Sylvie Kauffmann desetljećima je za francuske medije izvještavala iz svih krajeva svijeta – od jugoistočne Azije, preko istočne Europe u doba glasnosti, perestrojke i raspada SSSR-a, pa do Sjedinjenih Država. Od početka 2010. glavna je urednica “Le Mondea”, prva žena na toj poziciji u 66-godišnjoj povijesti glasovitoga francuskog dnevnog lista.
Pred nekoliko mjeseci, uprava “Guardiana” odlučila je dati prioritet digitalnoj verziji medija. Istodobno, sve više opada kvaliteta novinarstva?
– Pitanje tiskanog ili digitalnog novinarstva nije najvažnije, ključan je sadržaj. Pravo je pitanje možemo li si još priuštiti proizvodnju kvalitetnog novinarstva. Vrlo sam zabrinuta, postoji sve više ekonomskih ograničenja i sve je teže. Pod kvalitetnim novinarstvom podrazumijevam stvari poput istraživačkog rada i stranog dopisništva, što puno košta. Tradicionalni poslovni model se slama. Imamo problema s razradom novog modela: paradoks je da, primjerice u “Le Mondeu”, nikad nismo – zahvaljujući internetu, pametnim telefonima i tabletima – imali toliko publike i tako malo prihoda. Golemi dio populacije ne plaća sadržaj koji proizvodimo. Nadam se da ćemo na kraju ipak naći rješenje. “Guardianov” model nisam vidjela, no slažem se s tom orijentacijom, moramo biti sve prisutniji na digitalnoj i sve selektivniji na tiskanoj strani. Ne mislim da će tiskani mediji potpuno nestati, to nije samo generacijska stvar nego i pitanje iskustva čitanja, no moramo naći način da ljudi plate vrijednost koju proizvodimo. Nema besplatnog ručka, pa ne bi trebalo biti ni besplatnih novina.
Konkurencija s vrha i dna
Strano dopisništvo posebno je na udaru?
– To je iznimno skupo, pokrivanje ratova u Iraku, Afganistanu ili Libiji. Iskušenje da se tu reže vrlo je jako, no “Le Monde” znači “svijet”: ako bismo previše srezali izvještavanje iz stranih zemalja, ne bismo više bili to što jesmo, to je naš DNK i naš urednički identitet.
Prema podacima Wikipedije, tiraža “Le Mondea” pala je u posljednjih deset godina sa 390.000 na 320.000 primjeraka. Neke se novine, u pokušaju zadržavanja publike, okreću tabloidnim rješenjima?
– Uvijek će biti tržišta za kvalitetno novinarstvo i uvijek će biti vrlo velikog tržišta za tabloide. Ponekad uživam u tabloidima, no ozbiljno novinarstvo esencijalno je za intelektualni i demokratski život – ako ljudi nisu informirani, društvo ne može ispravno funkcionirati. Kvalitetno novinarstvo neće izumrijeti, no ne možemo ga uzeti zdravo za gotovo. Trebamo se stalno boriti. Čak i u čvrsto utemeljenim političkim režimima, kao što su naši u Zapadnoj Europi, borimo se svaki dan kako bismo zadržali kvalitetu. Također, ne možete reći “‘Le Monde’ je odličan i ostat će takav”, treba se prilagođavati i mijenjati. Konkurencije će uvijek biti i to ne samo s vrha nego i one s dna, koja će nas pokušati povući dolje. Naša novinarska odgovornost je da razinu držimo visoko. Nije lako, ali već je dovoljno ljudi prihvatilo taj izazov. Drugi izazov je uvjeriti dioničare i vlasnike da je to pravi put.
U Hrvatskoj je uobičajeno da vlasnici vrše pritisak na novinare i koriste medije za ostvarivanje svojih političkih ili poslovnih ciljeva. Kakva je situacija u Francuskoj?
