Agent Uprave državne bezbjednosti Jugoslavije (UDBA), saradnik Federalne policije Australije, član masonskog pokreta, estradni menadžer, građevinski preduzetnik, inicijator i dobrotvor u srpskim zajednicama u Australiji, patriota, a sada penzioner s adresama u Beogradu i Melburnu, Milorad Majkl Trkulja, porijeklom iz Kukulja u Lijevče polju, postao je poznat nakon što je tužio za klevetu i na sudu dobio “Google”, “Yahoo” i “Microsoft”, najveće američke i svjetske multinacionalne kompanije u oblasti internetskih servisa, tehnologije i video-platformi.
Tu je predstavljen kao član zloglasne kriminalne bande, što je bio povod za tužbe. Nakon višegodišnje pravne bitke, okončane 2017. godine, naplatio je više od milion australijskih dolara.
Život Milorada Majkla Trkulje, počev od 15. godine kada je iz rodnog sela blizu Nove Topole otišao na školovanje u Policijsku školu u Ljubljanu, a potom, po zadatku tadašnje države Jugoslavije, 29. novembra 1969. godine upućen u Australiju, zajedno sa još 14 kolega, da prati i prikuplja informacije o državnim neprijateljima i ratnim zločincima, je filmska priča ili drama u epizodama.
Kada je istekao 12-godišnji mandat koji mu je kao jugoslovenskom policajcu na “specijalnom zadatku” u Australiji, sa ilegalnim imenom Majkl Anđelo Rosi, povjerila Udba, dobio je posao u australijskoj policiji. Bio je u obezbjeđenju najviših zvaničnika.
Ovo ljeto provodi u rodnom kraju, u Lijevču, Banjaluci i Beogradu.
U razgovoru sa Trkuljom, zbog kojeg su u Australiji promijenjeni zakoni, a njegovo ime našlo se u udžbenicima pravne struke i prakse, saznajemo suštinu njegovih tužbi, o kojima su pisali najveći svjetski časopisi, kao o Davidu koji je pobijedio Golijata.
“Prvo sam insistirao da se fotografije koje me diskredituju, bez razloga i osnova, uklone sa ovih mreža. Kada to nije uvaženo odlučio sam da pokrenem tužbe. Bilo mi je jasno da su ove kompanije moćne, ali sam isto tako bio svjestan da je istina, a time i pravda, na mojoj strani”, priča Milorad Majk Trkulja za “Nezavisne novine”.
Za tužbu u Australiji, napominje naš sagovornik sa kojim smo razgovarali u Novoj Topoli, treba izdvojiti mnogo novca, to nije jeftino, ali ja sam bio samouvjeren u pravnoj borbi, u koju sam se kao pojedinac, Srbin iz Kukulja, i kao građanin Melburna, upustio protiv velikih i moćnih.
Problemi za Trkulju nastali su 2004. godine, kada mu je pucano u leđa dok je sa majkom bio na ručku u restoranu. Nakon toga su se u medijima pojavile informacije da je slučaj povezan s obračunima bandi australijskog podzemlja, što nije istinito.
“Lakše sam ranjen, s leđa. Napadač je bio maskiran. Pucao je i dao se u bijeg. Ja sam imao snage i pribranosti da ga jurim automobilom, kao na filmu, ali mi je umakao”.
Ubrzo poslije ovog događaja krenula je internet hajka protiv njega. Nije gubio vrijeme. Prvo je zahtijevao da stupi u kontakt s autorom sporne objave i da ona bude skinuta s interneta.
Međutim, pošto u tome nije uspio, Milorad, odnosno Majkl, pribjegao je drugim mogućnostima. Odlučio je da tuži velike kompanije koje su na svojim platformama nudile informaciju koja je, kako kaže naš sagovornik, bila neistinita i klevetnička.
Obratio se australijskim sudskim institucijama i dobio pismeno uvjerenje da nema kriminalni dosije, niti je kažnjavan.
Sve što je slijedilo uglavnom je poznato. Iz ovih sporova on je naplatio 1.520.000 dolara, sudski troškovi iznosili su četiri miliona, a njegova odbrana dobila je 970.000 dolara.
Osim ovih tužbi, o kojima su pisali svi značajniji mediji u svijetu, Milorad Majkl Trkulja je 49 puta zbog klevete tužio novine, časopise, portale, pojedince koji su o njemu pisali ili govorili na neprimjeren način.
“Od 49 tužbi pobijedio sam u 48 i ukupno naplatio oko pola miliona dolara. Kada sam se s tim prvi put suočio, razmišljao sam šta učiniti. Posavjetovao me prijatelj, advokat, predlažući da pravdu tražim putem suda, a štetu zbog narušenog ugleda i duševne boli naplatim od novinara i medijskih kuća”, priča Trkulja.
“Da živite u BiH ili Srbiji, gdje je kleveta u javnom prostoru veoma raširena, kako biste se ponašali?”, pitali smo Trkulju.
“Ne znam. Ovdje je zakon kao plač majke nad nemoćnim sinom. Kazne su male, a naknade za štetu u svim oblastima nedostojne. To podstiče bezakonje, urušava društvo, obesmišljava zajednicu. Kada bi se u Australiji diskutovalo u skupštinama, na javnim mjestima ili ponašalo na ulici kao kod nas, u Republici Srpskoj, BiH, Srbiji, takvi postupci bi pojedince skupo koštali”, smatra Milorad Majkl Trkulja.
On u rodnom kraju ljetuje, a u Australiju odlazi kad na ovom udaljenom kontinentu prođe zima.
“Ja nigdje ne zimujem, samo ljetujem, i ovdje i tamo”.
“Kako žive Srbi u Australiji, koliko su privrženi očuvanju svoje tradicije, jezika, pisma?”, pitamo našeg sagovornika.
“Među Srbima ima imućnih, vrijednih, ali i propalica koje sve što zarade potroše na kocku ili na klađenje na trkama pasa i konja. Ipak, u crkvama se njeguju srpski jezik i srpski običaji. To je značajno. Imamo pomoć Vlade Australije, ali je problem to što mnogi Srbi gube kontakt sa svojom domovinom”, opisuje Trkulja.
Najdraža fotografija
Trkulja čuva uspomene na Kukulje, na rodni kraj i svoje bližnje. Pokazuje nam najdražu fotografiju, na kojoj je on sa majkom Milkom i kćerkama Milkom i Dušicom.
Estrada
Milorad Trkulja je i estradni menadžer sa najdužim stažom u Australiji. Organizovao je najveće koncerte pjevača iz tadašnje Jugoslavije. Mnoga prijateljstva i uspomene iz tog perioda i sada čuva.