Proevropski političar centra Emmanuel Macron ponovo je izabran za francuskog predsjednika, ali impresivan broj glasova koji je osvojila krajnja desnica odražava duboku podjelu u zemlji, piše Al Jazeera.
Marine Le Pen, Macronova glavna rivalka, pridobila je više od 40 odsto glasova, što pokazuje da je krajnja desnica postala mainstream u Francuskoj
Iako nije pobijedila na predsjedničkim izborima u nedjelju, ova žestoka nacionalistkinja je i u takvom porazu protiv ponovo izabranog predsjednika Macrona ostvarila svojevrsnu pobjedu.
Sa 41.5 odsto glasova, što je za nju uspjeh bez presedana, ljutita politika Le Pen protiv stranaca, protiv sistema sada je više nego ikada usađena u psihu, razmišljanje i politički pojsaž Francuske.
Od kada je dinastija Le Pen – prvo njen otac, Jean-Marie, i sada Marine, njegova kćerka – počela da se kandiduje na predsjednički izborima 1974. godine, nikada više francuskih birača nije prihvatalo njihovu doktrinu da će Francuska biti bogatija, bezbjednija i više francuska ako bude manje otvorena za strance i spoljni svijet.
Na izborima 2017. godine, Marine je izgubila od Macrona sa 66 prema 34 odsto, a njen otac Jean-Marie je 2002. godine izgubio od Jacques Chirac 82 odsto prema 18 odsto.
Sada sa više od 40 odsto glasova, Le Pen ide među poznato mainstream društvo.
Otkad je general Charles de Gaulle porazio François Mitterrand sa 55 prema 45 odsto 1965. godine, svi poraženi finalisti gubili su sa 40 i nešto prema 50 i nešto.
Da je postala prva francuska predsjednica, njen plan za borbu protiv terorizma uključivao bi i ukidanje nekih prava jednom dijelu stanovništva – ženama muslimankama.
Isto važi i za njen prijedlog da francuski građani stoje prvi u redovima za poslove, socijalnu pomoć i stambeno zbrinjavanje.
Baveći se pitanjem troškova života, pridobijanjem radničke klase, promijenivši naziv stranke i distancirajući se od svog oca, Le Pen je pridobila široko glasačko tijelo i postala manje strašna sve većem broju francuskih birača koji osjećaju da ih zvaničnici u Parizu i Briselu ne čuju i ne vide.
Za Yasminu Aksas, koja nosi maramu, poraz Le Pen nije razlog za slavlje, jer deje koje su nekada bile ograničene na militantne desničarske skupine sada su sve prihvatljivije i u “finom društvu”.
“To je ipak 40 odsto ljudi koji su glasali za Le Pen,” kaže ova 19-godišnja studentica prava. “To nije pobjeda.”
Na međunarodnom planu, Le Pen je željela da oslabi odnose Francuske sa Evropskom unijom, NATO i susjednom Njemačkom – takvi potezi bili bi seizmički za bezbjednosnu arhitekturu u Evropi, usred rusko-ukrajinskog rata.
Iako je Macron postao prvi francuski predsjednik u proteklih 20 godina koji je osvojio i drugi mandat, on nije uspio ostvariti cilj koji je postavio sebi na početku mandata prije pet godina, kada se zavjetovao da će izmaći Le pen tlo pod nogama time što će umiriti ljutnju glasača kojom se ona hrani.
“Učiniću sve u narednih pet godina tako da više neće biti razloga da ljudi glasaju za ekstremiste”, kazao je tada.
Ipak, Le Pen se primakla još bliže Macronu u drugom krugu i mogla bi odlučiti da se kandiduje i 2027. godine.
“U ovom porazu, ne mogu a da ne osjećam neku vrstu nade”, kazala je poslije izbora. “Nikada neću napustiti Francuze.”