Bivši američki predsjednik Barack Obama tijekom svojih mandata donio je niz loših odluka koji su pripremili teren Vladimiru Putinu za veliku invaziju na Ukrajinu koju je pokrenuo prošle godine, piše u svojoj analizi za Foreign Policy Adrian Karatnycky, viši suradnik think tanka Atlantsko Vijeće, u kojem radi kao jedan od voditelja programa pod nazivom “Ukrajina u Europi”, prenosi Telegram.hr.
Karatnycky analizu počinje s tvrdnjom bivšeg čelnika britanske obavještajne službe MI6, Richarda Dearlova, koji je u intervjuu za radio Times kazao da je “politika koju je američki predsjednik Barack Obama slijedio 2014., kada je došlo do početne ruske invazije, te način na koji se tada postupalo… vjerojatno je bio pogrešan”.
Dearlove je, ističe Karatnycky, bio u pravu, no pritom je ispustio istaknuti jednu bitnu stvar – da se na Obamine odluke ne može gledati kao nešto što se tada dogodilo. Obamina politika i dalje ima veliki utjecaj na tijek rusko-ukrajinskog rata koji je do sada odnio na desetke tisuća života civila i vojnika s obje strane.
Ukrajina bez ključnog naoružanja
Prema tvrdnjama ukrajinskih čelnika, Ukrajina je trenutno u ranoj fazi velike protuofenzive kojom žele vratiti otprilike 20 posto teritorija koji je okupirala Rusija. No, zadatak vraćanja teritorija nije tako jednostavan. Ne samo da je ruska vojska mjesecima stvarala snažnu liniju obrane, nego je i Ukrajina hendikepirana zbog sporog i zakašnjelog pružanja vojne pomoći.
Ukrajini još uvijek nedostaje značajna zračna sila i dalekometni projektili, dvije kategorije oružja koje bi vraćanje okupiranih teritorija učinile znatno lakšim. Rusija je u jednom trenutku držala 27 posto ukrajinskog teritorija, prije nego što su njene snage slomljene na nekoliko frontova. No, Ukrajini još uvijek nedostaje veliki spektar potrebnog oružja kojim bi vratila okupirane teritorije.
Foreign Policy piše da sve poteškoće s kojima se sada nosi Ukrajina korijene vuku iz Obamine politike prema Rusiji, koja je štetno utjecala na današnju situaciju na bojištu.
Neadekvatan odgovor SAD-a
Putinov napad na Ukrajinu 2014., njegove rastuće imperijalne ambicije i njegova odluka da u potpunosti uništi Ukrajinu svoje uporište imaju u politikama i akcijama SAD-a i njihovih saveznika tijekom Obaminih mandata.
Odgovor SAD-a i Zapada na sve agresivnije Putinove poteze prethodnih godina bio je neadekvatan. Sve je, piše Karatnycky u analizi, počelo još 2008. mlakom reakcijom Georgea W. Busha na rusku invaziju Gruzije.
Najveći neprijatelj Amerike
Kad je Obama preuzeo predsjedničku dužnost još više je zakomplicirao Bushovu pogrešku. Umjesto da kazni Rusiju za agresiju, zadužio je svoju državnu tajnicu Hillary Clinton da pokrene “resetiranje” odnosa, brišući pritom sva ruska nedjela u Gruziji.
Obama je pritom otkazao planove administracije Georgea W. Busha za postavljanje proturaketnog obrambenog štita u istočnoj Europi, što je Putin osobno pozdravio. Obama, čini se, nije najbolje shvatio razmjere ruske prijetnje. Tijekom kampanje za predsjedničke izbore 2012. godine, kandidat Republikanaca Mitt Romney izjavio je da je Rusija najveći geopolitički neprijatelj SAD-a.
“Ideja da Obama bude fleksibilniji prema Rusiji je iznimno problematična”, kazao je Romney. Obama je pak ismijao njegove tvrdnje. “Osamdesete zovu, traže da im se vrati njihova vanjska politika, jer je Hladni rat završio prije 20 godina”, kazao je posprdno Obama.
Protivio se slanju oružja
U 2014., nakon što je Rusija anektirala Krim, oborila putnički zrakoplov MH17 u istočnoj Ukrajini i poslala trupe i obavještajne službe u borbu u ukrajinski Donbas, Obama se odlučno protivio slanju oružja Ukrajini. Njegov odgovor na ruski napad na Ukrajinu rezultirao je manjim sankcijama koje su bile usmjerene na ruske pojedince, državne banke i malen broj ruskih tvrtki.
