Inženjer po struci i praktični katolik po vjeri, 67-godišnji Guterres žestoko se borio za prava migranata dok je bio na funkciji visokog povjerenika UN-a za izbjeglice od juna 2005. do decembra 2015.
Dva mandata Više je puta ponavljao kako će se milioni izbjeglica koji bježe od konflikata iz Sirije, Iraka, Afganistana i drugih mjesta okrenuti Evropi ako se državama poput Turske i Jordana ne pomogne oko velikih populacija migranata koje su stigle u te države.
Bogate države trebale bi ih primiti više, rekao je tada.
– Oni ljudi koji kažu da ne mogu primiti sirijske izbjeglice zato što su muslimani podržavaju terorističke organizacije, te im omogućavaju da budu djelotvornije u regrutaciji novih ljudi – rekao je Guterres u decembru uoči silaska s funkcije visokog povjerenika.
Guterresova dva mandata na čelu te organizacije UN-a bile su obilježene reformom njene interne strukture kojom je u ženevskom sjedištu za trećinu smanjen broj zaposlenika.
Taj preustroj osnažio je kapacitet organizacije da slanjem svojih zaposlenika bolje odgovara na međunarodne krize. Bivši portugalski predsjednik Anibal Cavaco Silva rekao je ranije ove godine kako je Guterres u svojoj organizaciji “ostavio nasljedstvo” zbog čega je “on danas vrlo poštovan, te ga svijet sluša”.
Guterresa se često vidjelo i kao mogućeg kandidata za predsjednika Portugala, no on je to odbacio, izjavivši da bi radije “igrao” nego “bio sudija”.
– Volim akciju, biti nogama na tlu. Volim stvari koje me tjeraju da stalno interveniram – rekao je taj socijalistički političar u januaru, u razgovoru za portugalsku javnu televiziju.
Rođen u Lisabonu 1949., Guterres se nakon “Revolucije karanfila” iz 1974., kojom je završena diktatura duga pet decenija, pridružio portugalskim socijalistima.
Zastupnikom je postao 1976., na prvim demokratskim izborima u Portugalu, te je ubrzo stekao ugled talentiranog govornika. Glavni sekretar Socijalističke stranke postaje 1992., dok je ona bila u opoziciji, a 1995. je vodi do izborne pobjede, te postaje premijer.
Minimalni dohodak Portugal je u to vrijeme bio u periodu ubrzanog ekonomskog rasta i gotovo pune zaposlenosti, što je Guterresu omogućilo da uvede minimalni dohodak, po čemu je njegova vladavina ostala zapamćena. Iznimno proevropski orijentiran, kao glavni portugalski prioritet odredio je zadovoljavanje kriterija za članstvo u eurozoni, te je Portugal tako bio među 11 država koje su 1999. uvele euro kao zajedničku valutu.
Socijalisti su pod njegovim vodstvom 1999. ponovno izabrani, no opet bez većine u parlamentu. Njegovi kritičari ga optužuju da je dao doprinos pobjedi strane “ne” na referendumu iz 1998. kojim se pokušao liberalizirati strogi portugalski zakon o abortusu. Guterres je dopustio da se to glasanje održi, no javno se usprotivio promjeni tog zakona, piše agencija Reuters.
Kad su 1999. krenuli nasilni sukobi u Istočnom Timoru, bivšoj portugalskoj koloniji koja se te godine referendumom odlučila na nezavisnost od Indonezije, Guterres je diplomatskim putem uvjerio UN da intervenira i uspostavi mir. Guterresovo vodstvo portugalskim presjedavanjem Evropskom unijom početkom 2000. također je smatrano uspješnim.
Tokom njegove vladavine Lisabon je bio domaćin prvog summita EU-a i Afrike, a Evropska komisija je prihvatila takozvanu lisabonsku agendu kojom se obvezala učiniti EU “najdinamičnijom, konkurentnijom ekonomijom koja se temelji na znanju” do 2010.
No, njegova popularnost u Portugalu u to vrijeme pada zbog slabljenja ekonomije. Guterres daje ostavku nakon neuspjeha njegovih socijalista na lokalnim izborima na kraju 2001., tvrdeći kako želi spriječiti da njegova država padne u “političku močvaru”. Tada napušta portugalsku politiku kako bi se usredsredio na diplomatsku karijeru u inostranstvu.