I naslov i organizator tribine sa sada tek još tehničkim
predsjednikom povjerenstva njemačkog parlamenta za tajne službe,
kršćanskim demokratom Clemensom Binningerom je svojevrsna provokacija:
organizator je Društvo Roberta Havemanna, nazvano po žrtvi progona
istočnonjemačke tajne policije Stasi. A i naslov tribine o današnjim
njemačkim tajnim službama je glasio: „Što će ostati? Državna sigurnost i
budućnost (tajnih) službi”.
Na kraju svog mandata, on smatra da
se u tom razdoblju barem rad u dvije njemačke tajne službe barem
tehnički popravio. Savezna obavještajna služba (Bundesnachrichtendienst, BND) i Savezni ured za zaštitu ustavnog poretka (Bundesamt für Verfassungsschutz, BfV) su dobili više novca i bolju opremu, ali još se moraju pomučiti da steknu i bolji ugled.
Povijesno
saslušanje: po prvi puta je sjednica Povjerenstva bila otvorena i za
javnost kada su govorila sva tri šefa, Službe za zaštitu ustavnog
poretka, BND-a i MAD-a, vojne protuobavještanje službe.
Jer
po njegovom mišljenju, protekli mandat je prije svega obilježio skandal
oko pitanja, koliko su tajne službe i same bile upletene u zločine
neonacističke terorističke skupine NSU. U tom primjeru on povlači
bilancu i na rad parlamentarnog povjerenstva: „Prije je iz čistog
refleksa sve bilo tajno, što god da pitamo”. Vodila se prava bitka za
svaki komad papira, jer niti povjerenstvo nije imalo nikoga tko bi se
čitavo vrijeme bavio time. Sada imaju posebnog povjerenika, a ubrzo će
to biti čitav štab sa oko dvadesetak ljudi.
Doušnici su bili „hrpa kriminalaca”
Binninger
je bio i na čelu istražnog povjerenstva za djelovanje ekstremno desnog
NSU i ne može biti zadovoljan postignutim. Tu se vidjelo kako tajne
službe previše žive svoj vlastiti život gdje su se uvijek iznova krile
iza fraze o „zaštiti izvora”. „Ali ako neki izvor dođe previše blizu
zločina, onda niti zaštita izvora ne može više biti apsolutna”, misli
ovaj političar.
Upravo među neonacistima tumara „hrpimice više
ili manje kriminalnih doušnika” među kojima su i pravomoćno osuđeni zbog
teških zločina. Služba za zaštitu ustavnog poretka je obećala da će se
oprostiti od takvih osoba da im one budu doušnici. Ali da li će na taj
način ta tajna služba, formalno podređena Ministarstvu unutrašnjih
poslova doista i postati transparentnija, to iskreno sumnja drugi
sudionik tribine, berlinski političar stranke zelenih Wolfgang Wieland.
On tu vidi dvije „svete krave” iza kojih će se tajne službe uvijek
kriti: jedna je ta zaštita „izvora”, odnosno doušnika, a drugo su
„povjerljivi podaci” koje su došli iz neke strane tajne službe.
I službe „pjevaju” samo ako su stisnute
U kojim razmjerima su tajne službe spremne kriti svoje rabote od baš
svakog civilnog i političkog nadzora najbolje dokazuje „akcija konfeti”,
kako je nazvano masovno uništavanje spisa u Službi za zaštitu ustavnog
poretka. To se dogodilo samo sedam dana nakon što je skupina NSU sama
sebe otkrila, a i oni dokumenti koji su rekonstruirani i predočeni prvom
povjerenstvu koje se bavilo tim slučajem su otkriveni samo zato jer je
služba „bila tako stisnuta uz zid” da je morala udovoljiti zahtjevu.
Dva
političara, makar različitih mišljenja o postignutom, ipak su složna da
imaju izuzetnu važnu zadaću borbe protiv terorizma svake vrste. Njima
bi pomoglo, a tu se i same moraju potruditi, da se o njima ima i bolje
mišljenje u javnosti, a ne „da ih se sjetimo tek ako nešto krene po
zlu”. Tome je pridonijelo i saslušanje predsjednika tajne službe ovog
listopada koje je po prvi puta bilo otvoreno za javnost.
Političar
zelenih smatra kako se te službe teško mogu odviknuti da žive „vlastiti
život”. Tu je pak drugi skandal proteklog mandata: otkriće – i to preko
dokumenata objavljenih na internetu – kako je američka tajna služba NSA
naveliko prisluškivala i njemačke državljane, čak i dužnosnike, a da je
njemačka služba BND to barem znala, ako im nije i aktivno pomagala.
Kako se to dogodilo, to svakako spada u odgovornost i onoga tko je
zadužen za sadržajni nadzor njihovog rada. A to je, podsjeća Wieland,
njemačka kancelarka Angela Merkel.