Nova studija je otkrila da se Južni okean mijenja, ali na drugačiji način od onoga što se očekivalo.
Led koji je nestao i istopio se priroda nije nadoknadila, što predstavlja najveću globalnu promjenu u posljednjoj deceniji kada je riječ o životnoj sredini.
Otkriće je iznenadilo naučnike jer topljenje leda obično čini okean svježijim. Ali novi satelitski podaci pokazuju da se dešava nešto sasvim suprotno, što je veliki problem.
Slanija voda na površini okeana ponaša se drugačije od svježe morske vode tako što crpi toplotu iz dubokog okeana i otežava obnavljanje morskog leda.
Gubitak antarktičkog morskog leda ima posljedice po cijeli svijet
Manje morskog leda znači manje staništa za pingvine i druge vrste koje žive na ledenim prostranstvima. Više toplote iz okeana se oslobađa u atmosferu kada se led topi, čime se povećava učestalost, ali i jačina oluja, ubrzavajućiglobalno zagrijavanje.
To donosi toplotne talase na kopno i onda se topi još više antarktičkog ledenog pokrivača, što podiže nivo mora širom svijeta.
Nova studija je otkrila da se Južni okean mijenja, ali na drugačiji način od onoga što se očekivalo.
Iznenađujuće otkriće
Praćenje Južnog okeana je ozbiljan zadatak za istraživače i naučnike jer se radi o jednom od najudaljenijih i najburnijih mjesta na Zemlji. Prekriveno je mrakom nekoliko mjeseci godišnje.
Zahvaljujući novim satelitima Evropske svemirske agencije i podvodnim robotima koji ostaju ispod površine okeana i mjere temperaturu i salinitet, sada možemo da posmatramo šta se dešava u realnom vremenu.
Tim sa Univerziteta u Sautemptonu sarađivao je sa kolegama iz Ekspertskog centra u Barseloni i Evropske svemirske agencije na razvoju novih algoritama za praćenje površine okeana u polarnim regionima pomoću satelita.
“Kombinovanjem satelitskih snimaka sa podacima podvodnih robota, izgradili smo petnaestogodišnju sliku promjena u salinitetu okeana, temperaturi i morskom ledu. Ono što smo otkrili bilo je zapanjujuće. Oko 2015. godine, površinski salinitet u Južnom okeanu počeo je naglo da raste, baš kada je obim morskog leda počeo da se smanjuje“, istakli su istraživači.
Ovaj preokret je bio potpuno neočekivan. Decenijama je površina postajala sve svježija i hladnija, što je doprinosilo širenju morskog leda.
“Južni okean je slojevit”
U normalnim uslovima, hladna, svježa površinska voda nalazi se iznad toplije, slanije vode. Ova slojevitost (ili stratifikacija kako je naučnici nazivaju) zadržava toplotu u dubinama okeana, održavajući površinske vode hladnim i pomažući da se formira morski led.
Slanija voda je gušća i teža. Kada površinske vode postanu slanije, lakše tonu, pomjerajući slojeve okeana i omogućavajući toploti da se iz dubine podiže ka površini.
Strujanje toplote ka površinskim slojevima može da otopi morski led, čak i tokom zime, što kasnije otežava ponovno formiranje pokrivača. Ova vertikalna cirkulacija takođe povlači više soli iz dubljih slojeva, pojačavajući ciklus.
Na taj način se stvara snažna povratna sprega: veći salinitet donosi više toplote na površinu, što topi više leda i omogućava da se više toplote apsorbuje od Sunca.
“Moje kolege i ja smo iz prve ruke vidjeli ove procese 2016-2017. godine kada se ponovo pojavila rupa u morskom ledu koja je skoro četiri puta veća od Velsa i posljednji put se otvorila 1970-ih”, istakao je Alesandro Silvano, nezavisni istraživački saradnik NERC-a za okeanografiju, Univerzitet u Sautemptonu.
Ono što se dešava na Antarktiku, ne ostaje na Antarktiku
Gubitak morskog leda Antarktika je planetarni problem. Morski led djeluje kao džinovsko ogledalo koje reflektuje sunčevu svjetlost nazad u svemir. Bez njega, višak energije ostaje u zemljinom sistemu, ubrzavajući globalno zagrevanje, povećavajući oluje i nivo mora u priobalnim gradovima širom svijeta.
Životinje takođe pate. Kraljevski pingvini se oslanjaju na led za razmnožavanje i odgajanje mladih. Pojedine vrste rakova slične škampima, koje su temelj antarktičkog lanca ishrane jer se njima hrane kitovi i foke, zavise od algi koje rastu ispod leda. Bez tog leda, čitavi ekosistemi počinju da se raspadaju.
Ono što se dešava na dnu okeana širi se, preoblikuje vremenske sisteme, okeanske struje i život na kopnu i moru.
Antarktik više nije stabilan, zaleđeni kontinent kakvim smo ga nekada smatrali. On se brzo mijenja i to na način koji klimatski modeli nisu predvidjeli. Donedavno su modeli pretpostavljali da će zagrijavanje planete povećati padavine i topljenje leda, osvježavajući površinske vode i pomažući u održavanju relativno stabilnog antarktičkog morskog leda. Ta pretpostavka više ne važi.
“Istraživanja pokazuju da salinitet vode raste, da se slojevita struktura okeana raspada, a morski led smanjuje brže nego što se očekivalo. Ako ne ažuriramo naše naučne modele, rizikujemo da nas iznenade promene za koje smo mogli da se pripremimo. Uzrok povećanja saliniteta 2015. godine ostaje tajanstven, naučnici treba da revidiraju svoju perspektivu o antarktičkom sistemu i nastave istraživanja”, rekao je Alesandro Silvano.
Kontinuirano satelitsko i okeansko praćenje je teško održati jer nema dovoljno finansijske pomoći. Bez tačnih, kontinuiranih podataka, biće nemoguće prilagoditi se promjenama koje su pred nama, zaključuju naučnici.