Decenijama je politički konsenzus u Njemačkoj, koju užasi nacističke prošlosti još uvijek opterećuju, smatrao da ekstremističke desničarske ideologije nikada više neće postati dovoljno popularne da uspiju na glasačkim izborima, piše Financial Times.
Međutim, događaji tokom prošle sedmice doveli su to u pitanje.
Sastanak između visokih funkcionera krajnje desne stranke Alternativa za Njemačku — koja je prema anketama dobila podršku gotovo jednog od četiri Nijemca — i Martina Sellnera, austrijskog ekstremističkog ideologa kojem je zabranjen ulazak u UK i SAD iz razloga javne sigurnosti, sablaznio je njemačku političku klasu i uzburkao medije u ovoj zemlji.
Na sastanku o kojem je prvi izvijestio istraživački medij Correctiv, političari AfD-a i bogati finansijeri razgovarali su o masovnim deportacijama i drugim zapaljivim idejama sa Sellnerom u elegantnoj vili na jezeru, Landhaus Adlon, u Berlinu u novembru. Mnogi ovaj sastanak vide kao Rubikon: AfD se, kažu, radikalizuje, iako mu raste politička podrška.
Alice Weidel, liderka AfD-a, otpustila je svog najbližeg savjetnika zbog toga što je bio prisutan na sastanku. Ali to nije spriječilo reakciju javnosti. Skupovi su održani širom Njemačke, a desetine hiljada ljudi izašli su na ulice gradova kako bi “marširali protiv fašizma, starog i novog”. Pozivi na potpunu zabranu AfD-a sada se čuju na najvišim nivoima.
Sellner je naoko malo vjerovatna prijetnja njemačkoj republici: moderan 35-godišnjak sa nevelikim brojem gorljivih pratilaca na društvenim mrežama, entuzijazmom za rap, neonacističkom prošlošću i iza sebe nema stvarne političke stranke, a kamoli militantnu grupu.
On vjeruje da su društva degradirana prevelikim kulturnim miješanjem i da neprovjereni multikulturalizam stoji iza mnogih problema moderne Europe.
Sellnerov glavni prijedlog je “remigracija”, za koju kaže da označava prisilno uklanjanje imigranata koji prekrše zakon ili se “odbiju integrisati”, bez obzira na njihov status državljanstva. Kritičari kažu da je to ravno etničkom čišćenju.
Njegov opus obuhvata opskurne političke knjige, pune referenci na filozofa Martina Heideggera i manje-više kontroverzne idole protofašističke misli, kao što su Oswald Spengler i Carl Schmitt.
Za one koji ga pažljivo prate, mladi Austrijanac je već godinama nezaobilazan lik na ekstremno desnoj aktivističkoj sceni njemačkog govornog područja Evrope. I uprkos osudama u medijima, sudskim procesima i vladinim zabranama – zabranjen mu je ulazak u Ujedinjeno Kraljevstvo 2018. i SAD 2019. – čini se da njegov doseg samo raste.
Natascha Strobl, politologinja i dugogodišnja sljedbenica austrijskog i identitarijanskog aktivističkog pokreta čiji je nekad bio glasnogovornik, rekla je: “U jednom smislu, Sellner i identitarci su ekstremna margina.”
No, dodala je, “Sellner je takođe bio vrlo uspješan. On dobro razumije kako izazvati medijsku ludnicu i kako postići da se njegove ideje primijete.”
“Sastanak [u Landhaus Adlon] sigurno nije bio bezazlen”, rekla je Strobl. “Kad imate nekoga poput Sellnera, koji se otvoreno povezuje s višim političarima i menadžerima AfD-a i poslovnim ljudima . . . to znači da se nešto promijenilo.”
Sellner, koji je odrastao u dobrostojećoj porodici srednje klase, zapao je u neonacizam kao tinejdžer u mirnom gradiću Baden bei Wien, nedaleko od glavnog grada Austrije. Njegova su rana uvjerenja značajno formirali negatori holokausta u Austriji i inostranstvu.
Sa 17 godina, Sellner je uhvaćen s prijateljem kako lijepi kukasti križ na lokalnu sinagogu, uz izraz “legalizuj to”. Dvojicu tinejdžera razljutila je osuđujuća presuda britanskom istoričaru Davidu Irvingu zbog negiranja holokausta te godine, prema policijskom zapisniku o njihovom hapšenju.