Odbacio je vodeću ulogu SAD-a u diplomatskim naporima da se okonča rat na europskom tlu, te prebacio odgovornost na Francusku i Njemačku. Iako je sasvim logično da se europske zemlje pobrinu za sigurnost na vlastitom kontinentu, njima ipak nedostaje politička snaga koju ima SAD, a Putin ih nikad ne bi prihvatio kao ravnopravne pregovaračke partnere.
Štoviše, Njemačka i Francuska uvelike ovise o trgovini s Rusijom te su pokazale malen interes po pitanju sigurnosti istočnoeuropskih zemalja. Najveći udarac ipak je bila Obamina jasna izjava da Ukrajina nije američki strateški prioritet.
Marionetska država Rusije
U razgovoru s novinarom Atlantica Jeffreyjem Goldbergom nakon ruske aneksije Krima i agresije u Donbasu, Obama je stavio naglasak na ograničene obaveze SAD-a prema Ukrajini. “Obamina teorija je jednostavna: Ukrajina je ključni ruski interes, ne američki, stoga će Rusija uvijek moći održavati dominaciju koristeći doktrinu eskalacije”, napisao je Goldberg.
Ujedno je citirao Obaminu izjavu da “činjenica da će Ukrajina, koja nije članica NATO-a, biti ranjiva na vojnu dominaciju Rusije bez obzira što napravili”. Drugim riječima, Obama je praktički priznao Ukrajinu kao marionetsku državu Rusije, te uputio poruku Putinu da će se Amerika povući ako Rusija nastavi rat.
Doktrina ruske dominacije eskalacijom, prema kojoj je Kremlj uvijek spreman upotrijebiti nadmoćnu silu kako bi postigao svoj cilj u Ukrajini, za razliku od SAD-a, postalo je prevladavajuće stajalište američke politike.
Pritisak svim sredstvima
Tijekom nedavnog intervjua s novinarkom CNN-a Christianom Amanpour, Obama je s posebnim naglaskom govorio o svom mlakom odgovoru na rusku aneksiju Krima i napadu na istočnu Ukrajinu 2014. “Pritisnuli smo Putina sredstvima koje smo u to vrijeme imali, s obzirom na to u kakvoj se situaciji Ukrajina nalazila”, kazao je Obama.
Činjenica jest da u prvim danima nakon ruske invazije Ukrajina nije bila spremna uzvratiti udarac kako bi vratila okupirani teritorij. No, Obama je izostavio spomenuti da je Ukrajina u roku od nekoliko mjeseci značajno obnovila svoje oružane snage, u velikoj mjeri potpomognuta volonterima kojih je bilo desetak tisuća, u velikom civilnom pokretu čiji je cilj bio zaštiti vlastitu državu.
A to znači da je najvažnije oruđe koje je Obama imao u to vrijeme, bilo davanje smrtonosno oružja tim borcima, što je on uporno odbijao napraviti do kraja svog predsjedničkog mandata. Kritika Obaminog stajališta o Ukrajini, ili stajališta tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel, ili tadašnjeg francuskog predsjednika Francoisa Hollandea, nije stvar gledanja unatrag, tvrdi Karatnycky.
Oblikovanje američke politike
Značajnije ličnosti u vanjskopolitičkoj zajednici i američkom Kongresu, uključujući pokojnog republikanskog predsjedničkog kandidata Johna McCaina, pozvali su na šire sankcije protiv Rusije te pozvali Obamu da naoruža Ukrajinu uoči ruskog napada 2014.
Unatoč rezolucijama Kongresa koje su pozivale na takvu pomoć, Obama se usprotivio slanju oružja Ukrajini te se pozvao na doktrinu ruske dominacije eskalacijom. Umjesto toga, tijekom Obaminih mandata, američka pomoć bila je ograničena na tek stotine milijuna dolara u neubojitoj vojnoj opremi i obuci.
Obamina politika prema Rusiji, uključujući njegovo prihvaćanje ruske doktrine dominacije koristeći eskalaciju, nastavila je oblikovati američku politiku prema Ukrajini tijekom Trumpove i Bidenove administracije.
Biden krenuo Obaminim stopama
Iako se Donald Trump loše odnosio prema Ukrajini pokušavajući uključiti Kijev u svoje napore da oslabi predsjedničkog suparnika Joea Bidena, dao je zeleno svjetlo za isporuku protutenkovskog oružja Javelin 2017. i 2019. godine.
Unatoč tome, godine žestoke rasprave oko slanja Javelina ugušile su raspravu o drugom oružju potrebnom Ukrajini, uključujući protuzračnu i raketnu obranu, borbene tenkove, borbene zrakoplove i projektile dugog dometa. Oni su Ukrajinu mogli učiniti sigurnijom prije ruske invazije 2022., a dobar dio tog oružja ni danas nije u ukrajinskom arsenalu.
