Od dolaska koalicije na vlast prije nešto više od godinu dana, u Britaniji su se desili višestruki studentski protesti, blokiranje desetina univerziteta, nekoliko štrajkova, marš sindikata od pola milion i sada nemiri na ulicama glavnog grada (čemu je prethodio sukob sa policijom u Bristolu u Stokes Croft ranije ove godine). Svaki od ovih događaja imao je drugačiji povod, ali u pozadini svih događaja su brutalna smanjenja budžeta i pojačane mjere štednje. Vlada dobro zna da je to kockanje, i da njena politika nosi rizik da izazove masovne nemire razmjera kakve nismo vidjeli još od ranih 1980-ih. Ljudi koji proteklih nekoliko noći izlaze na ulice Tottenhama, Edmontona, Brixtona i drugih mjesta, možda su uvod u trajan i težak poraz vlade.
Političke odluke iz protekle godine su možda osvijetlile podjelu među privilegovanima i obespravljenima na ekstreman način, ali kontekst socijalnih nemira seže mnogo dublje. Usmrćivanje Marka Duggana prošlog četvrtka, kada su kako se čini, a suprotno prvim informacijama, samo policijski meci bili ispaljeni, još je jedan tragičan događaj u podužoj istoriji policijskih postupaka prema običnima građanima Londona, naročito onima iz crnačkih i manjinskih etničkih zajednica, i biranja pojedinih naselja i pojedinaca za praćenje, zaustavljanje i pretres i svakodnevno maltretiranje.
Jedan novinar je napisao da je iznenađen koliko je ljudi u Tottenhamu znalo za IPCC (Nezavisna komisija za pritužbe protiv policije) i kritikovalo njen rad, ali to ne bi trebalo nikoga da iznenađuje. Kada pogledate broj smrtnih slučajeva u policijskom pritvoru (najmanje 333 od 1998. godine i ni jedan osuđen policajac ni u jednom od tih slučajeva), onda je sasvim razumljivo zašto mnogi smatraju da IPCC i sudovi štite policiju, a ne građane.
Imajući u vidu sa jedne strane razumljivu podozrivost i ljutnju prema policiji, koja potiče iz iskustva, i veliko siromaštvo i nezaposlenost sa druge strane, razlozi zbog kojih ljudi izlaze na ulice su jasni. (Haringey, naselje koje obuhvata Tottenham, je četvrto po broju djece koja žive u siromaštvu u Londonu, sa procentom nezaposlenosti od 8.8%, što je duplo više od državnog prosjeka, sa jednim slobodnim radnim mjestom na svakih 54 građana koji traže posao u toj četvrti.)
Dobro bi bilo da oni koji osuđuju događaje proteklih nekoliko noći u sjevernom Londonu i drugdje uzmu u obzir širi kontekst: zemlja u kojoj su 10% najbogatijih sada 100 puta bogatiji od najsiromašnijih, gdje je konzumerizam zasnovan na ličnom dugu godinama promovisan kao rješenje za posrćuću privredu, i gdje je, prema OECD-u, društvena mobilnost gora nego u bilo kojoj razvijenoj zemlji.
Kao što Richard Wilkinson i Kate Pickett ističu u knjizi “Zašto je jednakost bolja za sve”, fenomeni koji se obično opisuju kao “društveni problemi ” (kriminal, bolesti, broj zatvorenika, mentalne bolesti) učestaliji su u neravnopravnim društvima, nego u onima sa boljom ekonomskom raspodjelom i manjim jazom između najbogatijih i najsiromašnijih. Decenije individualizma, konkurencije i sebičnosti koju je država podsticala – u kombinaciji sa sistematskim uništavanjem sindikata i sve većom kriminalizacijom neistomišljenika – učinili su da Britanija bude jedna od najneravnopravnijih država u razvijenom svijetu.
Slike zapaljenih zgrada, automobila u plamenu i opustošenih prodavnica možda pružaju spektakularan materijal za neumorne medije, koji su uvijek gladni za vijestima i svježim grupa za demonizaciju, ali nećemo uopšte razumjeti ove događaje ako ignorišemo istoriju i kontekst u kojem se dešavaju.
The Guardian / Tekst za BUKU prevela i prilagodila Milica Plavšić
Darcus Howe: Ovo nisu neredi, već ustanak masa
Tokom praćenja nereda na londonskim ulicama, jedan reporter BBC-a naišao je na pisca i televizijskog voditelja Darcusa Howea te ga zamolio za komentar situacije, što su kasnije zasigurno zažalili. Voditeljica u studiju vjerojatno je očekivala za ovakve situacije standardni komentar pun floskula kojima se osuđuje narušavanje mira i slično, a dobila je malo drugačiji pogled na događaje.
Naime, Darcus Howe, rodom s Trinidada i Tobaga, početkom sedamdesetih bio je pripadnik britanskog pokreta Crnih pantera, a nakon jednog protesta bio je i uhapšen. Osim toga, 1981. godine organizovao je marš za prava crnaca na kojem je sudjelovalo 20.000 ljudi, nakon čega je započela njegova karijera televizijskog novinara. U svojim emisijama najčešće se bavio upravo problemima s kojima se pripadnici manjina i imigranti susreću u Velikoj Britaniji. Stoga je čovjek svoja iskustva želio podijeliti i sa BBC-jevom novinarkom.
Nije nimalo šokiran događajima na engleskim ulicama
Kada ga je upitala da li je šokiran onim što se događa na engleskim ulicama, Howe je hladno odgovorio da nije ni najmanje šokiran. “U razgovoru sa svojim unucima i mojim sinom shvatio sam da će se u ovoj zemlji desiti nešto ozbiljno. Vlada i policija nemaju pojma ni o čemu. Mladi crnci i mladi bijelci nam pokušavaju reći što im se događa u ovo zemlji, ali mi ih ne slušamo”, kazao je Howe prije nego što ga je voditeljica prekinula zaključkom da onda zasigurno podržava nerede. Howe joj je objasnio da izvlači krive zaključke, pri tom joj pokušavši na primjeru svog unuka objasniti sa čim su mladi crnci suočeni svakog dana.
Intervju u tom trenutku već polako prelazi u prepucavanje i svađu dok voditeljica uporno insistira na činjenici da to nije opravdanje za izazivanje nemira. “Gdje ste bili kada se 1981. godine dogodio Brixton. Ja to ne zovem neredima, već ustankom masa. To se događa u Siriji, to se događa u Claphamu, u Liverpoolu, u Port-of-Spainu, Trinidadu… To je priroda istorijskog trenutka”, odgovorio joj je. Voditeljica mu tada zajedljivo počinje spočitavati kako ni njemu nisu nepoznati izgredi i kako je zasigurno sudjelovao u nekima.
Howe voditeljici poručio da zvuči idiotski
“Nikad nisam sudjelovao u izgredima, već u demonstracijama koje su završile konfliktom. Stoga pokažite malo poštovanja za zapadnoindijskog crnca i prestanite me optuživati da sam izgrednik. Nemojte biti napadni. Zvučite idiotski. Pokažite malo poštovanja”, rekao je Howe, nakon čega voditeljica s kiselim smiješkom odjavljuje intervju.