Održivost i međugeneracijska pravda ugrađeni u donošenje politika.
Tijekom prva četiri mjeseca 2025. godine 56 norveških građana okupilo se kako bi razgovarali o tome kako golemo norveško naftno bogatstvo može najbolje poslužiti sadašnjim i budućim generacijama, kako u zemlji, tako i u svijetu. Za razliku od tradicionalnog kreiranja politika, gdje izabrani dužnosnici i stručnjaci donose odluke, ova takozvana panel rasprava o budućnosti – druga takva skupština održana u Norveškoj – omogućila je običnim građanima, odabranima kroz proces zastupanja i opremljenima potrebnim znanjem, izradu preporuka kroz informiranu raspravu.
Planetarna i društvena dobrobit
Panel raspravu pokrenulo je sedam organizacija civilnog društva – WWF Norveška, Save the Children Norway (Spasite djecu Norveška), Caritas Norveška, Framtiden i våre hender (Budućnost u našim rukama), Norveško vijeće za djecu i mlade i trust mozgova Langsikt – kako bi se održala javna rasprava o bogatstvu Norveške temeljena na činjenicama. Cilj je pojačati glas naroda o ovoj vrlo važnoj temi prije općih izbora u rujnu.
Prihvaćanjem radikalnijeg modela deliberativne demokracije koji se fokusira na dugoročno kolektivno dobro, a ne na kratkoročne političke interese, Norveška postavlja presedan za druge zemlje. Možda još važnije, predstavljajući svoje preporuke norveškom parlamentu 13. svibnja, panel rasprava o budućnosti službeno je zatražila pravni okvir – uključujući posebnog povjerenika – kako bi se zaštitile buduće generacije. Ako se usvoji, to bi pokazalo da zagovaranje na lokalnoj razini može dovesti do promjene paradigme u upravljanju. Potencijal ove promjene iskusila sam iz prve ruke kao prva povjerenica za buduće generacije za Wales, koji je 2015. donio Zakon o dobrobiti budućih generacija. Zakon zahtijeva od javnih tijela da razmotre dugoročne posljedice svojih odluka, osiguravajući da održivost i međugeneracijska pravda budu ugrađene u donošenje politika.
Taj je čin bio rezultat jednogodišnjeg razgovora na razini nacije – još jednog deliberativnog demokratskog procesa. Velška vlada je 2014. zatražila od svojih građana da razgovaraju o tome kakvu zemlju žele ostaviti svojoj djeci i unucima. Njihovi odgovori pomogli su u oblikovanju sedam dugoročnih ciljeva dobrobiti zakona, koji tvorcima politika služe kao zvijezda Sjevernjača.
Zamah za takvo zakonodavstvo raste na globalnoj razini. U rujnu je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila Deklaraciju o budućim generacijama koja potiče države da institucionaliziraju dugoročno razmišljanje. Prilika Norveške da to učini mogla bi se pokazati posebno značajnom zbog državnog naftnog fonda zemlje vrijednog 1,8 bilijuna dolara. Kako se klimatske promjene ubrzavaju, a gospodarska neizvjesnost produbljuje, Norveška mora razviti novu viziju financijskog upravljanja koja će pomoći u očuvanju planetarne i društvene dobrobiti. Prije svega, kao jedan od najvećih svjetskih izvoznika nafte Norveška se mora pozabaviti svojom ovisnošću o fosilnim gorivima. Naravno, ta se zemlja obvezala na ambiciozne klimatske ciljeve, uključujući nultu neto stopu emisija do 2050. godine. No, nastavlja širiti istraživanje nafte, unatoč globalnom pozivu na kontrolirano smanjenje proizvodnje fosilnih goriva i ranjivosti svojih netaknutih ekosustava – od arktičke tundre do golemih fjordova – uništavajući okoliš. Norveška se također suočava s izazovom prelaska na gospodarstvo nakon nafte usred prelaska na obnovljive izvore energije. Kako bi ublažila troškove neupotrebljive imovine, zaštitila radnike i osigurala pravednu tranziciju, ta će zemlja morati pažljivo diverzificirati.
Norveški zakon o budućim generacijama temeljen na velškom modelu ugradio bi međugeneracijsku odgovornost u političke odluke, osiguravajući da vlada nastoji uravnotežiti društvenu, ekonomsku, ekološku i kulturnu dobrobit za sadašnje i buduće generacije. Kao dio tog procesa povjerenik budućih generacija mogao bi djelovati kao neovisni zagovornik, skrećući pozornost na mjere koje su u suprotnosti s ciljem zakona i pozivajući političke vođe na odgovornost za provedbu i postizanje ravnoteže između kratkoročnog i dugoročnog. Mnogi od današnjih izazova svjedoče o strašnim posljedicama neuspjeha u planiranju budućnosti. Od klimatskih promjena do demografskih promjena, ovi problemi koji se često preklapaju proizlaze iz kratkovidnog donošenja odluka i namjernog sljepila za robusne podatke i trendove. Što se događa, primjerice, kada se norveško stanovništvo koje stari bori s prilagodbom višim temperaturama, stvarajući još veći pritisak na preopterećeni zdravstveni sustav?
Promjena u prioritetima
Dugoročno razmišljanje nije samo sprječavanje problema, ono uključuje i rad usmjeren prema boljoj budućnosti punoj nade. Primjerice, velški model dao je vladi i javnim institucijama viziju koja nastoji nadići političke cikluse. Otkako su postali više orijentirani na budućnost, tvorci politika dali su prioritet ulaganju u javni prijevoz u odnosu na izgradnju cesta; usredotočili se na održavanje zdravlja ljudi, umjesto na samo liječenje bolesnih; pa čak i oživjeli nekoć ugroženi velški jezik.
Norveška panel rasprava o budućnosti rekla je svoje, a sada je vlada na prekretnici. Hoće li postati globalni lider u dugoročnom planiranju politike, pobrinuvši se da njezino naftno bogatstvo koristi generacijama koje dolaze ili će donositi odluke isključivo na temelju kratkoročnih razmatranja, održavajući krize koje će budući građani morati riješiti? Ako želi poštovati želje svojih građana, Norveška mora preuzeti odgovornost za stvaranje svijeta koji poboljšava ljudsku dobrobit i jednakost.
Preuzeto sa Poslovni