Aktualni predsjednik Joe Biden, kada je bio potpredsjednik u Obaminom mandatu, zagovarao je naoružavanje Ukrajine, no kad je naslijedio Obamu, u svoju vladu je vratio mnoge arhitekte Obamine stidljive politike prema Rusiji.
Skromna i mršava pomoć
Rezultat njihovog utjecaja, od jeseni 2021., kad je američka vlada znala da će Putin izvršiti invaziju na Ukrajinu, pa sve do same invazije u veljači 2022., bio je to da je SAD izgubio ključni momentum za pružanje važnih oružja i obuke ukrajinskim snagama.
Umjesto da Ukrajini pošalje tenkove, višecjevne raketne sustave poput HIMARS-a te haubice, SAD je Ukrajincima dao tek skromnu pomoć kako bi pružili otpor na gerilski način. U trenutku kada je Bidenova administracija postala uvjerena da će Rusija krenuti u rat, ograničila je pomoć za oružje i streljivo na mršavih 60 milijuna dolara.
Biden je tek u prosincu 2021. odobrio isporuku vojne pomoći Ukrajini vrijedne 200 milijuna dolara. Paket je uključivao 300 protutenkovskih projektila Javelin koji su stigli u siječnju, samo nekoliko tjedana prije nego što su ruske snage počele napad na više frontova. U paketu pomoći i dalje nije bilo teškog naoružanja.
Strah od nuklearnog oružja
Bidenova administracija i njezini saveznici u NATO-u ponovno su procijenili, i u određenoj mjeri odstupili od Obamine doktrine o ruskoj dominaciji koristeći eskalaciju. Ipak, višegodišnji utjecaj te doktrine pridonio je dugotrajnom uskraćivanju projektila dugog dometa i odgodio isporuku borbenih zrakoplova Ukrajini.
Ruska doktrina dominacije korištenjem eskalacije postoji i danas, ali u ograničenom obliku. Bidenovo kontinuirano isticanje Putinove eventualne spremnosti da upotrijebi nuklearno oružje dokaz je utjecaja te doktrine, kao i zabrinutost SAD-a da bi Ukrajina rat mogla prebaciti na ruski teritorij.
Nema sumnje da Washington ne bi trebao zanemariti nuklearni arsenal Kremlja, ali strah od ruske uporabe nuklearnog taktičkog oružja ne bi trebao dovesti u pitanje napore da se Ukrajinu adekvatno naoruža.
Američka doktrina odvraćanja
Karatnycky za Foreign Policy piše da je malo vjerojatno da će Putin u Ukrajini upotrijebiti nuklearno oružje, pogotovo nakon što je kineski lider Xi Jinping eksplicitno upozorio Putna što će se dogoditi ako ga posegne za tom opcijom. Na Ukrajincima je da odrede vlastitu strategiju u ratovanju kao i rizike koje su spremni preuzeti.
Što se tiče ruske dominacije nuklearnom eskalacijom, SAD ima sličnu doktrinu nuklearnog odvraćanja. Ako Biden više ne vjeruje da nas uzajamno odvraćanje štiti od nuklearne eskalacije, mogao bi se komotno pokoriti Putinu, pustiti ga da obnovi Rusko Carstvo i dopusti Moskvi da projicira svoju moć u srce Europe, piše Karatnycky.
No, trajni utjecaj američke doktrine prema Rusiji uskoro će rezultirati daljnjim nepotrebnim gubicima tisuće ukrajinskih života. Da je Zapad sustavno naoružavao Ukrajinu u osam godina nakon što je Rusija pokrenula svoj hibridni rat 2014., vjerojatno bi Ukrajinci bolje držali linije fronta tijekom ruske invazije u veljači 2022.
Plod Obamine politike
Čak je moguće da je Ukrajina mogla Rusiji zadati odlučujući udarac u njezinom početnom napredovanju. Da je dobro naoružana Ukrajina uzvratila punom snagom, mogli su se izbjeći ogromni teritorijalni dobici Rusije, a možda bi se izbjegli i ruski masovni zločini, pogotovo u slučaju Buče, Irpinja i Mariupolja.
Karatnycky pak ističe i kako je moguće da nikakva politika nije mogla odvratiti Putina od agresije na Ukrajinu. Ali Putinove rastuće imperijalne ambicije i visoka cijena koju Ukrajinci plaćaju zbog toga, barem su djelomično plod politike Obamine administracije, te i dan danas imaju snažan utjecaj na ovaj rat, zaključuje Karatnycky.