“Reći će da su dobro čak i kada nisu”
Igor Vukelić, finski profesor hrvatskog podrijetla, smatra da dio odgovora treba tražiti i u kulturi. “Finci su nacija koja se rijetko žali. Kada ih se pita kako su, odgovorit će da su dobro, čak i kada to nisu”, kaže.
“Njima je za sreću dovoljan krov nad glavom, dovoljno hrane i slobodno vrijeme koje najradije provode u vikendicama ili u šumi”, dodaje.
“Tražiti pomoć drugih smatra se izrazom slabosti”
Vukelić kaže da su mu neki stručni sugovornici, poput krizne psihologinje, istaknuli kako je u Finskoj vrlo važno da je osoba samostalna i uspješna.
“Samostalnost znači da ne trebate pomoć drugih. Čak je sramotno zatražiti je, jer je to izraz slabosti. Istodobno, uspješna osoba je ona koja ima normalan život – krov nad glavom, dovoljno hrane i slobodno vrijeme. A u Finskoj je gotovo nemoguće biti beskućnik, jer država svima omogućuje krov nad glavom, hranu, odjeću i bavljenje nekom aktivnošću”, kaže.
Pritom treba imati na umu da velik dio suicida u Finskoj otpada na muškarce, osobito starije, koji i inače rjeđe traže pomoć. Konačno, dio razlike može se objasniti i time što Finska suicid ne skriva i bilježi ga transparentnije i preciznije od mnogih drugih zemalja.
Potreba za distancom
Vukelić kaže da u finskom društvu u posljednje vrijeme primjećuje porast anksioznosti među mladima.
“Primjerice, učenike smeta kada ih se na nastavi ispituje, a to je opet povezano s kulturom, jer se u Finskoj odmalena uči da svaka osoba mora imati svoj prostor, barem toliko da može raširiti ruke i vrtjeti se nesmetano u krug”, tumači.
Povezanost s krizama
Vukelić kaže da su mu njegovi stručniji sugovornici skrenuli pozornost na moguću povezanost samoubojstava s gospodarskim kretanjima te da taj odnos nije uvijek jednostavan ni intuitivan.
“Kada gospodarstvo raste, razlike između uspješnih i neuspješnih mogu postati vidljivije, pa dio ljudi svoj položaj doživljava težim nego prije. Kada gospodarstvo stagnira, te razlike mogu biti manje izražene”, kaže Vukelić.
Istraživanja uglavnom pokazuju da veća nejednakost često ide uz niže prosječno zadovoljstvo životom i slabije blagostanje, čak i u bogatim društvima. OECD i World Happiness Report redovito nalaze da su za zadovoljstvo životom važni ne samo dohodak, nego i socijalna podrška, povjerenje, osjećaj pravednosti i manji jaz među ljudima, dok neka novija istraživanja pokazuju da u bogatim, ali nejednakijim zemljama dohodak jače dijeli ljude i po “sreći”.
To dijelom može objasniti zašto među sretnijim zemljama mogu završiti neke relativno siromašne države poput Kostarike, u kojima visoko kotira društvena povezanost.
Sreća većine ne jamči zdravlje manjine
U ovoj analizi važno je istaknuti da to što većina ljudi ima osjećaj da dobro živi ne podrazumijeva da neće biti manjine s teškoćama mentalnog zdravlja, a osjetljivih na okolišne faktore kao što je manjak sunca.
Slični problemi postoje i u drugim nordijskim zemljama, premda ne u istoj mjeri i ne s istim obrascem.
Finska ima prilično uspješan program prevencije suicida
Finska je još krajem 1980-ih među prvima u Europi pokrenula sustavan nacionalni program prevencije suicida. Uključivao je detaljnu analizu slučajeva, jačanje uloge primarne zdravstvene zaštite u prepoznavanju depresije i suicidalnosti, destigmatizaciju mentalnih problema, šire liječenje, mjere za smanjenje zlouporabe alkohola te dugoročnu evaluaciju i prilagodbu mjera.
Rezultat je bio vrlo opipljiv: od 1990-ih do danas finska stopa samoubojstava više se nego prepolovila, pa se Finska danas češće navodi kao primjer uspješne javnozdravstvene intervencije nego kao europski problem.