Od vrtoglavih računa za lož ulje za domove u Yorkshireu do zatvaranja škola u Pakistanu koje štedi račune, financijske posljedice rata na Bliskom istoku već se snažno osjećaju. Sve je jasnije da utjecaj iranske odmazde, osmišljene da izazove ekonomske poremećaje i štetu, možda neće biti prolazan. Štoviše, vrlo je neravnomjeran, upozorava u svojoj analizi BBC.
Unatoč svim naporima da se iskoriste obnovljivi izvori energije, i dalje smo uvelike ovisni o nafti i plinu. Obilne rezerve obično obećavaju veliko bogatstvo, stoga je sirova nafta nazvana “crnim zlatom”. Kada cijene rastu, proizvođači obično dobivaju novac, dok korisnici gube. Ali ovo nije uobičajeni šok cijena nafte, ističe se u analizi.
Bliski istok ostaje srce opskrbe, a Hormuški tjesnac njegova glavna arterija. Utjecaj de facto blokade i napada na energetsku infrastrukturu u regiji teško je pogodio proizvođače u Zaljevu poput Katara i Saudijske Arabije, dok Teheran cilja američke saveznike.
Dok kupci traže alternativne izvore, zemlje poput Norveške i Kanade mogle bi profitirati. Nakon što je Rusija napala Ukrajinu 2022. godine, i kada su se mnoge zemlje pokušale odmaknuti od oslanjanja na ruski plin, Norveška je uspjela povećati proizvodnju i iskoristiti to.
U međuvremenu, kanadski ministar energetike Tim Hodgson brzo je pozicionirao svoju naciju kao “stabilnog, pouzdanog, predvidljivog proizvođača energije”, ali postoje pitanja o tome koliko može povećati proizvodnju.
Umjesto toga, Rusija bi mogla biti najveći pobjednik. Kako Washington ublažava pravila kako bi ublažio globalnu krizu opskrbe, ruska prodaja sirove nafte Indiji porasla je za 50%.
Neke procjene kažu da bi Moskva do kraja ožujka mogla zaraditi do 5 milijardi dolara više i mogla bi imati najveće prihode povezane s gorivom od 2022. godine.
Amerika riskira da Moskvi donese veliku dobit na štetu zemalja Perzijskog zaljeva. Postoje i drugi potencijalni dobitnici. Kako neke zemlje povećavaju upotrebu ugljena, to je primamljiva prilika za velike izvoznike poput Indonezije, jer cijena tog goriva također raste.
Što je sa samim SAD-om? Predsjednik Donald Trump kaže da kada cijena nafte poraste, SAD “zarađuje mnogo novca”. Svakako, američki proizvođači nafte mogli bi biti na putu da ove godine ostvare desetke milijardi dolara dodatnih prihoda ako cijene sirove nafte ostanu oko trenutnih razina.
Ali to ne čini SAD neto pobjednikom. Prvo, zato što su neki proizvođači jako izloženi poremećajima na Bliskom istoku. ExxonMobil, na primjer, ima operacije u katarskom industrijskom središtu Ras Laffan, gdje je proizvodnja obustavljena od početka ožujka, a koje je sada pogođeno iranskim raketnim napadima, uzrokujući “veliku štetu”. Drugo, nakon godina smanjenja kapaciteta suočeni s padom veleprodajnih cijena, mnogi proizvođači škriljevca ne mogu brzo povećati proizvodnju.
I najvažnije od svega: po osobi, Amerikanci su najveći korisnici nafte i plina na planetu. Od pojačavanja grijanja u oštrim zimama Srednjeg zapada do opskrbe sezone vožnje, jako su izloženi promjenjivim cijenama fosilnih goriva.
Ekonomisti iz Oxford Economicsa upozoravaju da bi, ako cijene nafte porastu na 140 dolara – i ostanu tamo – gospodarstvu prijeti pad. Naravno, Amerikanci nisu jedini u toj ranjivosti. Ovisnost europskih potrošača – a posebno onih u Velikoj Britaniji – o uvoznom plinu znači veći rizik za ekonomski rast.
A to bi se dogodilo putem udara na inflaciju: tržišni razvoj u posljednjih nekoliko tjedana mogao bi dodati otprilike 0,5% inflaciji kasnije tijekom godine, ako se održi, jer se porast cijena odražava na stavke poput gnojiva i troškova dostave.
Dobra je vijest da je Zapad, postajući energetski učinkovitiji tijekom godina, općenito otporniji na šokove cijena energije nego u prošlosti. No, s obzirom na to da, na primjer, nafta i plin čine više od polovice potrošnje energije u Velikoj Britaniji, vozači, računi za grijanje kućanstava i oni za energetski intenzivne sektore poput proizvodnje ostaju izloženi – što vrijedi za mnoge zemlje diljem svijeta.
Velik dio utjecaja ne ovisi samo o budućem smjeru cijena, već i o odgovorima vlada, što je vruća tema. Nije iznenađujuće da mnoge vlasti oklijevaju razmišljati o velikim financijskim spašavanjima, jer su i njihove financije pod pritiskom. Reakcija tržišta obveznica na rizik veće inflacije prijeti da će dodati milijarde dolara troškovima već zaduženih zemalja.
Naravno, najveća neposredna prijetnja bila je uobičajenim kupcima nafte i tekućeg plina koji teku na istok kroz Hormuški tjesnac. Azija dobiva 59% svoje sirove nafte s Bliskog istoka, Južna Koreja čak 70%. Kako su dionice tamo pale zbog poremećaja i zabrinutosti oko troškova, političari su također upozorili na rizik za industriju proizvodnje čipova u toj zemlji.
Južna Koreja proizvodi više od polovice svjetskih memorijskih čipova. Drugdje su racioniranje goriva, četverodnevni radni tjedan i zatvaranje obrazovnih ustanova među mjerama koje su uvele zemlje poput Šri Lanke, Bangladeša i Filipina.
Ali najveći gutači na kontinentu donekle su izolirani, planiranjem i diplomacijom. Kina ima rezerve jednake dobrim mjesecima korištenja i navodno je povećala kupnju od Irana. Isto vrijedi i za Indiju, jer i ona koristi to privremeno zeleno svjetlo da se okrene Rusiji.
Što će se točno dogoditi ovisit će naravno o budućem razvoju događaja u ovom sukobu. No, malo je vjerojatno, iako su prije početka napada na Iran planirale strategiju, da su SAD u potpunosti predvidjele neke od ovih ekonomskih posljedica.
A ako se rat produži, veći je rizik ne samo od štete za pojedinačne zemlje, već i od zaraze i globalnog prelijevanja, upozorava se u analizi BBC-a.