Na fakultetu je studirao filozofiju i pridružio se ekstremističkom bratstvu, Burschenschaft Olympia, koje je zastupalo nijansiranija stajališta i dovelo ga do toga da se distancira od onoga što je nazvao “grijehom mladosti” njegovih grubih nacističkih simpatija.
Sellner i grupe “nove desnice” kao što su Identitarci prave razliku između svojih uvjerenja i neonacizma, tvrdeći da ne donose nikakve sudove o superiornosti bilo koje rase nad drugom, iako kritičari dovode u pitanje njihovu iskrenost.
Sellner je napustio studij prava zbog onoga što je smatrao svojim pozivom: politike.
Godine 2012. postao je jedan od osnivača Austrijskog identitarnog pokreta, nove krajnje desne nacionalističke skupine pod jakim uticajem francuskog “Bloc Identitaire” i talijanskog neofašističkog pokreta “CasaPound”.
Poput njih, nastojala je kopirati tehnike i akcije ljevičarskih pokreta poput Greenpeacea. Sellner nastavlja citirati Genea Sharpa, američkog politologa čija je teorija nenasilnog otpora temelj većine modernih liberalnih i ljevičarskih protestnih skupina, kao jednog od svojih najvećih političkih uticaja.
Identitarci su, pod Sellnerovim dobro osmišljenim vođstvom, dobili prostor u medijima pomoću trikova kao što je penjanje preko Brandenburških vrata u Berlinu 2016. god. kako bi razvili golemi transparent koji poziva na “sigurne granice”, iskoristivši rastući antiimigrantski sentiment.
Godine 2019. oženio je Brittany Pettibone, kalifornijsku alt-desničarsku i YouTube influensericu.
Otkriveno je da je Sellner primio donaciju od 1.500 eura od australskog borca za nadmoć bijele rase Brentona Tarranta, koji je u martu 2019. god. ubio 51 osobu u dvije džamije u Christchurchu na Novom Zelandu. Austrijska vlada pokrenula je sudski postupak protiv identitaraca, ubrzavajući raspad pokreta. Čak se i desna Slobodarska stranka (FPÖ) okrenula protiv njega.
Tokom pandemije Covid-19, Sellner je slao poruke protiv zaključavanja i vakcinacije koje su hranile diskurs FPÖ-a i AfD-a.
Kako su ove dvije populističke stranke postajale sve radikalnije usred krize troškova života i dugotrajnih društvenih posljedica pandemije, Sellnerov uspjeh je porastao. U Landhaus Adlon, on je bio zvijezda u usponu – a takav je bio i njegov koncept “ponovne migracije”.
Tvrdi da ovu ideju privatno podržavaju mnogi Austrijanci i Nijemci koji ne mogu izraziti javnu podršku za nju, s obzirom na istoriju njihovih zemalja.
Sam AfD zagovara agresivne mjere za smanjenje imigracije i podržava protjerivanje osuđenih kriminalaca i ljudi bez zakonskog prava na ostanak, ali se nastojao distancirati od Sellnerovog stava. Weidel je tvrdila da sastanak u Landhaus Adlon nije imao nikakve veze s njom.
Ali mnogi već otkrivaju sve veći utjecaj novih desničarskih ideja na stranku – i primjećuju koliko Sellnerovog jezika i koncepata izgleda prodire u stranački program.
Za sada se čini da mu je njemački bijes dobro poslužio.
Nekoliko sati nakon što je Correctiv objavio svoju priču, Sellner se rugao medijima zbog senzacionalizacije sastanka koji po njemu uopšte nije tajan. Takođe je iskoristio buku koja se stvorila oko njegovog imena za promociju svojih djela, uključujući i svoju knjigu Remigration — Prijedlog. Žiri njemačkih lingvista rekao je da je remigracija “ne-riječ” 2023. godine, rekavši da je koriste kao eufemizam desničarske stranke.
“Jedna od Sellnerovih glavnih ideja je da, da biste nešto mogli učiniti, morate to učiniti izrecivim”, rekao je Bernhard Weidinger, viši istraživač desničarskih pokreta u Dokumentacijskom centru austrijskog otpora, istorijskom istraživačkom institutu u Beču.
“‘Remigration’ je primjer kako je Sellner odigrao važnu ulogu u modernizaciji krajnje desnog diskursa. Radi se o prenošenju ovih pojmova, ovih narativa, ovih okvira široj publici. Ili ih ugrađuje u svijest javnosti.”