Kenneth Waltz se smatra vodećim teoretičarem nuklearnih strategija, a o iranskom nuklearnom programu u eseju za Foreign Affairs 2012. godine je napisao da treba biti omogućen kako bi se na Bliskom istoku postigla ravnoteža s Izraelom.
Iranski nuklearni program od sredine devedesetih godina okupira pažnju vodećih stručnjaka iz oblasti međunarodne sigurnosti pri čemu je jedinstven stav većine zapadnih teoretičara bliži izraelskom stavu.
Međutim, stručna i naučna javnost s nevjericom je dočekala esej američkog politologa Kennetha Waltza koji je naslovljen “Zašto bi Iran trebao dobiti bombu”.
Esej je objavljen 2012. godine u periodu stvaranja široke koalicije za uvođenje naftnih sankcija Iranu, s ciljem obuzdavanja njegovog nuklearnog programa.
Waltz je tada iznio tezu potpuno suprotnu opštem stavu, a to je da bi se Iranu trebalo omogućiti osvajanje tehnologije nuklearnog oružja što bi omogućilo balans moći u regiji.
“Većina američkih, evropskih i izraelskih komentatora i donosioca odluka upozorava da bi Iran sa nuklearnim oružjem bio najgori mogući ishod trenutne krize. U stvari, to bi vjerovatno bio najbolji mogući ishod i onaj koji bi najverovatnije vratio stabilnost na Bliski istok”, napisao je Waltz.
Prema njegovim riječima, činjenica da Izrael ima apsolutni nuklearni monopol, zapravo predstavlja trajni izvor sukoba u kojima Izrael onemogućava arapske države da postanu nuklearne sile.
“Diplomatija i ozbiljne sankcije mogle bi ubijediti Iran da odustane od razvoja nuklearnog oružja. Međutim, to je malo vjerovatno. Historija pokazuje da je teško odvratiti zemlju koja odluči da nabavi nuklearno oružje. Ekonomske sankcije rijetko uništavaju nuklearni program. Ako Iran povjeruje da je nuklearno oružje ključno za njegovu sigurnost, sankcije ga vjerovatno neće pokolebati već naprotiv, mogu ga podstaći da brže dođe do krajnjeg sredstva odvraćanja”, napisao je Waltz.
Nuklearno oružje kao jamac mira
Temeljna teza Kennetha Waltza regionalne stabilnosti između Irana i Izraela je da “historija pokazuje da su velike sile uvijek na kraju naučile da žive s novim nuklearnim silama”.
“Izrael već decenijama ima nuklearni monopol na Bliskom istoku, što je dovelo do nestabilnosti. To je osnovni uzrok krize ne iranska želja za oružjem, već izraelska nuklearna dominacija”, napisao je Waltz.
Iako je državni vrh Irana često sklon agresivnoj retorici, Waltz je tvrdio da tvrdnje da bi Iran iskoristio nuklearno oružje nemaju uporište jer bi to bi izazvalo totalni odgovor i uništilo iranski režim.
Neki se boje da bi nuklearni Iran ohrabrio podršku terorizmu. Međutim, historija pokazuje da nuklearne sile postaju opreznije, ne agresivnije. Primeri: Kina nakon 1964, Indija i Pakistan nakon što su postali nuklearne sile.
Waltzov tekst iako objavljen prije 13 godina i danas odražava temeljne izazove u prihvatanju ili negiranju iranskog nuklearnog programa. Umjesto zaključak, Waltz je naveo da sankcije štete samo “običnim Irancima i bez efekta” uz dodatak da svijet može da živi sa nuklearnim Iranom.