Klimatske promjene prijete usporavanju ili čak zaustavljanju ključnih okeanskih struja koje transportiraju toplinu prema sjevernoj hemisferi, a prema novoj studiji, ovakav scenarij mogao bi baciti tropske monsunske sisteme u haos na više od jednog stoljeća.
Atlantska meridionalna obrtna cirkulacija (AMOC), koja uključuje i poznatu Golfska struju, funkcionira kao golemi transportni sistem koji prenosi toplinu i sol iz južnog u sjeverni Atlantski okean. Prema riječima autorice studije, klimatske naučnice Maje Ben-Yami s Tehničkog univerziteta u Münchenu, ovaj sistem ima ključnu ulogu u regulaciji topline unutar Zemljinog klimatskog sistema. “Volim to zamišljati kao svojevrsni ventilator”, objasnila je Ben-Yami za Live Science. “Brinemo se zbog kolapsa AMOC-a jer bi to značajno poremetilo prijenos topline u Zemljinom sistemu.”
Globalno zagrijavanje prijeti ovom sistemu jer topljenje glečera i ledenih ploča unosi slatku vodu u sjeverni Atlantik. Ta svježa voda smanjuje salinitet gornjih slojeva okeana, što sprječava vodu da tone na dno i time održava cirkulaciju prema jugu. “AMOC ovisi o slanijoj, gušćoj vodi koja tone na sjeveru,” pojasnila je Ben-Yami. “Kad se voda razblaži, zapravo zaustavljate cirkulaciju.”
Poremetit će sisteme
Ako se AMOC uruši, očekuju se značajne klimatske promjene diljem svijeta, no najteže posljedice osjetit će sjeverna hemisfera i tropska područja pod utjecajem monsuna, ističe Ben-Yami. Dugogodišnje sumnje naučnika da bi slabljenje AMOC-a moglo poremetiti monsunske sisteme sada su potkrijepljene detaljnijim simulacijama iz nove studije.
Monsuni su rezultat složenih atmosferskih uvjeta u tropskom pojasu, gdje nizak pritisak zraka privlači vjetrove s obje hemisfere u područje poznato kao Međutropska zonska konvergencija (ITCZ). Ovaj pojas snažnih kiša i oluja izravno je povezan s temperaturom okeana, koja je pak pod utjecajem AMOC-a.
ITCZ se formira nad najtoplijim dijelovima Zemlje, krećući se prema sjeveru ili jugu ovisno o sezoni. Ako AMOC uspori ili se potpuno zaustavi, sjeverna hemisfera će se ohladiti, što će pomaknuti najtoplije tačke na Zemlji prema jugu. ITCZ će slijediti taj pomak, što znači da će monsunske kiše biti premještene bliže južnom polu. “Regije koje su trenutno navikle na intenzivne oborine tokom kišne sezone mogle bi ostati bez njih,” upozorila je Ben-Yami.
Šta će se promijeniti?
Kako bi simulirali učinke kolapsa AMOC-a, Ben-Yami i njezini kolege proveli su eksperimente s osam naprednih klimatskih modela, ulijevajući simuliranu svježu vodu u sjeverni Atlantik kako bi oponašali posljedice topljenja leda. Rezultati su pokazali da bi takav scenarij poremetio monsune diljem svijeta, posebno u zapadnoj Africi, Indiji i istočnoj Aziji, gdje bi sezona kiša postala kraća i manje intenzivna.
Iznenađujući rezultati došli su iz Južne Amerike, gdje su modeli predvidjeli značajnu odgodu početka monsunskih kiša u amazonskom području, uz smanjenje oborina. Ova promjena mogla bi imati nepredvidive posljedice na ekosisteme i poljoprivredne regije, jer bi kašnjenje kišne sezone za čak tri mjeseca moglo ozbiljno ugroziti život u tim područjima.
Čak i nakon što su istraživači prekinuli simulaciju dodavanja svježe vode, monsunskih sistemi nisu se vratili u svoje prethodno stanje ni nakon sto godina, sugerirajući da bi učinci kolapsa AMOC-a mogli biti nepovratni na duže vrijeme. “Utjecaji koje smo prikazali u ovoj studiji neće se povući u idućih sto godina,” zaključila je Ben-Yami, napominjući da je za ljude stoljeće jako dugo vremensko razdoblje.
Ova studija, objavljena u časopisu Earth’s Future, dodatno naglašava hitnost smanjenja emisija stakleničkih plinova i sprječavanja daljnjih klimatskih poremećaja koji bi mogli imati drastične posljedice na globalnu klimu i ljudske zajednice.