U Nepalu postoji “dolina bubrega”, to jest selo Hokse, u kojem su skoro svi stanovnici prodali po bubreg.
U njega dolaze mešetari koji uvjeravaju ljude da mogu normalno živjeti bez jednog bubrega, a onima neodlučnim govore i to da će im na mjestu izvađenog izrasti novi bubreg.
Kanča i Ram prodali su svoje bubrege zbog finansijskog očaja. Kanča i dalje trpi bolove i ne može da radi zbog komplikacija koje su uslijedile.
“Nemoguće je izbrojati koliko ih je to učinilo”, kaže on za Sky News.
Dvojica muškaraca u četrdesetim godinama žive u selu podno Himalaja. Reporterki Sky Newsa pokazuju ožiljke pod košuljom.
Selo Hokse u Nepalu ima jedinstvenu i izuzetno burnu istoriju. Poznato je kao “dolina bubrega”, jer je bar jedna osoba iz skoro svakog domaćinstva prodala bubreg.
Mešetari su godinama posjećivali to područje, nagovarajući ljude da prodaju bubrege iako je riječ o ilegalnoj praksi.
Mještani su posljednjih godina sve više očajni, sramota ih je i osjećaju se prevareno, oštećeno i iskorišteno. Pogotovo oni kojima je bilo rečeno da će im bubrezi ponovno izrasti. Neki su umrli od posljedica onoga što je učinjeno njihovim tijelima.
Sada siromaštvo podstiče još jednu zdravstvenu krizu u Nepalu, a bubrezi su opet u centru.
Sve veći broj Nepalaca odlučuje da radi u inostranstvu u zalivskim državama i Maleziji kako bi zaradili više novca za svoje porodice kod kuće. Ali, mladi, nekada zdravi muškarci vraćaju se u Nepal i očajnički im je potrebna transplantacija bubrega. Neki naučnici kažu da je to posljedica izlaganja ekstremnoj vrućini i teške dehidratacije.
Prije nekoliko godina, 31-godišnji Suman je bio toliko finansijski i emotivno slomljen da je razmišljao o samoubistvu. Smatrao je da nema izbora nego da otputuje u Indiju kako bi prodao svoj bubreg ženi koja se pretvarala da mu je sestra. Bio je to fizički iscrpljujući proces koji mu je ostavio ožiljke. Plaćeno mu je 3.000 funti.
“Osjećao sam se slabo i izgubio sam svijest. Kada sam se probudio, jako me je boljelo. Sada ne mogu da radim i pokušavam da kažem svima kojima mogu da ne prodaju svoj bubreg”, kaže Suman.
On nije siguran da li je indijski ljekar znao da učestvuje u ilegalnoj trgovini organima, ali indijski zakon je jasan. Prema njemu, donori organa moraju biti u srodstvu i moraju da predoče relevantnu dokumentaciju.
Trgovina organima veliki je problem u Indiji, podstaknut ogromnim jazom između ponude i potražnje organa.
Nedostatak donora doveo je do pojave crnog tržišta, a ljekari i bolnice su među onima koji su razotkriveni u istragama reketirenja “gotovina za bubrege”.
Ali to nije svojstveno samo Indiji. Procjene pokazuju da je u svijetu jedan od 10 presađenih organa bio predmet trgovine ljudima.
“Agenti su izradili lažna dokumenta u Katmanduu, uključujući indijske lične karte”, kaže Kanča, koji je takođe prodao svoj bubreg u Indiji.
U Hokseu mještani ubjeđuju druge da ne prodaju svoje bubrege, iako neki i dalje preduzimaju ekstremne rizike kako bi pokušali da poboljšaju život.
Jit Bahadur Gurung proveo je tri godine radeći u Saudijskoj Arabiji. Sa samo 29 godina tri puta nedjeljno je išao na četvoročasovnu dijalizu u Nacionalnom centru za bubrege u Katmanduu. Danas izgleda umorno i povučeno.
“Morao sam da radim na ekstremnoj vrućini – oko 50 stepeni. Nismo imali vremena da ručamo, odemo u toalet, niti popijemo vodu”, prisjeća se svog rada u Saudijskoj Arabiji.
Da nešto nije u redu, shvatio je kada je osjetio da mu stopala otiču i da ne može da hoda. Tada su mu rekli da mu je otkazao bubreg.
Simptomi zastoja bubrega često mogu proći nezapaženo i do trenutka kada se radnici migranti vrate u Nepal često bude prekasno.
Jit očajnički traži donora, ali donor mora biti rođak i nema dovoljno pozitivnih podudarnosti.
Išvor ima 34 godine i još traži spas. Kaže da je radio 16 sati dnevno sedam godina u Dubaiju.
“Radio sam dugo na velikoj vrućini bez sna. Tijelo mi je počelo oticati kao da sam dobio batine”, ispričao je Išvor.