JD Vance drugačija je vrsta potpredsjednika. On nije makijavelistički gospodar Washingtona koji radi u sjeni – kao Dick Cheney. Nije ni siguran par vanjskopolitičkih ruku – poput Georgea H.W. Busha ili Joe Bidena. Umjesto toga, čini se da je mlađahni Vance sebe oblikovao kao personifikaciju najekstremnijih objava svog šefa Donalda Trumpa na društvenim mrežama, piše CNN u analizi lika i djela novog američkog potpredsjednika, te njegovih političkih ambicija.
Njegovo provociranje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Ovalnom uredu prošle sedmice izazvalo je diplomatsku krizu. Uživao je putovati u Minhen kako bi vrijeđao američke europske saveznike. A Vance je bio na naslovnim stranicama u Britaniji nakon što je rekao da su Ukrajini potrebna bolje sigurnosne garancije od onih koje nudi “neka nasumična zemlja koja nije ratovala 30 ili 40 godina”. Vance je kasnije rekao da je “apsurdno nepošteno” reći da je govorio o Britaniji i Francuskoj – ali to su bili jedini saveznici koji su se javno dobrovoljno prijavili za mirovne snage u Ukrajini.
Vance zna na koju stranu vjetar puše u Republikanskoj stranci. Zato je odbacio svoj prijezir prema predsjedniku – nakon što se navodno 2016. pitao je li Trump možda američki Hitler. Sada, u stranci koja poštuje svog vođu, potpredsjednik je jedan od predsjednikovih najistaknutijih javnih obožavatelja.
Idealno uklapanje u Trumpov populizam
Ali Vance je fascinantan lik. Izuzetno je pametan – jedan od razloga zašto se njegovo političko pozicioniranje često uzima kao dokaz podle računice. Vance, koji je kratko bio senator iz Ohija, prezire tradicionalne medije i washingtonske elite pa se prirodno uklapa u Trumpov populizam. On je također veteran američkih marinaca – pa bi trebao bolje znati o doprinosu američkih saveznika u ratu protiv terorizma. I on se obogatio u Silikonskoj dolini i ima veze s velikim tehnološkim barunima koji su oštro krenuli udesno i prigrlili Trumpa u njegovom drugom mandatu.
Potpredsjednik se proslavio s “Hillbilly Elegy” memoarima o svom djetinjstvu u siromašnim područjima Ohija i Kentuckyja. Knjiga iz 2016. objasnila je kako je deindustrijalizacija potaknula siromaštvo i ovisnost o drogama te eventualnu političku reakciju na globaliziranu politiku slobodne trgovine. Postao je svojevrsni priručnik za razumijevanje Trumpovih pristaša u njegovom prvom mandatu.
S obzirom na tu pozadinu, ne čudi da je Vance iznio najrječitije argumente kampanje za ekonomsku politiku America First. S 40 godina on je potencijalni Trumpov nasljednik – iako ga je predsjednik zabavno odbio “pomazati” u nedavnom intervjuu za Fox News, ne želeći razmišljati o prepuštanju prijestolja tako brzo.
Budući da je Vance mlad, ambiciozan, ideološki nastrojen i ima očiglednu manu oko intelektualaca iz establišmenta, postoji jedan potpredsjednik na kojeg nas podsjeća – Richard Nixon.
Može li Vance biti novi Nixon?
Kad se Nixon pridružio listi Dwighta Eisenhowera 1952., proveo je otprilike dovoljno vremena u Senatu da popije šoljicu kafe – baš kao i Vance. Kao i njegov nasljednik u 21. stoljeću, bio je nova vrsta ideologa GOP-a – dok je sadašnji potpredsjednik kritizirao “progresivne” liberale, Nixon je progonio navodne komuniste koji žive u Sjedinjenim Državama. I poput Vancea, Nixon je držaao pogled na višim stvarima. Njegove ambicije i sklonost mračnoj strani politike ponekad su uzrokovale napetosti s njegovim iskusnijim šefom – mogući znak za odnos između Trumpa i Vancea.
Nixon je iskoristio svoje osmogodišnje potpredsjedništvo kao ubrzani tečaj o globalnim poslovima koji je bio ključ njegovog uspjeha kao državnika nakon što je konačno osvojio veliki posao 1968. Čini se, međutim, da Vance neće oponašati Nixonove duge globalne odiseje – on ima političke interese kod kuće.
Ali nemojte podcijeniti Vancea. Uzdigao se visoko i brzo. Ali hoće li ga oholost navesti da leti preblizu suncu?