Nedvosmisleno je favorit na nedjeljnim izborima u Turskoj, ali njegova blistava karijera još može biti okaljana.
Gotovo 16 godina Erdogan kroji sudbinu Turske, pobjeđujući na svim izborima na kojima je učestvovao.
Kada je njegova konzervativna islamska Stranka pravde i razvoja (AKP) izgubila apsolutnu većinu u parlamentu na izborima u junu 2015, sazvao je nove izbore nekoliko mjeseci poslije i stare strukture vlasti ubrzo su se vratile na većinu koju su htjele.
Erdogan na nedjeljne predsjedničke izbore izlazi kao nedvosmisleni favorit. No, pitanje je može li dobiti više od 50 odsto glasova u prvom krugu. U slučaju da bude prisiljen na drugi krug, to će biti mrlja na njegovoj uspješnoj karijeri.
Evropljanin godine
Iz perspektive Zapada, Erdogan se dramatično promijenio. Godine 2004. belgijski „European Voice“ proglasio ga je “Evropljaninom godine”. Tadašnji njemački kancelar Gerhard Šreder hvalio je njegovo “zagovaranje većih sloboda, bolje zaštite ljudskih prava i manje uloge države”.
Danas to izgleda kao davna prošlost i njegovi kritičari ističu da je on sada čista suprotnost tome. Opozicija upozorava na njegovu autoritarnost, a Erdoganov moto je postao “Velika Turska treba snažnog vođu”.
Erdogan je ostavio svoj pečat na Turskoj kao nijedan političar od njenog utemeljitelja Mustafe Kemala Ataturka.
Rođen 1954. u porodici s crnomorske obale, Erdogan je odrastao u skromnim uslovima u Kasimpasi, radničkom dijelu Istanbula. Kao dječak prodavao je na ulici vodu i perece sa sezamom da bi pomogao porodici.
O njegovom ranom životu snimljen je film „Reis” (Vođa). Njegova kancelarija tvrdi da na film nije imao uticaja, no prilično sentimentalna slika koju film o njemu prenosi slična je onom kako ga vide njegovi sljedbenici.
Erdogan se prikazuje kao pravedni i religiozni čovjek koji se žrtvuje da bi pomogao siromašnima, prvo u Kasimpasi, a poslije širom Istanbula nakon što je 1994. postao njegovim gradonačelnikom.
Film završava 1999. njegovim hapšenjem nakon strastvenog govora u kojem je citirao kontroverznu pjesmu sa stihom “Minareti su naši bajoneti”.
Svaki Turčin zna kako mu je politička karijera nakon toga doživjela uzlet.
Uspješan premijer
Godine 2002. Erdogan je doveo AKP, čiji je bio jedan od osnivača, na vlast. Iduće godine postao je premijerom, ostavši na toj dužnosti do 2014. Erdogan se zasigurno može hvaliti uspjesima koje je ostvario na čelu turske vlade. Turska je doživjela brz gospodarski rast. I on ju je vodio prema Evropi.
Smrtna kazna je ukinuta 2004, nedugo nakon što je preuzeo dužnost, a 2005. otvoreni su pregovori o pristupanju EU.
Dok je velik dio Bliskog istoka tonuo u haos, njegova vladavina dokazala je da islam i demokratija ne moraju biti protivriječni.
Erdogan je započeo mirovni proces sa zabranjenom Kurdistanskom radničkom strankom (PKK). No, proces je u međuvremenu propao, a nasilje eskalira od sredine 2015.
Obećava “novu Tursku”
Budući da u statutu AKP-a piše da se dužnost premijera ne može obnašati četiri puta zaredom, kandidovao se za predsjednika države 2014. i pobijedio na prvim izborima za tu dužnost. A
li je njegov krajnji cilj bio je preobražaj Turske iz parlamentarne u predsjedničku republiku.
Do sada ga ništa u tome nije moglo zaustaviti, čak ni pokušaj državnog udara u julu 2016. Tada je uveo vanredno stanje i naredio hapšenje desetine hiljada ljudi, uključujući novinare koji su kritikovali vlast. Stotine hiljada javnih radnika ostalo je bez posla.
Otad, kako je sve više evropskih čelnika počelo kritikuje njegovu autoritarnost, okrenuo se od Evropske unije, optužujući je da namjerno koči pristupne pregovore. Spominje čak i mogućnost ponovnog uvođenja smrtne kazne, što je očito odbacivanje evropskih vrijednosti i trenutno bi označilo kraj bilo kakvim izgledima za članstvo u EU.
Sugerisao je, takođe, da bi mogao održati novi referendum o prekidu pristupnih pregovora. Preuzimajući dužnost predsjednika 2014, Erdogan je obećao “novu Tursku” i slao pomirljive signale svojim protivnicima, piše Index.hr.