Razarajuća prirodna katastrofa je 2010. poharala Haiti: potres jačine 7,0 stepeni po Richteru u kojem je poginulo oko 220.000 ljudi. Godinu dana poslije zemlja se snažno zatresla na Novom Zelandu – tad je poginulo 187 ljudi.
Koliki će biti omjer katastrofe koja je izazvana potresom, uraganom, poplavom ili sušom, snažno ovisi o društvenim činjenicama: Haiti se smatra ‘propalom državom’ gdje više od polovica stanovništva živi u siromaštvu, dok je Novi Zeland imućna demokratska zemlja, piše Deutsche Welle.
Visok rizik za tropske države
‘Osjetljivost društva prema prirodnim katastrofama je višestruko značajnija nego sama prirodna katastrofa’, kaže Jörn Birkmann sa Univerziteta Ujedinjenih naroda u Bonnu. On je jedan od autora Indeksa svjetskog rizika 2012. Indeks je razvijen zajedno s humanitarnom organizacijom ‘Savez za pomoć u razvoju’ i predstavljen kao dio izvješća o svjetskom riziku. U istraživanje su uključene 173 zemlje, a koliko je visok njihov rizik, ovisi o žrtvama ekstremnih prirodnih događaja ili podizanju nivoa mora.
Posebno visok rizik, prema Indeksu, imaju male otočne države u Tihom oceanu. Država Vanuatu ima najveći svjetski rizik sa 36,31 posto, a iza nje slijede Tonga (28,62 posto) i Filipini (27,98 posto). Karibi, Srednja Amerika i južni predjeli afričkih zemalja pripadaju također regijama s najvećim rizikom. Na kraju rang liste je Katar s rizikom manjim od jedan posto.
Njemačka je s 3,27 posto na 146 mjestu – i time u petoj, najmanje rizičnoj klasi.
BiH je na 86. mjestu po riziku, Srbija na 66., Hrvatska se nalazi na 123. mjestu, a manju opasnost od rizika bilježi i Slovenija, koja je na 132. mjestu.
‘Indeks svjetskog rizika uzima u obzir opasnosti od prirodnih katastrofa, ali i osjetljivost društva’, kaže Peter Mucke, voditelj organizacije ‘Savez za pomoć u razvoju’ u razgovoru za DW. ‘To znači: koliko su ljudi osjetljivi na katastrofu i imaju li mogućnosti za svladavanje i prilagodbu, te pripremanje za katastrofu.’
Ranjiva društva
Države su posebno osjetljive nakon jakih oštećenja prouzrokovanih ekstremnim prirodnim katastrofama, kada je infrastruktura slabo razvijena i hranidbena i stambena situacija neadekvatna, objašnjava Jörn Birkmann. ‘Kapaciteti za svladavanje su glavne značajke, koje su potrebne za konkretne rezultate, kao što je medicinska skrb i funkcionalna država’, smatra naučnik. Kod prilagodnih kapaciteta je pitanje kako se društva srednjoročno mogu prilagoditi ekološkim promjenama – primjerice kroz ulaganja u zaštitu okoliša ili obrazovanje.
Pozitivan primjer je Holandija, iako su dijelovi zemlje ispod nivoa mora, što vodi do velike ugroženosti od prirodne katastrofe. Bez zaštitnih nasipa bi cijela regija bila potopljena. No, zbog dobrih društvenih, ekonomskih i institucionalnih uvjeta Holandija ne pripada ekstremnim zemljama rizika, nego je na 51. mjestu.
Peter Mucke upozorava da se Indeks svjetskog rizika odnosi na važne uzroke prirodnih katastrofa. Politika bi trebala provesti konkretne mjere prema analizama naučnika: ‘Mi želimo zajedno osmisliti buduću hitnu pomoć i razvojni rad, te također provoditi praktične mjere.’
Zaštita okoliša je ključni faktor u prevenciji katastrofa, smatra Michael W. Beck iz organizacije ‘The Nature Conservancy’, koja je također uključena u izradu izvješća o svjetskom riziku. Širom svijeta je uništeno 85 posto kamenih grebena i 30 do 50 posto šume mangrova.
‘Grebeni i mangrove formiraju prirodnu morsku obranu i dugotrajnu učinkovitost, oni su ‘siva rješenja’ koja nikada neće moći postići morski zidovi i valobrani od betona’, kaže morski biolog. Stoga ih treba očuvati.