Misterija ubistva moćne Merilin Monro tema je i dan danas, nakon 63 godine od pronalaska njenog tela.
“O, Bože, kakva prelijepa žena”, pomislio je džez pjevač i pijanista Badi Greko. Sjedio je ispred bungalova Frenka Sinatre na jezeru Taho kad je iz limuzine izašla ta “predivna žena sa tamnim naočarima“. Bila je to Merilin Monro. Pozdravila ga je velikim zagrljajem. Smatrao ju je “pametnom, duhovitom, inteligentnom, iako krhkom”. Zajedno sa engleskim glumcem Piterom Lofordom i njegovom ženom Pat, bili su gosti Sinatre tog vikenda, prije više od pola vijeka.
Pozvani su i mnogi drugi prijatelji iz Holivuda i mafijaški saradnici, poput Sama Đankane. Sinatra i Lofordovi, koji su znali šta se dešava sa Merilin i Kenedijevima – kako su je Džek i Bobi iskoristili i odbacili – i nadali su se da će je udaljavanje iz Los Anđelesa makar malo oraspoložiti.
Borba sa depresijom, alkohol i mržnja
Tada, tokom proteklih nekoliko nedjelja, Merilin je postala depresivna i povučena. Viđala je samo kućnu pomoćnicu gospođu Marej i svoje lekare – sa psihijatrom doktorom Ralfom Grinsonom sastala se 28 puta za 35 dana, a sa lekarom doktorom Hajmanom Engelbergom 13 puta.
“Pijana i ljuta”
Te noći, nakon što je Greko sišao sa bine posle izvođenja pjesme “The Lady Is A Tramp”, svog velikog hita iz 1960. godine, spazio je nesigurnu Merilin na vratima, očigledno pijanu, prkosnu i ljutu. “Koji k… me svi gledaju?“ čuo je kako govori. To nije bila ona zvijezda kakvu je poznavao.
Sinatra je brzo reagovao. Pozvao je svog tjelohranitelja koji je podigao sitnu plavušu i odnio je. Greko se zabrinuo i pošao za njom da provjeri da li je dobro.
Našao ju je kako sama sedi pored bazena na mjesečini, blijeda i odsutna, pa ju je ispratio nazad do njenog bungalova. Ostatak noći provela je kao u magli. Možda je bila blizu predoziranja. Možda je pala iz kreveta. Možda je bila nesvjesno napadnuta. Nije se sjećala.
Sutradan je privatnim avionom Frenka Sinatre vraćena u Los Anđeles sa Lofordom. Izašla je bosa i raščupana iz aviona i ušla u limuzinu koja ju je čekala da je odveze kući. Na putu do kuće, Loford se zaustavio i dugo telefonirao sa govornice. Merilin je postala tempirana bomba, a on je morao da upozori određene ljude.
Braća Kenedi je iskoristila
Merilin je nakon teškog perioda postala odlučna, žaleći se svakome ko bi je slušao da su je braća Kenedi iskoristila. Pozvala je prijatelja Boba Slejtzera, bijesna:
“Razotkriću cijelu ovu prokletu stvar! Reći ću sve! Da su Kenedijevi dobili od mene šta su htjeli, a onda su otišli!“ Kad je čula da će Bobi prisustvovati pravnoj konferenciji u San Francisku, 350 milja sjeverno od Los Anđelesa, riješila je da ga tamo suoči.
Bobi je stigao u San Francisko sa ženom Etel i njihovo četvoro djece. Merilin je iz svoje kuće više puta pokušavala da ga dobije u hotelu, ali na njeno zaprepašćenje, nije odgovarao na pozive.
Prijatelji su je molili da se smiri i da odustane od planirane konferencije za novinare.
“Pokušaj da budeš malo diskretnija”, savetovao ju je Slejcer. Svi su brinuli zbog njenog psihičkog stanja. Ako bi sada pričala pred novinarima, ko zna šta bi rekla?
Bijes prevarene žene
Pažljivo su je nadzirali. Doktor Grinson dolazio je svakog dana, ponekad i dvaput. Loford ju je pozivao na gotovo svakodnevna okupljanja. Njena PR menadžerka Pat Njukomb nalazila je izgovore da prespava kod Merilin. Jedne večeri izašle su u restoran, Merilin je popila previše, pa uzela tablete za spavanje da se smiri.
Ali san je bio nedostižan, jer su je budili neprekidni pozivi na bijeli telefon pored njenog kreveta, njen lični broj.
“Ostavi Bobija na miru, ku*vo“, nepoznata žena joj je opetovano psovala. “Etel?“ upitala je Merilin. Linija je prekinuta.
Novinar Sid Skolski, koji je godinama bio njen prijatelj, zvao je da provjeri kako je. Odmah je počela da priča o problemima sa Kenedijevima. Tvrdila je:
“Srešću se s jednim od njih večeras.”
