Nova pobjeda Donalda Trumpa na tek završenim predsjedničkim izborima u SAD predstavlja ”pravnu situaciju bez presedana”, tvrdi CNN, podsjećajući da je novom-starom predsjedniku ovog mjeseca krivični sud u New Yorku trebalo da izrekne kaznu nakon što je prethodno bio osuđen za čak 34 krivična djela. Predsjednik Trump se, podsjeća CNN, suočava i sa drugim krivičnim optužbama.
”Ovo je politička pobjeda kakvu naša zemlja nikad nije vidjela”, kazao je predsjednik Donald Trump, obećavši Amerikancima ”zlatno doba” tokom trajanja svog novog mandata.
”Trumpov trijumf nije iznenađenje, oboje kandidata imali su jednaku šansu. Iznenađenje je samo to što je Trumpova pobjeda nad potpredsjednicom Kamalom Harris bila tako ubjedljiva”, kaže za Slobodnu Bosnu crnogorska novinarka i spoljnopolitička komentatorka Biljana Jovićević. Ona podsjeća da se o ”ubjedljivoj pobjedi” govorilo samo u kontekstu pretpostavljenog trijumfa potpredsjednice Harris, za koju će, računalo se, glasati i najveći broj američkih žena u namjeri da zaštite svoja reproduktivna prava.
”Mislim da ni izborni štab predsjednika Trumpa nije očekivao ovako uvjerljivu pobjedu; tim prije što je on smatran za jednog od najnepopularniji kandidata u modernoj američkoj istoriji”, kaže Biljana Jovićević.
Što je onda utjecalo na takav ishod izbora? Što je presudilo?
Više faktora. U izvjesnoj mjeri čak i ono što je mnoge šokiralo: njegova retorika raspirivanja podjela, prijetnje, targetiranja i sl. Sa druge strane, prije nego je zvanično sakupio 270 elektora, bilo je jasno da je za novi mandat predsjednika Trampa, baš kao i 2016. godine, glasala i „tiha manjina“, koja ga nije javno podržala, najviše zbog njegove retorike da će Ameriku ponovo učiniti velikom tako što će je ”spasiti” od građana druge boje, druge rase, drugih vjerskih i kulturnih opredjeljenja. Trump je migrantima prijetio deportacijama, nazivao ih uvredljivim imenima, govorio da truju krv, da jedu kućne ljubimce, da su silovatelji, najavljivao različite mjere.
Ubjedljivoj pobjedi predsjednika Trumpa doprinijele su i brojne greške demokrata, prije svega kampanja potpredsjednice Kamale Harris i demokratskog establišmenta, koji očito nisu naučiili lekciju iz neuspješne avanture sa Hillary Clinton 2016. godine. U tom smislu, ovo je 2:0 za Donalda Trumpa.
Što je bila ključna greška kampanje potpredsjednice Haris?
Prvo, demokrate se nisu ozbiljno pozabavile nagomilanim ekonomskim problemima – inflacijom, prije svega – koji su, pored ostalog, i posljedica pandemije koronavirusa iz 2019.godine. Za to je, ako je riječ o šteti načinjenoj američkoj ekonomiji, u velikoj mjeri odgovoran predsjednik Trump. Koji je, podsjećajući svoje pristalice na tekuće ekonomske probleme, sada uporno ponavljao pitanje: kada vam je bilo bolje – danas ili prije 4 godine.
Iako je tzv. ekonomski pan predsjednika Josepha Bidena bio najprogresivniji, najviše naklonjen radničkoj klasi i građanima – pojedini ekonomski eksperti smatraju ga najsocijalnijim planom još od New Deal-a – dan nakon saopštavanja rezultata predsjedničkih izbora, američka tržišta veoma su pozitivno reagovala na pobjedu Donalda Trumpa.
Drugo, velika greška demokrata bila je i to što su izbjegli unutarstranačke izbore i podržali kandidaturu predsjednika Bidena, uprkos njegovim ozbiljnim zdravstvenim problemima. Kamala Harris u to vrijeme uopšte nije bila u igri. U momentu kada je bio prisiljen da se povuče, predsjednik Biden je, umjesto nekoliko dobrih i popularnih demokratskih guvernera, podržao kandidaturu Kamale Harris. Spekuliše se da je to namjerno učinio, svjestan da će ishod biti upravo ovakav.
