Kada je Izrael 9. septembra izveo zračni napad na pregovarački tim Hamasa u Kataru, činilo se da je riječ o još jednoj eskalaciji koja udaljava svaki izgled za mir, piše BBC.
Napad je narušio suverenitet američkog saveznika i nosio rizik širenja sukoba na cijeli region.
Diplomatija je tada izgledala kao da je doživjela potpuni krah.
Međutim, ispostavilo se da je upravo to bio ključni trenutak koji je doveo do dogovora – koji je objavio predsjednik Donald Trump – o oslobađanju svih preostalih talaca.
To je cilj kojem su težili i Trump, i Joe Biden prije njega, gotovo dvije godine.
Iako je to tek prvi korak ka trajnijem miru, a pitanja poput razoružanja Hamasa, upravljanja Gazom i potpunog izraelskog povlačenja tek predstoje, ako se ovaj dogovor održi, mogao bi postati ključna diplomatska pobjeda Trumpovog drugog mandata – ona koju Biden nije uspio ostvariti.
Trumpov jedinstveni stil i odnosi s Izraelom i arapskim svijetom očigledno su doprinijeli ovom proboju.
Ali, kao i kod većine diplomatskih postignuća, postojali su i faktori izvan kontrole bilo kojeg lidera.
Bliski odnosi koje Biden nikada nije imao
U javnosti, Donald Trump i izraelski premijer Benjamin Netanyahu često djeluju kao najbliži saveznici.
Trump često kaže da Izrael nema boljeg prijatelja, dok je Netanyahu njega opisivao kao „najvećeg prijatelja kojeg je Izrael ikada imao u Bijeloj kući“. Te riječi su bile potkrijepljene i konkretnim djelima.
Tokom svog prvog predsjedničkog mandata, Trump je premjestio američku ambasadu iz Tel Aviva u Jerusalem i odustao od američke politike da su izraelska naselja na Zapadnoj obali nelegalna po međunarodnom pravu.
Kada je Izrael u junu počeo zračne napade na Iran, Trump je naredio američkim bombarderima da ciljaju iranska postrojenja za obogaćivanje uranijuma.
Te javne demonstracije podrške možda su mu dale prostor da vrši veći pritisak na Izrael iza kulisa. Prema izvještajima, Trumpov glavni pregovarač Steve Witkoff je krajem 2024. godine prisilio Netanyahua da prihvati privremeni prekid vatre u zamjenu za oslobađanje nekih talaca.
Kad je Izrael u julu napao sirijske snage, Trump je ponovo izvršio pritisak da Netanyahu promijeni kurs.
“Trump je pokazao spremnost da izraelskom premijeru kaže – moraš se povinovati ili snosiš posljedice. To je gotovo bez presedana,” rekao je Aaron David Miller iz Carnegie Endowment for International Peace.
Nakon objave dogovora, Izraelci su mahali izraelskim i američkim zastavama.
Bidenova strategija zagrljaja i njene granice
Bidenova administracija primjenjivala je tzv. „strategiju čvrstog zagrljaja“ – otvorena podrška Izraelu kako bi ga se moglo suptilno obuzdavati iza kulisa.
Biden ima gotovo 50 godina iskustva podrške Izraelu, ali je istovremeno trpio unutrašnje pritiske zbog dubokih podjela u svojoj Demokratskoj stranci oko rata u Gazi.
Za razliku od Trumpa, čije je konzervativno biračko tijelo bilo čvrsto uz njega, Biden je morao balansirati.
Na kraju, možda je najvažnija razlika bila ta što Izrael jednostavno nije bio spreman za mir dok je Biden bio predsjednik.
Do osmog mjeseca Trumpovog drugog mandata, Iran je bio oslabljen, Hezbollah potisnut, a Gaza razrušena – i svi ključni ciljevi izraelske strategije su već bili ostvareni.
Poslovna prošlost osigurala podršku Zaliva
Izraelski raketni napad na Dohu, u kojem je poginula jedna osoba iz Katara, ali nijedan visoki Hamasov zvaničnik, bio je okidač. Trump je tada postavio ultimatum Netanyahuu: Rat mora stati.
