Kopredsjednica njemačke stranke krajnje desnice Alternativa za Njemačku (AfD) i kandidatkinja te stranke za kancelarku Alis Vajdel glasala je danas putem pošte na vanrednim parlamentarnim izborima u Njemačkoj, piše Blic.
Kad čitate biografiju Alis Vajdel, liderke kontroverzne AfD (Alternativa za Nemačku) – ekstremno desničarske stranke poznate po protivljenju migraciji, gej brakovima, evrozoni, zalaganju za “Degzit”… – imate osjećaj da se žena prije desetak godina slučajno pridružila pogrešnoj partiji, pa joj je bilo neprijatno da to prizna i samo je nastavila dalje.
I to veoma uspješno, jer je senzacionalno uvela radikalne desničare u Bundestag prvi put poslije Drugog svetskog rata.
Ali Alis Vajdel je sve samo ne tipična pripadnica desnice. Naprotiv.
Bivša bankara u “Goldman Saksu” je radikalna desničarka, a mnogi njenu stranku AfD čak optužuju za neonacističku ideologiju. A Alis je lezbijka i majka dvoje djece, a u vezi je sa imigranktinjom sa Šri Lanke. Ova političarka koja otvoreno priznaje svoju seksualnu orijentaciju doktorirala je ekonomiju, godinama je živjela u Kini i ima kuću u Švajcarskoj, gdje i živi.
Vajdel je rođena 1979. i odrasla je u pokrajini Nordrhejn-Vestfalen u Nemačkoj. Njen otac Gerhard član je AfD-a, stranke kojoj se Alis pridružila 2013. godine.
Njena partnerka Sara Bosard je kao dijete stigla iz Šri Lanke u Švajcarsku kada ju je usvojila jedna tamošnja porodica. Njih dvije imaju dva sina, žive u centru grada, nedaleko od četvrti u kojoj su džamije i centri u kojima se sreću muslimani. U Švajcarskoj plaća i porez. Ali je i pored toga osvojila ogromnih 13 posto na izborima u Njemačkoj.
“Netradicionalni životni izbori”
Vajdelova ne vidi problem u svom izboru političke stranke, dok u AfD-u takođe smatraju da je dobrobit koju stranka ima od Alis vrijedna toga da zanemare njene “netradicionalne životne izbore”. Ona sama zalaže se za očuvanje postojećeg stanja, odnosno da homoseksualni partneri mogu da žive u registrovanom partnerstvu, ali ne i braku, a smatra i da privatni život mora da bude odvojen od političkog.
Sa AfD se slaže i po pitanju stava prema islamu, politike nespašavanja evra i sigurnih granica. Strance, smatra, treba prihvatiti ako donose napredak, a izbeglice bez kvalifikacija i obrazovanja nazvala je “poslednjim ekserom u kovčegu nemačkog socijalnog sistema”.
Zaposlila izbjeglicu iz Sirije na crno
Njemački mediji otkrili su da je Vajdelova na crno zaposlila jednu ženu, izbjeglicu iz Sirije, kao čistačicu kako bi joj pomogla, a svojevremeno je pozvala tadašnju kancelarku Angelu Merkel da prestane da se izvinjava zbog nacističkih zločina.
Uz slogan AfD na izborima “Novi Nijemci? Mi ćemo ih stvoriti”, Vajdel je svojoj stranci osigurala 87 mjesta u Bundestagu na izborima 2017. godine i prvi put nakon pada nacizma 1945. u njemačkom parlamentu uvela radikalne desničare.
Za šta se zalaže Vajdel
Sa svojom poznatom bijelom bluzom i biserima, dobrostojećim naslijeđem i karijerom u finansijama, ona daje AfD-u “auru buržoaske respektabilnosti koja ima snažnu privlačnost za birače srednje klase izvan tradicionalne tvrdodesničarske baze” rekao je Hans Forlender, politikolog na Tehničkom univerzitetu u Drezdenu.
Ipak, bezbjednosni zvaničnici upozoravaju da se iza tog imidža krije stranka u koju su uveliko infiltrirani desničarski ekstremisti i koja se sve više radikalizuje.
Vajdel je na čelu stranke od 2022. godine i kaže da će vlada AfD-a nastojati da reformiše EU i ukloniti njen “demokratski deficit”, uključujući ograničavanje ovlašćenja Evropske komisije, “neizabrane izvršne vlasti”.
Degzit
Ali ako reforma nije moguća, ako ne uspijemo ponovno da izgradimo suverenitet država članica EU, trebalo bi da pustimo ljude da odluče, baš kao što je Velika Britanija učinila. I mogli bismo da imamo referendum o Degzitu, izlasku Njemačke iz EU – rekla je Vajdel.
To je model za Njemačku, opcija da se može donijeti takva suverena odluka – rekla je Vajdel u intervjuu za Fajnenšel tajms.
Ova ideja otvara veliki tabu u Njemačkoj, gde su mejnstrim stranke predano proevropske. Takođe, njemački ustav postavlja stroga ograničenja nacionalnim plebiscitima, a čak i da se oni održe, ankete pokazuju da bi velika većina Nijemaca glasala za ostanak u EU. Međutim, među biračima AfD-a podrška EU je najslabija.
Silovit rast popularnosti AfD-a
Vajdel je govorila u kontekstu velikog porasta podrške AfD-u, koja prema anketama iznosi 22 odsto – što je više od sve tri stranke u klimavoj koaliciji kancelara Olafa Šolca – socijaldemokrata, Zelenih i liberala.
Protesti protiv AfD-a održani su u brojnim njemačkim gradovima, a političari su isticali opasnost koju stranka predstavlja za njemačke demokratske institucije. Vajdel nije učestvovala na sastanku i brzo je otpustila bliskog saradnika koji je bio prisutan. Ipak, imala je problema s obuzdavanjem reakcije. Lars Klingbeil, čelnik socijaldemokrata, optužio ju je da je relativizovala plan deportacije i umjesto toga se obrušila na “medijsku kampanju klevetanja” protiv AfD-a.
“Ti si vučica u jagnjećoj koži. Ali ja ti kažem da se vaša fasada počinje da se urušava. Ljudi konačno vide pravo lice AfD-a”, rekao joj je Klingbeil tokom rasprave u Bundestagu. Vajdel je u svom intervjuu okrivila “Correctiv”, istraživački list koji je prvi izvijestio o sastanku, osudivši metode organizacije kao “skandalozne”.
Bio je to pokušaj da se kriminalizuje sama ideja zakonite repatrijacije ljudi koji nemaju dopuštenje za ostanak ovde ili podležu nalogu za deportaciju. AfD je stranka koja se zalaže za sprovođenje zakona ove zemlje – rekla je Vajdel.
Objasnila je da za nju koncept “remigracije” znači protjerivanje ljudi koji su “nezakonito stekli državljanstvo s lažnim podacima” ili pojedinaca “s dvojnim državljanstvom koji su osumnjičeni za terorizam ili su osuđeni kriminalci”. Isključila je masovna proterivanja: “Ovde ne možete generalizovati.”