Vidkun Abraham Lauritz Jonssøn Quisling rođen je u ljeto 1887. godine u norveškom mjestu Fyresdalu. Kao vojni oficir i političar stekao je međunarodnu prepoznatljivost sarađujući s istraživačem Fridtjofom Nansenom te organizujući humanitarnu pomoć tokom ruske gladi 1921. godine. Po povratku u Norvešku služio je kao ministar odbrane od 1931. do 1933. godine.
Godine 1933. Quisling je osnovao fašističku stranku Nasjonal Samling (Nacionalno okupljanje). Iako je stekao određenu popularnost napadima na političku ljevicu, stranka nije uspjela osvojiti mjesta u parlamentu te je do 1940. ostala marginalna politička snaga.
Neuspjeli pokušaj puča
Tokom njemačke invazije na Norvešku 9. aprila 1940. Quisling je pokušao izvesti državni udar, proglasivši se premijerom u radijskom prenosu. Međutim, njegov pokušaj nije uspio jer su Nijemci preferirali sarađivati s legitimnom norveškom vladom kako bi okupacija bila legitimnija.
Imenovanje za ministra-predsjednika
Nakon neuspjelog puča Quisling je nastavio sarađivati s njemačkim okupacijskim vlastima. Dana 1. februara 1942. imenovan je ministrom-predsjednikom kolaboracionističke vlade, poznate kao Quislingov režim. Iako je formalno bio na čelu norveške administracije, stvarnu moć zadržao je njemački Reichskommissar Josef Terboven.
Kraj i pogubljenje
Quislingova vlada provodila je pronacističke politike, uključujući progon Židova i sudjelovanje u njemačkim ratnim naporima. Njegovo ime postalo je sinonim za izdaju, a izraz “kvisling” koristi se za opisivanje kolaboracionista i izdajnika.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata Quisling je uhapšen i optužen za izdaju, pronevjeru i ubistvo. Proglašen je krivim te je 24. listopada 1945. pogubljen strijeljanjem u tvrđavi Akershus u Oslu.