Kupovina Aljaske, često nazvana i „Sewardova ludost“ (engl. Seward’s Folly), predstavlja jedno od najvažnijih teritorijalnih proširenja Sjedinjenih Američkih Država. Ovim događajem ogromna teritorija prešla je iz ruskog u američko vlasništvo, što je imalo dugoročne geopolitičke posljedice za obje zemlje.
Nakon Krimskog rata (1853–1856), Rusija se našla u finansijskim problemima, ali i u strahu da bi mogla izgubiti Aljasku u eventualnom sukobu s Velikom Britanijom, koja je tada kontrolisala Kanadu. Iako bogata resursima poput krzna, Aljaska je za Rusiju bila teško branjiva i nedovoljno isplativa, pa je fokus preusmjeren na razvoj istočnog Sibira. Istovremeno, Sjedinjene Američke Države su u toj teritoriji vidjele priliku za širenje svog uticaja prema Pacifiku, naročito zahvaljujući inicijativi državnog sekretara Williama H. Sewarda.
Pregovori i realizacija kupovine
Pregovori između dvije zemlje završeni su 30. marta 1867. godine potpisivanjem ugovora. Seward i ruski predstavnik Eduard de Stoeckl dogovorili su prodaju teritorije veličine oko 1,5 miliona kvadratnih kilometara za 7,2 miliona dolara, što je iznosilo približno dva centa po jutru.
Američki Senat je već 9. aprila iste godine potvrdio ugovor velikom većinom glasova (37 prema 2), iako je dio javnosti sumnjao u vrijednost ove kupovine. Predstavnički dom je 1. maja 1867. odobrio sredstva, uprkos raspravama i određenom protivljenju.
Zvanična primopredaja obavljena je 18. oktobra 1867. u Sitki, čime je okončano rusko prisustvo u Sjevernoj Americi. Ovaj datum danas se obilježava kao Dan Aljaske.
Značaj i posljedice
U početku je ova kupovina bila predmet ismijavanja, pa su je mnogi nazivali „Sewardova ledena kutija“ ili jednostavno „ludost“. Međutim, situacija se promijenila nakon otkrića zlata tokom Klondajk zlatne groznice (1896–1899), a kasnije i nafte u 20. vijeku, što je jasno pokazalo njen ogroman ekonomski potencijal.
Aljaska je 3. januara 1959. postala 49. savezna država SAD-a. Danas se ova kupovina smatra izuzetno uspješnim i dalekovidim potezom, koji je značajno ojačao američki položaj na Pacifiku. Ključni datumi – potpisivanje ugovora 30. marta 1867, predaja teritorije 18. oktobra iste godine i ulazak u Uniju 1959. – ostaju važni istorijski orijentiri u tom procesu.