Prema rezultatima jedne aktuelne studije UN-a, organizovanim kriminalom se svake godine ‘ubere’ 2,1 bilion dolara.
No, čemu taj silni novac ako ga se ne može ubaciti u legalne novčane tokove? Stoga je za mafiju pranje novca od esencijalnog značaja.
‘Pranje novca nije beznačajan prekršaj, već ono ima multiplikatorsku funkciju za organizovani kriminal’, pojašnjava u razgovoru za Deutsche Welle privredni stručnjak iz Hamburga, Ingo Fiedler, i dodaje: ‘Da nema pranja novca, ne bi bilo ni mafije.’
Fiedler navodi da mafijaški bosovi rado koriste najlakše i najjeftinije mogućnosti za pranje novca te da pritom najviše koriste igre na sreću na internetu.
Online kockarnice
Prema navodima Inga Fiedlera, postoje pokazatelji da kriminalna udruženja u međuvremenu ciljano kupuju ili sami osnivaju online platforme za igre na sreću.
Sjedište tih online firmi je uglavnom u zemljama koje važe kao porezno utočište, dodaje Fiedler. Ukoliko neki online kasino navodno ostvari promet u milionskim iznosima, onda njemačke vlasti to ne mogu tako lako provjeriti.
‘Ne dolazi do razmjene informacija između zemalja. Niko ne može provjeriti odakle dolazi novac. Ali vlasnicima preduzeća se novac može sasvim legalno isplatiti’, pojašnjava Fiedler.
U međuvremenu postoje naznake da je italijanska mafija, kad su u pitanju online igre na sreću, posebice aktivna u Njemačkoj. U novembru 2012. je u na tu temu u jednoj javnoj raspravi u Njemačkoj ispitan i italijanski vrhovni državni tužitelj i ‘lovac na mafijaše’ Roberto Scarpinato.
Njegove istrage su pokazale da su zabilježeni ‘nevjerovatni novčani tokovi’ između Italije i Njemačke. Navodno mu je tokom saslušanja 45 svjedoka potvrdilo da je Njemačka jedna od zemalja koju je mafija izabrala za pranje novca te da pritom intenzivno koristi klasične i online kockarnice.
Švicarski vještak Andreas Frank je takođe slušao izlaganje italijanskog tužitelja u Berlinu. ‘Uprkos njegovom izrazitom opisivanju problema, prema mom mišljenju nije bilo odjeka kod političara’, kritikuje Frank.
Dodaje da ni danas nema nikakve reakcije na državnoj nivou te da Berlin pokrajine ostavlja da same rješavaju taj problem.
Uistinu je tako da su od 2007. savezne pokrajine zadužene za regulisanje igara na sreću. Odluka, koja sa sobom nosi posljedice. Jer, Schleswig-Holstein je u januaru 2012. za ponuđače iz EU-a po kratkom postupku ozakonio online igre na sreću za tu pokrajinu. 24. januara 2013. je pokrajinski glavni grad Kiel je povukao tu odluku.
Ali u tom razdoblju dodijeljene licence za igre na sreću se ne mogu s danas na sutra jednostavno povući. Pa tako oni koji u toj pokrajini igraju igre na sreću, to rade kod ‘licenciranih’ ponuđača, ali i u online kockarnicama, koje pripadaju sivom i crnom tržištu.
Andreas Frank je siguran da je djelotvorno djelovanje protiv pranja novca i mafijaških aktivnosti gotovo nemoguće u jednom takvom zamršenom zakonskom okviru.
U teoriji je stanje takvo da se čini kako se može kontrolisali legalne ponuđače online igara na sreću, a ilegalne kazneno goniti. No u stvarnosti to nije tako, kaže Sebastian Fiedler iz Saveza njemačkih kriminalista: ‘Ne postoje kazneni postupci na tom području. Ne dolazi uopšte do kažnjavanja ilegalnih igara na sreću na internetu.’
Podrška politike?Fiedler ne vidi nikakvu podršku. Navodi da nedostaje posebno za to obučenog osoblja te da malo koji policajac biva zadužen za istrage o pranju novca na internetu. I tako ilegalne igre na sreću i dalje cvjetaju u Njemačkoj, policija samo gleda, a ponuđači se nemaju nikoga i ničega plašiti, kritikuje Sebastian Fiedler.