Dio ruskih izvora tvrdi da su svi masovni napadi na ukrajinske
elektrane i sustav prijenosa električne energije usmjereni ka tome da
onemoguće transport ukrajinskih snaga željeznicom, a ne na teroriziranje
civilnog stanovništva. S druge strane, ni Ukrajinci ne miruju pa
dalekometnom artiljerijom gađaju željeznička čvorišta u okupiranim
dijelovima Hersonske, Zaporiške i Donjecke oblasti.
U potpunoj medijskoj tišini odvija se važna bitka
U sjeni ruskih masovnih raketnih napada na ukrajinske gradove, u
skoro potpunoj medijskoj blokadi, odvija se bitka za Kinburnski poluotok
koji se nalazi na južnom dijelu ušća Dnjepra u Crno more.
Kinburnski poluotok je vrlo rijetko naseljen, a najveći dio potpada
pod nacionalni park Biloberežja Svjatoslava. Kako nema većih naselja,
jedini izvor informacija izvještaji su zaraćenih strana. A one šute.
Još 15. studenog ruski su mediji objavili da su Ukrajinci zauzeli
selo Herojske kroz koje prolaze sve ceste prema poluotoku. Jedino što se
pouzdano zna je da preko Dnjeparskog zaljeva prema poluotoku i nazad
svakodnevno prelaze stotine ukrajinskih plovila.
Obje strane za sada šute jer je bitka, koja traje već jedanaest dana,
krajnje neizvjesna. Svaki je pomorski desant operacija velikog rizika i
vrlo neizvjesnog ishoda. Rusi bi lako pogurali ukrajinske lake desantne
snage u more oklopnim snagama i artiljerijom da nemaju nekoliko
problema.
Prvi je da su putovi na Kinburnskom poluotoku i prema njemu vrlo
slabi i ne omogućavaju veliki promet, naročito ne teških vozila. Drugi
je problem što ne mogu približiti svoju tešku artiljeriju dovoljno
Herojskom a da pritom ne dođu u zonu djelovanja ukrajinske artiljerije
iz područja grada Stanislava i s desne obale Dnjepra.
S druge strane, ni ukrajinska vojska nije sigurna hoće li njene snage
izdržati ruske kontranapade. Zbog toga glasnogovornica Operativnog
zapovjedništva jug ukrajinske vojske Natalija Humenjuk daje izjave kako
bi svako otkrivanje bilo kakvog podatka o tijeku tako složene i
osjetljive operacije moglo biti kontraproduktivno. Kako ni jedna vojska
ne voli govoriti o porazima, a bitka za Kinburnski poluotok još uvijek
je jako neizvjesna, obje strane šute.
Jako važna bitka s vojnog gledišta
U slučaju da ukrajinske snage uspiju ovladati Kinburnskim poluotokom i
zadržati ga, bila bi to, gledano isključivo s vojnog stajališta,
pobjeda veća od oslobađanja grada Hersona. Jer oslobađanjem Hersona
ukrajinske su snage došle na desnu obalu Dnjepra, a oslobađanjem
Kinburnskog poluotoka prešle bi na južnu stranu Dnjeparskog zaljeva i
samim tim dodatno ugrozile ruske položaje na lijevoj obali Dnjepra.
Ukrajinske jedinice ušle bi u prostor za koji je rusko zapovjedništvo
tvrdilo da će biti zaštićen od napada i siguran.
Doduše, Kinburnski poluotok nije odveć pogodan da se na njega
nagomilaju snage koje bi onda izvršile prodor na istok, ali Ukrajinci
mogu tamo dopremiti solidnu količinu artiljerije koja će ugrožavati
lijevi bok ruskih snaga koje brane lijevu obalu Dnjepra. U svakom
slučaju, ukrajinske snage na Kinburnskom poluotoku na sebe bi vezale
značajnu količinu ruskih jedinica koje su prvotno bile određene da brane
lijevu obalu Dnjepra.
Uostalom, rusko povlačenje iz hersonskog džepa bilo je prije svega
motivirano željom da se tamošnjih 30 tisuća vojnika prerasporedi na
bojišta u Luhansku i Donjecku. Ako ih budu morali vraćati na bojište u
Hersonskoj oblasti, bit će to ogroman neuspjeh.
Ništa manje važna je i činjenica da će Ukrajinci imati pod nadzorom
prostor s kojeg su ruske snage dronovima kamikazama napadale i Mikolajiv
i Odesu. S Kinburnske prevlake ruske su snage izravno nadzirale pristup
luci Očakiv i Dnjeparskom zaljevu te ukrajinskoj sjevernoj crnomorskoj
obali.