Koban susret sa Kenedijevima
Kasnije snimci sa skrivene prislušne opreme, koju je u njenoj kući postavio bivši policajac Fred Otaš, pokazuju da je susret zaista i bio. Na snimku se čuje Loford i Bobi u žestokoj svađi s Merilin koja je histerično zahtijevala objašnjenje zašto se Bobi neće oženiti njom. Prema Otašu, to je bila “žestoka rasprava o njihovoj vezi, obećanjima i posvećenosti”. Ona je vikala da su je “prebacivali kao komad mesa“.
Bobi, tada američki državni tužilac, izgubio je kontrolu nad glasom.
“Gdje je, k…? Moramo da znamo. To je važno za porodicu. Možemo da se dogovorimo oko svega, ali moramo da nađemo tu svesku.“ Merilin nije htjela da odgovori. Otaš je zabilježio: „Vikala je.Bobi je uzeo jastuk i pritisnuo joj lice da komšije ne čuju. Kad je ućutala, požurio je da ode.“
Ostala sama, Merilin je ležala u krevetu s telefonom. Umirila se lijekovima, ali kasnije iste večeri pričala je s nekim preko telefona, mumlajući o izdajama… ljudima na visokim položajima, tajnim aferama. Jednom sagovorniku rekla je:
“Znam mnogo tajni o Kenedijevima. Opasnih”, a drugom je tvrdila da ima vijesti koje će jednog dana šokirati cijeli svijet.
Loford je nazvao. Trebala je te večeri da večera kod njega. Dok je razgovarao s njom, zabrinuo ga je njen pospan glas. Vikao je da je trgne. Merilin je odgovorila: “Pozdravi Pat, pozdravi Džeka i pozdravi samog sebe”, potom tišina.
Bio je 5. avgust 1962. godine. Kućna pomoćnica Junis Marej probudila se iznenada, sa strahom u stomaku. Bilo je 3 ujutro i nije znala zašto je zabrinuta. Možda od nesnosne vrućine. Izašla je iz kreveta, obula roze papuče i ogrnula kućni ogrtač, otvorila vrata i prešla hodnik do Merilinine sobe.
Vrata su bila zatvorena, a ispod njih se vidio kabl telefona. Ispod vrata je dopirala svjetlost lampe. Prislonila je uvo. Tišina. Ni kikotanja, ni šapata. Nešto nije bilo u redu.
Legla sama, ali se nije probudila
Pokušala je da otvori vrata, ali su bila zaključana. To ju je zbunilo. Merilin se plašila zaključavanja. Zaključavala je vrata samo kad je bila s muškarcem. Te noći je legla sama.
U panici je otrčala po telefon i pozvala doktora Grinsona. On je odmah došao. Junis je uzela metalni polugač iz kamina i izašla na travnjak. Pogledala je kroz prozor i odgurnula zavjesu. Pred njom je bio jeziv prizor.
Merilin je ležala naga, na leđima, zatvorenih očiju, blago otvorenih usana. U ruci je držala telefon. Doktor Grinson je došao trčeći. “Diše li? Pomjera li se?“, pitao je. Uzeo je polugač i razbio prozor, ušao unutra i pritisnuo joj vrat. Ništa. “Izgubili smo je!” povikao je.
Otključao je vrata. Doktor Engelberg je ubrzo stigao.
Nema znakova povrede“, rekao je i dodao:
“Ali ona je zaista mrtva.“
Ubrzo je stigla policija, a Seržant Džek Klemons i saopšteno mu je da je Merilin izvršila samoubistvo. Međutim, tu nije bio kraj.
Kad je stigao, sve mu je izgledalo namješteno. Golo tijelo u savršenom položaju, bočice poređane. Nešto nije bilo u redu.
Znala je svoju sudbinu
Novinari su već pristizali. Kuća je bila puna policajaca. Fotografi su pravili snimke. Na kraju, telo je izneto. Doktor Engelberg je uzdahnuo.
Osam godina ranije Merilin je rekla: “Znala sam da sam ona djevojka koju će naći mrtvu s praznom bočicom tableta.“
Ispunilo se. Ili možda nije? Da li je to bilo nesrećno predoziranje? Samoubistvo? Ili možda ubistvo? Mnoge sumnje nikada nisu razjašnjene, ali jedno je sigurno, Merilin je jednom konferencijom za štampu mogla da otkrije mračne tajne Kenedijevih i šta su joj sve radili, ali je spriječena.
Za sahranu, šminker Vajt Snajder posljednji put joj je stavio rumenilo i karmin. Obukao je akva-plavu haljinu Emilija Pučija. Ali tijelo nije izgledalo prirodno. Stavili su novine i jastuke da joj vrate obline.
Tako je otišla žena koja je znala previše.