Kada je Elon Musk kupio Twitter, europski povjerenik za unutarnje
tržište Thierry Breton je odmah upozorio američku kompaniju da se mora
držati pravila „natjecanja“ koja vrijede u Europskoj uniji. A kad se
radi o zloporabi špijunskog softvera od strane europskih vlada, to
gotovo da nikoga ne zanima u europskim institucijama u Bruxellesu,
kritizira europska izvjestiteljica takozvanog Pega odbora Europskog
parlamenta, nizozemska EU-zastupnica Sophie in ‘t Veld. Pritom se, kako
kaže, radi o ozbiljnoj prijetnji demokratskim pravima kada europske
vlade pod krinkom brige oko nacionalne sigurnosti nekontrolirano koriste
Pegasus i slične softvere, te špijuniraju vladine kritičare, novinare ili oporbenjake.
Europska afera
“Zlouporaba
je sveeuropska afera”, stoji u međuizvještaju istražnog odbora koji je u
utorak (8.11.) prezentirala Sophie in ‘t Veld. “Zemlje članice su
koristile softver za nadzor protiv svojih građana u političke svrhe,
odnosno kako bi zataškale korupciju i kriminalne aktivnosti.” Pritom,
kako je dodala, nijedna nacionalna institucija nije bila spremna dati
konkretne informacije Europskom parlamentu, te se komisija u svom radu
morala osloniti na javno dostupne podatke.
Odbor je ipak uvjeren
da je uspio skupiti znatnu količinu činjenica: „Ako se puzzle sastoji od
1000 dijelova, mi u rukama imamo 900 komada”, kaže Sophie in ‘t Veld.
Može se poći od toga da su sve zemlje članice EU-a kupile špijunski
softver i da neke na trgovini s njim dobro zarađuju, dodaje nizozemska
zastupnica u parlamentu EU-a. “Cipar i Bugarska su izvozni centri, Irska
organizira porezne aranžmane. A Luksemburg je financijsko središte za
mnoge aktere među proizvođačima.” Takozvani Wiretapper's Ball, godišnji
sastanak aktera iz te industrije, održava se u Pragu umjesto na Malti i
na glasu je kao omiljeno okupljalište glavnih protagonista, dodaje ona.
Najpoznatiji primjer je izraelska kompanija NSO, koja proizvodi špijunski softver Pegasus
– koji je nedavno u Grčkoj prouzročio veliki politički skandal. To
poduzeće ima predstavništva na Cipru i u Bugarskoj, a financijske
transakcije obavlja preko Luksemburga. NSO profitira od unutarnjeg
tržišta EU-a i slobode kretanja unutar Europske unije. Prodaja softvera
je svjesno organizirana na netransparentan način, a financijska
konstrukcija je kompleksna, stoji u izvještaju predočenom u Bruxellesu:
„posao cvjeta, on je unosan.”
Grčka, Mađarska, Poljska…
Najpoznatija
žrtva špijunaže oporbenih političara i novinara u Grčkoj je šef
socijaldemokratske stranke Pasok i europski zastupnik Nikos Androulakis.
Njegov mobilni telefon je bio „inficiran” softverom za nadzor Predator.
U
međuvremenu su liste mogućih žrtava neovlaštenog nadzora sve duže.
Prošli vikend je grčki premijer Kyriakos Mitsotakis ponovno demantirao
da ima bilo kakve veze s najnovijim otkrićima. „Sramota je i tvrditi da
je premijer špijunirao svoje vlastite ministre”, kazao je na postaji
ANT1.
Nikos Marantzidis, medijski stručnjak na Sveučilištu u
Solunu, smatra pak da je šef vlade itekako odgovoran: „Najprije je on
rekao da je sve u skladu sa zakonom, a sad kaže da će riješiti probleme s
Pegasusom i Predatorom. Nemoguće je vjerovati svemu onome što on kaže”,
tvrdi Marantzidis. I dodaje kako je najgore da je zbog te afere duboko
potreseno povjerenje Grka u demokraciju u njihovoj zemlji: „Mnogi su
šokirani zato što opet ulazimo u autoritarnu fazu.” U međuvremenu grčka
vlada najavljuje kako želi zabraniti prodaju špijunskog softvera.
Izvještaj Europskog parlamenta se opširno bavi i postupcima vlada u Budimpešti i Varšavi. Mađarska
je, kako se tvrdi, jedna od prvih zemalja EU-a koje su bile umiješane u
skandal oko nadzora. Po navodima organizacije za zaštitu ljudskih prava
Amnesty International, u toj zemlji je nadzirano više od 300 političkih
aktivista, novinara, odvjetnika i drugih osoba. „Korištenje Pegasusa se
čini kao dio strategije kalkuliranog strateškog uništavanja slobode
medija i mišljenja od strane (mađarske) vlade”, stoji u izvještaju.
Poljska
je prošle godine praktički ukinula ograničenja po pitanju pravnih
mogućnost nadzora: „Prava žrtava su minimizirana, a pravna sredstva su u
praksi postala beznačajna”, tvrdi se u izvještaju. Vladajuća stranka
ima punu kontrolu nadzora, a žrtve se ne mogu nikome obratiti za pomoć,
dodaje se.
Apel Amnesty Internationala
Amnesty
International je u međuvremenu prikupio više od 100.000 potpisa za
peticiju upućenu Ujedinjenim narodima, s ciljem zabrane prodaje i
distribucije špijunskog softvera. “Hitno je potrebno bolje zaštititi
ljudska prava po pitanju izvoza tehnologije za nadzor”, piše glavna
direktorica Amnestyja Agnès Callamard. “Upravo prolazimo kroz globalnu
krizu zbog špijunskog softvera, u sklopu koje se ciljano napada privatnu
sferu novinara, aktivista i odvjetnika kako bi ih se ušutkalo ili
zastrašilo.” Članice UN-a moraju prestati s praksom ili korištenja
takvog softvera kao sredstva pritiska ili toleriranja te prakse, dodaje
ona.