Prilika da Ukrajinci isprobaju novo moćno oružje
Bitka za Kinburnski poluotok odlična je prilika da Ukrajinci
isprobaju novo oružje koje su dobili od Britanaca – transportne
helikoptere WS-61 Sea King i protuoklopne projektile Brimstone 2. Jedan
Sea King već je stigao u Ukrajinu, a uskoro će još dva.
S obzirom na to da ta tri helikoptera neće bitnije utjecati na
borbena djelovanja, njihova je važnost prije svega simbolična – Ukrajina
je konačno kroz stranu pomoć dobila zrakoplove koji nisu sovjetske
proizvodnje. Može se nadati da će nakon ove prve isporuke uslijediti
nove, ne samo transportnih helikoptera već i borbenih. Neki britanski
izvori špekuliraju da je ovo samo uvod u isporuku Sea King helikoptera
osposobljenih za protupodmornička i protubrodska djelovanja.
Činjenica je da su helikopteri, po tvrdnjama britanskog ministarstva
obrane, isporučeni Ukrajini nakon samo šest tjedana obuke posada i
tehničara. To ni u kojem slučaju nije dovoljno da se piloti koji su
cijeli život letjeli na sovjetskoj tehnici nauče letjeti na zapadnim
helikopterima, ma koliko bili iskusni. Isto vrijedi i za tehničare.
Iako za to nema službene potvrde, sasvim je sigurno da će uz
helikoptere u Ukrajinu i britanski instruktori. Tako će dovršiti obuku
prvih deset posada te vjerojatno započeti obuku novih.
Dolazak britanskih instruktora u Ukrajinu predstavljao bi ogromnu promjenu
Dolazak britanskih instruktora mogao bi nagovijestiti konačnu
promjenu Zapada prema do sada čvrstoj odluci da se oružani sustavi
isporučuju Ukrajini tek nakon što posade obave obuku u nekoj od država
Europe. Kako obuka za složene sustave, kao što su protuzračni raketni
sustavi, traje mjesecima, sve su te isporuke vrlo usporene. Znajući da
će Ukrajinci dobiti PZO sustave u kasnu zimu ili tek na proljeće, jasno
je da će doći prekasno.
Nakon što Ukrajinci osposobe dovoljno pilota, mogle bi uslijediti
isporuke i drugih varijanti Sea Kinga. Uz protupodmorničku/protubrodsku
varijantu, Ukrajincima bi jako dobro došla i varijanta letećeg radara
AEW.2 koja je izvorno razvijena za britansku ratnu mornaricu kako bi
otkrivala protubrodske projektile.
Zbog toga je njegov radar Searchwater 2000 optimiziran za otkrivanje
malih, vrlo brzih ciljeva koji lete na vrlo malim visinama, upravo kao
ruski krstareći projektili. Doduše, Sea King AEW.2 ne može se uvezati u
ukrajinski PZO sustav jer se sastoji od radara i raketnih sustava iz
doba Sovjetskog Saveza, ali bi sasvim dobro radio sa svim novim PZO
raketnim sustavima koji u Ukrajinu stižu sa Zapada. Pod uvjetom da i
helikopteri i PZO sustavi stignu na vrijeme, a ne nakon okončanja rata.
Članice NATO saveza imaju u svojim arsenalima jako puno oružja koje
bi Ukrajini omogućilo da pobijedi Rusiju, pa zapravo sve ovisi o
spremnosti političara da ga isporuče. Do sada je politika išla
isključivo u smjeru toga da izjednači odnos snaga, tj. da onemogući
ukrajinski poraz. Oružje koje bi osiguralo ukrajinsku pobjedu Zapad još
uvijek nije spreman isporučiti.
Jedno od novih oružja iz tog arsenala je protuoklopni projektil
Brimstone 2. Ukrajinci imaju iskustva s tim projektilom jer su prije
šest mjeseci dobili njegovu stariju varijantu, Brimstone 1. Dvojka je
znatno naprednija, prije svega zbog povećanog dometa. Kad se lansira iz
zraka, najveći domet joj je čak 60 kilometara.
Međutim, Ukrajinci je moraju lansirati s lansera na vozilima, što
smanjuje domet na 10, najviše 12 kilometara. Dvojni sustav navođenja na
ciljeve pomoću radara ili laserskog označivača ciljeva omogućuje
pogađanje širokog spektra ciljeva. Brimstone 2 nije odveć težak
projektil, tek 53 kilograma, pa bi bilo jako zanimljivo kad bi Ukrajinci
uspjeli osposobiti nekoliko bespilotnih letjelica za njegovo nošenje.
Index