Novo upozorenje američke kontraobavještajne službe zvuči kao scenario holivudskog trilera – atraktivne Kineskinje i Ruskinje koje žive u SAD, prema tvrdnjama zvaničnika, mogu biti špijunke koje preko romantičnih veza dolaze do povjerljivih informacija.
Kada bi neko prepričao najnovije upozorenje američke kontraobavještajne službe, mnogi bi pomislili da je riječ o zapletu iz nekog holivudskog trilera. Prema pisanju britanskog lista Tajms, u Vašingtonu su zabrinuti da atraktivne Kineskinje i Ruskinje koje žive u Sjedinjenim Državama mogu predstavljati “prijetnju nacionalnoj bezbjednosti”.
Obrazloženje zvuči neobično: navodno te žene uspostavljaju veze s američkim naučnicima, inženjerima i stručnjacima u oblasti visokih tehnologija, zavode ih, udaju se za njih, pa čak i osnivaju porodice, sve u svrhu dobijanja povjerljivih informacija.
U tekstu se ne navodi nijedan konkretan slučaj, ali su obavještajni krugovi očigledno procijenili da je potrebno upozoriti javnost. Samo oživljavanje stare priče, iako je prastara, izazvalo je burne reakcije, jer balansira između realnih bezbjednosnih briga i stereotipa dostojnih špijunskih romana.
Jedan, naravno, neimenovani analitičar koji je govorio za britanski list rekao je da je primio veliki broj zahtjeva za povezivanje od, kako se izrazio, “mladih i vrlo lijepih žena koje se bave tehnologijom”. Njegov zaključak bio je kratak: “Reći ću vam samo da je to bilo čudno.”
Ipak, priča ima i svoju ozbiljniju dimenziju. Američke vojne strukture sve češće upozoravaju da se protivničke sile više ne oslanjaju samo na klasične špijune, već da pokušavaju da dođu do informacija preko društvenih mreža, aplikacija za upoznavanje i poslovnih platformi.
Na tim mjestima se, tvrde oni, često stvaraju veze koje počinju bezazleno, a završavaju dijeljenjem povjerljivih detalja o tehnologijama, vojnoj opremi ili logistici. “Neprijatelj više ne mora da vam pokuca na vrata. Dovoljno je da pošalje poruku”, upozoravaju iz američke vojske.
U skladu sa tim trendom, 2021. godine je formirana posebna Komanda za kontraobavještajne službe američke vojske, sa zadatkom da se bavi upravo takvim oblicima prikupljanja informacija. U izvještajima se sve češće pominje da Rusija, Kina, Iran i Sjeverna Koreja sarađuju u oblasti sajber i informacione špijunaže, koristeći širok spektar metoda – od lažnih profila i regruterskih oglasa do navodnih romantičnih kontakata.
Ipak, ono što je izazvalo najviše ironije u javnosti jeste način na koji su pojedini američki mediji prenijeli priču. Naslovi u stilu “lijepe špijunke osvajaju Silicijumsku dolinu” više su zvučali kao reklama za novu seriju nego ozbiljno bezbjednosno upozorenje.
Tabloidi poput britanskog Sana su odmah posegnuli za primjerima iz prošlosti, kao što je čuveni slučaj Ane Čapman – ruske špijunke koja je postala poznata po glamuroznim fotografijama i kratkom boravku u zatvoru. Time su spojili stvarne događaje sa mitologijom o “fatalnim ženama” koje obaraju sisteme zavodljivim osmijehom.
A da ne ispadne da se sve velike špijunske romanse događaju samo u Americi, treba podsjetiti i na naš regionalni “triler”. U Zagrebu je nedavno buknula afera u kojoj su hrvatski pilot i lijepa Srpkinja iz Kosovske Mitrovice navodno umiješani u špijunažu za Beograd. Priča ima sve elemente filma: ljubav preko granica, vojnu uniformu i “sumnjive poruke”. Dakle, čini se da ovdašnje djevojke nimalo ne zaostaju za “kineskim i ruskim agentkinjama”, barem kad je u pitanju sposobnost da srce pobijedi oprez.
Stručnjaci za bezbjednost, međutim, upozoravaju da problem ne leži u nacionalnosti ili izgledu, već u metodi. Oni ističu da socijalni inženjering, sposobnost da se kroz šarm, povjerenje ili emotivnu bliskost izvuče informacija, nije novost, niti ga primjenjuju samo pojedine države. To je stara obavještajna tehnika, sada prenijeta u digitalno doba. Razlika je u tome što danas ne mora da postoji ni fizički kontakt. Dovoljno je nekoliko poruka, komentara i “lajkova” da se stvori privid poznanstva.
U tom smislu, upozorenje američkih službi više govori o ranjivosti savremenog društva nego o nekoj filmskoj mreži zavodnica. U svijetu gdje se granice između posla i privatnog života brišu, a povjerljive informacije sve češće čuvaju na klaudu, svaki razgovor može postati rizik. Problem je što se sve to lako pretvori u senzaciju, a ozbiljna tema izgubi na težini.
Naravno, teško je odoljeti ironiji. Kada državna služba izda upozorenje koje zvuči kao scenario za komediju, reakcije su neizbježne. Na društvenim mrežama već se pojavljuju šale o “nacionalnoj bezbjednosti ugroženoj lijepim osmijesima”, ali iza te lakoće krije se realan izazov: kako razlikovati stvarni rizik od pretjerane sumnjičavosti?
Jer, ako se svaka nova poznanica tretira kao potencijalni agent stranih sila, onda je povjerenje već postalo prva žrtva modernog doba. A možda je baš to najveća opasnost – da u pokušaju da se zaštitimo, sami počnemo da gledamo na svijet kroz prizmu špijunskog trilera.