Deset godina nakon što je Barack Obama dobio Nobelovu nagradu za mir,
može li je dobiti i njegov nasljednik u Bijeloj kući Donald Trump?
Skupina republikanskih zastupnika nominirala je Trumpa u srijedu za tu
cijenjenu nagradu zbog zalaganja za mir na Korejskom poluotoku, no i
sama pomisao na Trumpa s Nobelom u rukama izaziva negodovanje njegovih
kritičara u SAD-u i svijetu.
Mnogi su promatrači također zbunjeni tom raspravom koja se općenito smatra u najmanju ruku preuranjenom.
Nesumnjivo je da su već i sama nagađanja o Nobelu ugodna glazba za uši
71-godišnjeg građevinskog magnata, koji je postao predsjednikom bez
ikakvog političkog, vojnog ili diplomatskog iskustva, a žarko žudi za
priznanjem.
»To je jako lijepo, hvala. To je jako lijepo«, rekao je nasmiješeni
Trump u subotu, dok su njegove pristaše na skupu u Michiganu izvikivali
»No-bel! No-bel!«.
»Samo želim odraditi posao«, rekao je.
Tri dana kasnije u Ovalnom uredu Trump se vratio toj temi, kazavši da je
bilo »jako velikodušno« što je južnokorejski predsjednik Moon Jae-ina
rekao da američki predsjednik, a ne on sam, zaslužuje tu prestižnu
nagradu.
»Cijenim to, ali glavno je da se stvar riješi«, rekao je Trump. »Želim postići mir.«
Spektakularno korejsko popuštanje zadnjih mjeseci i predstojeći summit
Trumpa i sjevernokorejskog čelnika Kim Jong Una te, još teoretska,
mogućnost denuklearizacije Korejskog poluotoka pobudili su nade u
povijesnu prekretnicu u toj regiji.
No koliko god se to činilo sjajno, mnogi analitičari ističu da je još
rano, doista jako rano za nagađanja o ishodu pregovora sa Sjevernom
Korejom koju Kimova dinastija željeznom rukom vodi gotovo 70 godina.
»To je nadrealno i očito prerano da bi se moglo govoriti o dodjeli
Nobelove nagrade za mir bilo kome«, rekao je Aaron David Miller, bivši
američki diplomat i pregovarač u nekoliko demokratskih i republikanskih
administracija.
»Ali ako diplomacija uspije«, taj scenarij je »zamisliv«, rekao je.
Nagađanja o Nobelu odražavaju i žestoku raspravu o pravoj ulozi američkog predsjednika u diplomatskom popuštanju.
S obje strane američkog političkog spektra stvari idu do apsurda – jedna
strana tvrdi da Trump nije imao nikakvu ulogu u popuštanju na Korejskom
poluotoku, a druga ga pripisuje jedino njemu.
Na užarenoj političkoj sceni u Washingtonu, u kojoj je »gotovo nemoguće
da jedna strana oda priznanje drugoj«, Trumpov karakter i »nemogućnost
da misli u terminima ‘mi’ umjesto ‘ja'« dodatno zaoštrava antagonizam,
rekao je Miller.
»Među demokratima je averzija prema ideji da Trump zaslužuje Nobela pomiješana s averzijom prema njemu osobno.«
Predstojeći summit s Kimom, gotovo nezamisliv prije nekoliko mjeseci,
Trumpovim je pristašama dokaz da njegovo često impulzivno ponašanje može
srušiti prepreke, promijeniti pravila diplomatske igre i polučiti
uspjeh ondje gdje njegovi prethodnici nisu mogli.
Skupina od 18 republikanskih zastupnika u srijedu je poslala pismo
norveškom Nobelovom odboru predloživši mu da razmotri nominaciju Donalda
Trumpa zbog »njegova neumornog rada na uspostavi mira u svijetu.«
Njegovi žestoki kritičari misle suprotno – da bi ga njegovi potezi,
odbijanje mnogih stupova multilateralizma te bombastičan stil i žestok
jezik trebali jedino diskvalificirati.
Dodjela nagrade Trumpovom demokratskom prethodniku, samo nekoliko
mjeseci nakon što je preuzeo dužnost, također je bila iznenađenje i
izazvala je snažne reakcije.
»Na početku sam, a ne na kraju, svojeg rada na svjetskoj pozornici«,
rekao je Obama 10. prosinca 2009. u Oslu, priznajući »značajnu
kontroverzu« koja je pratila odluku odbora na početku njegova prvog
mandata.
Osim Obame, Nobelovu nagradu za mir dobila su još trojica američkih
predsjednika: Theodore Roosevelt, Woodrow Wilsow i Jimmy Carter. S tim
da je ovaj posljednji nije dobio za trajanja mandata.