– Svi imamo svoje probleme. Nije možda umjesno da govorim o “Le Figarou”, našem glavnom konkurentu, no oni su u vlasništvu Dassaulta, tvrtke koja proizvodi oružje i ratne avione: njihov je interes u obrambenoj industriji, u javnim ugovorima i, ako želi, vlasnik može u tu svrhu koristiti svoje novine. Nezgodno, ali vjerujem kolegama u “Le Figarou” da će se boriti protiv bilo kakvog iskorištavanja svog medija kao političkog oružja. Imamo etičke kodekse i pretpostavlja se da ćemo vršiti pritisak na vlasnike da ih se pridržavaju. “Le Monde” je u drugačijoj situaciji, naši vlasnici nemaju političkih ili industrijskih veza.
Odgovorna transparentnost
Većinski vlasnik “Le Mondea” do lani je bila udruga novinara, a onda su ga kupili investitori Matthieu Pigasse, Pierre Bergé i Xavier Niel. Navodno je i sam Sarkozy vršio pritisak na novinare da odaberu druge investitore. Što su sve novi vlasnici promijenili?
– Novi sustav uprave mnogo je bliži klasičnim tvrtkama. Glavni direktor, postavljen od dioničara, više nije novinar, a izvršni urednik nije uključen u poslovne odluke. Udruga novinara izgubila je većinu svoje moći, no izbor glavnog direktora još mora potvrditi šezdeset posto članova novinarske udruge. Predsjednik Sarkozy je tijekom sastanka s prethodnim direktorom, dok se još tražio investitor, jasno istaknuo da preferira druge kupce, no to je bilo kontraproduktivno i novinari, koji su tada imali odlučujuću ulogu, odabrali su Bergéa, Niela i Pigassea.
Što mislite o konceptu američkoga neprofitnog portala “ProPublica”, ovogodišnjeg laureata Pulitzerove nagrade?
– To je vrlo zanimljiv model, financiran donacijama i vođen visokokvalificiranim profesionalcima. Istraživačko novinarstvo poput njihovog brojne si novine više ne mogu priuštiti. Ali, morate imati na umu da u SAD-u postoji jaka tradicija filantropije i tek treba vidjeti može li se ona prenijeti u druge zemlje.
“Le Monde” je sudjelovao u objavi 251.000 diplomatskih depeša koje je dostavio WikiLeaks. Kakva je bila reakcija francuske javnosti i struktura moći?
– Politički establišment uglavnom je reagirao kritično, optužili su novine i WikiLeaks za promoviranje “tiranije transparentnosti”. U Francuskoj postoji snažna kultura države i mnogi smatraju da država ima pravo na tajne i njihovu zaštitu. No, nakon nekog vremena kritičari su utihnuli, mnogi su uvidjeli da je objavljeni materijal zanimljiv i da ne ugrožava sigurnosne interese. Imajte na umu da nijedna od depeša nije bila označena kao top secret. Opći učinak bio je vrlo jak, a neku su ulogu depeše odigrale i u arapskom proljeću. Sada, kada su – suprotno izvornom dogovoru WikiLeaksa i medija – depeše objavljene bez redakture imena izvora, što ih može ugroziti, stvari mogu ispasti drugačije. To je razlika između “odgovorne transparentnosti” i “totalne transparentnosti”.
Kakva je politika “Le Mondea” što se tiče digitalnog izdanja?
– Dio naših stranica čini slobodno dostupan sadržaj proizveden posebno za internet, a ako želite čitati “Le Monde”, morate se pretplatiti. Nije savršeno, ne zarađujemo dovoljno da financiramo proizvodnju, ali funkcionira i vidjet ćemo kako se možemo dalje razvijati. U budućnosti će tržište korisnika tableta biti sve važnije. Teško je planirati, pred nekoliko godina nitko nije mislio da će Facebook biti koristan za distribuciju vijesti. Prije trideset godina, kada sam započela s ovim poslom, svijet je bio potpuno drugačiji, nije mi padalo na pamet da ću morati toliko razmišljati o prodaji onoga što radim. Sada svaki novinar mora razmišljati kako će distribuirati intelektualno vlasništvo koje proizvodi.