Međutim, iako je loše stajala, potpredsjednicu Harris ubrzo je podržala Demokratska stranka, uključujući bivše predsjednike iz redova demokrata.
Tako je. Vizuelno, ta je kampanja zaista dobro izgledala. Potpredsjednica Harris pokušavala je da nametne narativ o spašavanju demokratije koju ugrožava njen protivkandidat, o ekonomiji, o abortusu i reproduktivnim pravima žena, zatim imigraciji i vanjskoj politici. Kada je riječ o imigraciji, u administraciji predsjednika Bidena potpredsjednica Harris bila je zadužena za politiku sprečavanja ilegalne imigracije, u čemu je bila veoma neuspješna, na što ju je njen rival često podsjećao.
Veliki broj javnih ličnosti, naučnika, ekonomista, nobelovaca, holivudskih zvijezda podržalo je potpredsjednicu Harris. Nije pomoglo?
Nije. Demokrate nikako da shvate da Holivud, mainstream mediji poput New York Times-a, Washington Post-a, CNN i MSNBC ne kreiraju javno mnjenje.
Ko ga kreira?
Kreiraju ga i alternativni mediji, koji su veoma uticajni.
Mainsream mediji pokušali su da pomognu potpresjednici Harris, čiju je kampanju dodatno otežavao odnos predsjednika Bajdena prema ratu u Gazi. Ogroman revolt američkih građana u odnosu na poteze Netanjahuove Vlade, mainstream mediji, u velikoj mjeri proizraelski orijentisani, pokušavali su da sakriju, predstavljajući studentske proteste kao antisemitske i propalestinske, iako je na njima, i to se jasno vidjelo na alternativnim medijima, učestvovao veliki broj najprominentnijih jevrejskih intelektualaca i mladih studenata.
Rat u Gazi katastrofa je za koju SAD svakako snose odgovornost. I bivši izraelski premijeri i nekadašnji šefovi Mosada kažu da je ovo što Netanjahuova desničarska vlada radi u Gazi, sada i u Libanu, dugoročno veoma štetno i da je Amerika, da je htjela, mogla to da spriječi. Ipak, na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji, na kojoj je Kamala Harris zvanično proglašena za predsjedničku kandidatkinju, arapsko-palestinska zajednica bila je jedina grupacija kojoj nije bilo dozvoljeno da se obrati.
Zašto?
Demokrate su kalkulisale: znale su da bi politika predsjednika Trump prema arapsko-palestinskoj zajednici bila mnogo gora, te da će oni, htjela-ne htjeli, biti natjerani da svoj glas daju Kamali Harris. To se nije dogodilo. Naprotiv: u državama sa velikom palestinsko-muslimanskom zajednicom, potpredsjednica Haris je izgubila. Pobijedio je Trump. Na kraju, potpredsjednica Harris je, iako ne u dovoljnoj mjeri, pokušala da se distancira od politike predsjednika Bajdena na Bliskom istoku. Prekasno.
Na koji način će se pobjeda predsjednika Trumpa odraziti na američko društvo?
To je u ovom trenutku zaista teško reći, posebno imajući u vidu veliku i direktnu podršku birača koju je Donald Trump dobio. Trampov novi tim svakako će biti oslobođen članova njegove prethodne administracije, koji su uspijevali da ga koliko-toliko obuzdaju i koji su, svjesni opsnosti, sada podržali Kamalu Harris. Unutrašnji krug Trumpovih najodanijih i najspremnijih saradnika autori su ozloglašenog “projekta 2025”, koji sadrži jasne smjernice za njegov sljedeći mandat: „revolucija bez krvi” u američkoj administraciji. Ta ”revolucija bez krvi” podrazumijeva da se iz javne administracije i javnog sistema u SAD izbace svi koji nisu u potpunosti odani predsjedniku Trumpu, njegovim idejama i politikama.
To znači kraj Amerike kakvu smo poznavali?