Trump je Izraelu ranije dao široku slobodu djelovanja – uključujući vojnu podršku protiv Irana. Ali napad na teritoriju Katara bio je crvena linija. Time se počeo priklanjati arapskom stanovištu o tome kako okončati rat.
Prema navodima zvaničnika, to je bio prelomni trenutak koji je motivisao Trumpa da izvrši maksimalni pritisak kako bi došao do dogovora.
Nakon napada održan je vanredni arapsko-islamski samit u Dohi.
Trump je poznat po bliskim vezama s državama Zaliva – ima poslovne odnose s Katarom i UAE-om. Oba mandata je započeo posjetama Saudijskoj Arabiji, a ove godine je obišao Dohu i Abu Dhabi.
Njegovi Abrahamski sporazumi iz prvog mandata normalizovali su odnose Izraela s nekoliko muslimanskih zemalja, uključujući UAE.
“Vrijeme koje je proveo u glavnim gradovima Arapskog poluostrva uticalo je na njegovo razmišljanje,” rekao je Ed Husain iz Vijeća za međunarodne odnose.
Dogovor potpisan uz arapsku i evropsku podršku
Manje od mjesec dana nakon napada na Dohu, Netanyahu je – uz Trumpa u prostoriji – lično nazvao Katar da se izvini. Istog dana, potpisao je Trumpov 20-tačaka plan za mir u Gazi, koji su podržale ključne muslimanske zemlje.
Trumpovi odnosi s Netanyahuu dali su mu prostor da izvrši pritisak na Izrael, dok su njegove veze s arapskim liderima pomogle u pridobijanju podrške Hamasa.
“Trump je uspio da ostvari uticaj i na Izraelce, i indirektno na Hamas,” kaže Jon Alterman iz CSIS-a.
“To je napravilo razliku. Nije podlegao pritiscima zaraćenih strana i to je nešto s čime su se mnogi predsjednici prije njega mučili.”
Sada je Izrael pristao da oslobodi preko 1.000 palestinskih zatvorenika i da se djelimično povuče iz Gaze.
Hamas će zauzvrat osloboditi sve preostale taoce, žive i mrtve, koji su zarobljeni tokom napada 7. oktobra, kada je poginulo preko 1.200 Izraelaca.
Evropa vrši pritisak, kreće diplomatski zaokret
Globalna osuda izraelskih postupaka dodatno je uticala na Trumpa.
Razaranje Gaze i humanitarna katastrofa doveli su do međunarodne izolacije Netanyahuove vlade.
Kada je Izrael preuzeo kontrolu nad isporukom hrane Palestincima i najavio napad na Gazu, Francuska, predvođena Emmanuelom Macronom, povukla se iz usklađenosti s američkom politikom.
Došlo je do istorijskog raskola između SAD-a i evropskih saveznika u pogledu budućnosti izraelsko-palestinskog sukoba.
Francuska i Velika Britanija najavile su da će priznati palestinsku državu – potez koji je Trumpova administracija oštro kritikovala. No, Macron je vješto pridobio Saudijce za svoj plan.
Na kraju, Trump je bio suočen sa savezom Evropa–Arapski svijet nasuprot izraelskim nacionalistima. Odlučio je stati uz Zalivske saveznike.
Trenutak zaustavljanja rata, ali mir još nije osiguran
Arapske zemlje, u sklopu francusko-saudijskog plana, osudile su Hamasov napad 7. oktobra i zatražile da se grupa odrekne vlasti u Gazi i preda oružje Palestinskoj upravi.
Trumpov plan od 20 tačaka uključuje i nejasnu, ali prisutnu referencu na palestinsku državnost – u skladu s evropsko-arapskim prijedlozima.
Trumpov nekonvencionalni stil – konvencionalni rezultat
Trumpov stil i dalje iznenađuje – počinje bombastično, ali završava pragmatično.
U prvom mandatu prijetio je Sjevernoj Koreji, a zatim sjeo za pregovarački sto.
Drugi mandat je otvorio šokantnom idejom da se Palestinci presele iz Gaze i da se ona pretvori u međunarodno ljetovalište. To je izazvalo bijes muslimanskih lidera.
Međutim, njegov plan za Gazu se ne razlikuje mnogo od onoga što bi i Biden predložio – konvencionalan dogovor, postignut nekonvencionalnim putem.