Duboko ispod Zemljine površine postoji skriveni svijet mikroskopskog života koji može mirovati stotinama hiljada, pa čak i milionima godina. Ovi takozvani „unutarzemaljci“ opstaju u ekstremnim uslovima Zemljine kore, gotovo bez hrane i energije, a naučnici pokušavaju otkriti šta zapravo čekaju da bi se ponovo „probudili“.
Biogeohemičarka Karen Lloyd sa Univerziteta Južne Kalifornije istražuje kako mikrobi mogu evoluirati da prežive dugotrajno stanje bez rasta. Dok su za većinu organizama ključni dnevni i sezonski ciklusi, ovi mikroorganizmi vjerovatno reagiraju na mnogo sporije procese — geološke promjene poput pomjeranja tektonskih ploča, vulkanskih erupcija ili podmorskih klizišta.
Istraživanja pokazuju da su mikrobi iz dubokih morskih sedimenata posebno prilagođeni ultrasporom metabolizmu i izuzetno rijetkoj diobi ćelija. To sugerira da dugotrajna uspavanost nije slučajna, već evolucijska strategija preživljavanja u ekstremnim uslovima bez energije i hranjivih tvari.
Međutim, naučnici se suočavaju s velikim pitanjem: kako pomiriti takav način života s Darwinovom teorijom prirodne selekcije, koja se temelji na razmnožavanju i prilagođavanju kroz generacije. Ako se mikrobi dijele tek nakon hiljada ili miliona godina, njihova evolucija odvija se na vremenskim skalama koje su ljudima gotovo neshvatljive.
Jedna od teorija je da ovi mikroorganizmi čekaju rijetke, ali sigurne geološke događaje koji ih ponovo iznose bliže površini, gdje ima više hranjivih tvari i energije. Zahvaljujući svojoj dugotrajnoj izdržljivosti, tada bi imali prednost nad drugim organizmima i mogli brzo ponovo postati aktivni.
Ako se ova pretpostavka pokaže tačnom, „unutarzemaljci“ možda žive na vremenskim skalama koje daleko nadmašuju ljudsko poimanje vremena, čekajući milionima godina svoj trenutak za povratak u aktivan život. Otkrića o ovom skrivenom biosvijetu mogla bi promijeniti razumijevanje života na Zemlji — ali i potragu za životom na drugim planetama.