Ako se to ostvari, da, to zaista znači kraj Amerike kakvu smo poznavali. Imajući u vidu da su republikanci osvojili i Senat i da će vjerovatno zadržati i Predstavnički dom, da imaju Vrhovni sud u koji je predsjednik Trump već instalirao troje sudija, da će dobiti priliku da ih instalira još najmanje dvoje – Vrhovni sud će, dakle, biti pod potpunom kontrolom konzervativaca – pitanje je hoće li postojati mehanizmi koji će pomoći da se Trampova moć ograniči. Ne zaboravite da govorimo o čovjeku protiv kojeg se vode nekoliko sudskih postupaka, koji je optužen za stotinu krivičnih djela, a za 34 već osuđen. Što će sada biti sa tim presudama? Ko će ga spriječiti da upotrijebi sve poluge kako bi ih poništio? Ili, ko će imati snage da ga zaustavi u namjeri da učini ono što je pokušavao u prethodnom mandatu: da započne nuklearni rat, da izvede vojsku na ulice da puca ljudima u noge i sl. U tome su ga nekada sprječavali republikanci u njegovoj administraciji, koji su profesionalno obavljali svoju dužnost.
Mogu li ga spriječiti demokrate?
Šanse su pola-pola. Sastav Senata pokazuju koliko je duboko podjeljeno američko društvo.
Naravno, brine i unutrašnji krug ljudi oko Trumpa, spreman da provede sve što on zamisli. Imate, na primjer, Elona Muska, koji se navodno bori za slobodu govora, ali je uvijek zaboravi kad god ga bilo koji autoritarni lider zamoli da uvede cenzuru. Imate i Roberta Kenedija Juniora, teoretičara zavjere i antivaksera, kome je predsjednik Tramp obećao da će mu dati da se bavi ekologijom i zdravstvenim sistemom u SAD.
Izrael se raduje pobjedi predsjednika Trumpa, poručuju Izraelci, koji od američkog predsjednika traže da ”Izrael ponovo učini velikim”. Hoće li im pomoći?
Najbolji odnos sa desničarskom Vladom Natanjahua ima predsjednik Trump, koji je Izraelu dao ono što, nakon države, nije niko. Govorim o priznanju Jerusalima za glavni grad i prebacivanju ambasade. Veoma dobre veze sa izraelskim premijerom ima zet predsjednika Trampa Dž. Kushner, čiji je Netanjahu porodični prijatelj. Hoće li i na koji način na odnos Amerike prema Bliskom istoku uticati poslovno-transakcijsko-porodični odnosi Trampove familije s Netanjahuom?
Predsjednik Tramp je više puta govorio da je za to „da se završi posao“ i da se Gazda pretvori u turistički kompleks, što je potpuno suluda ideja. Ne znam da li su to zaista mislili, ali i predsjednik Bajden i potpredsjednica Haris ponavljali su da konačno rješenje problema podrazumijeva ”two state solution”, što u ovom trenutku ne izgleda ni najmanje realno.
Što je sa Ukrajinom? Je li Ukrajina potencijalno najveća žrtva pobjede predsjednika Trampa?
Nažalost, Ukrajina bi mogla biti jedna od najvećih žrtava američkih izbora ukoliko Tramp uspije da sprovede svoj zamišljeni plan: njemu je Ukrajina trn u oku još iz prethodnog mandata. Imajući u vidu da je i Evropska unija duboko zagazila udesno, da su desničari veoma jaki u zemljama EU, postoji osnov za strah da Evropa neće imati snage da zaštiti Ukrajinu od potencijalnog Trumpovog dizanja ruku i prepuštanja Vladimiru Putinu da sa tom zemljom radi šta hoće. Biće to veliki test za EU, koja mora biti svjesna da, štiteći Ukrajinu, zapravo štiti sebe; da štiti vrijednosti i sistem koji se polako urušava. Kada govorim o vrijednostima, govorim o globalnom poretku zasnovanom na pobjedi saveznika u Drugom svjetskom ratu. Na tim je vrijednostima nastala Evropa.
Gledajući ovih dana što se događa, u jednom trenutku sam pomislila: koliko je predsjednik Volodimir Zelenski ostario za samo jednu noć!
Predsjednik Zelenski je među prvima čestitao pobjedu Donaldu Trumpu.
Možete li da zamislite kako se osjećao? Kako su se osjećali Ukrajinci?
Veliko je pitanje hoće li dio republikanaca smoći snage da Trumpa spriječi da uskrati svaku pomoć i podršku Ukrajini. U njegovom prethodnom mandatu, republikanci se nisu baš pokazali; opirali su se, ali ne onoliko koliko su možda mogli. Mada, situacija je bila drukčija: sada je riječ o otvorenoj ruskoj agresiji.
Predsjednik Vladimir Putin je dosta uzdržano čestitao pobjedu predsjedniku Trampu. Raduje li se Rusija pobjedi Donalda Trampa?
Predsjednik Putin, neuporedivo iskusniji i sposobniji političar, dobro zna da ga Tramp simpatiše, da sanja da bude on i da ima poluge i moć kojima raspolaže ruski predsjednik. Nedavno su američki mediji objavili da je u vrijeme pandemije koronavirusa, dok još nije bilo vakcina za sve Amerikance, predsjednik Trump Vladimiru Putinu poslao opremu za testiranje na virus i vakcine.
„Molim te budi oprezan, nemoj to javno da govoriš“, rekao mu je Putin.
Baš me briga!“, odgovorio je Trump, nakon čega mu je ruski predsjednik objasnio da mu to ne govori zbog sebe, nego zbog njega, zbog Trumpa.
Pokušavao je da ga zaštiti: pobjeda Trumpa je interes Rusije.
Osim Srbije i RS, cio region brine ishod predsjedničkih izbora u Americi, posebno imajući u vidu bliske odnose predsjednika Srbije Aleksandra Vučića sa porodicom i saradnicima predsjednika Trampa. Ima li razloga za brigu?
Ima. Ne mislim, pritom, da će predsjednik Trump pokazati veće interesovanje za Zapadni Balkan u odnosu na prethodnu administraciju. Ovih dana često čujem – nije važno ko je pobijedio u SAD, politika predsjednika Bidena bila je loša za region, svejedno je. Nije svejedno. Posebno imajući u vidu porodično-transakcione interese predsjednika Trumpa i njemu bliskih ljudi predvođenih bivšim izaslanikom, možda i budućim državnim sekretarom Richardom Grenellom, sa albanskim premijerom Edi Ramom, predsjednikom Srbije Vučićem i Viktorom Orbanom, koji je u republikanskim krugovima u Americi velika politička zvijezda. U takvoj konstelaciji su, pored evropskih i demokratskih vrijednosti, na gubitku Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Kosovo, ali i građani Albanije i Srbije koji ne podržavaju svoje političke lidere. Bojim se, dakle, da će Trampova politika voditi računa o onome što su interesi porodice novog američkog predsjednika. EU dobija šansu da pokaže spremnost da se toj politici suprotstavi i tako sačuva vrijednost za koje se deklarativno zalaže.
Vjerujete da EU za to ima snage? Podjelu Kosova nekada je uspijevala da spriječi kancelarka Angela Merkel. Vidite li danas nekoga sličnog u EU?
Ursula von der Leyen dolazi iz političke grupacijе Angele Merkel, ali to ne znači mnogo. Pravila su se drastično pomjenila. Da, kancelarka Merkel se suprotstavila politici podjele Kosova, ali je isto tako, žrtvujući vrijednosti, predsjedniku Srbije Vučiću dozvolila da uđe u njihovu sferu. Ne zaboravimo da je Vučić bio njen miljenik. Kancelarka Merkel je dokaz da uvijek pogriješite ako vrijednosti podredite ekonomskim interesima. Bojim se da bi se i ovoga puta ta greška mogla ponoviti, naročito u postojećim političkim uslovima, kada rastu i desni populizam i ekstremna ljevica. Uostalom, dok je litijuma, predsjednik Srbije imaće podršku Zapada. To što Zapad misli da ga time što prodaje oružje Ukrajini drži na svojoj i odmiče od ruske stolice samo je iluzija. Velika iluzija.
Razgovarala Tamara Nikčević, preuzeto sa Slobodna Bosna