Novo veliko istraživanje pokazalo je da djeca koja odrastaju u područjima s većom ekonomskom nejednakošću imaju drugačiju strukturu mozga od vršnjaka iz ravnopravnijih okruženja.
Drugim riječima, jaz između bogatih i siromašnih ne odražava se samo u bankovnim računima i statistikama, već i u biologiji mozga mladih.
Studija objavljena u časopisu Nature Mental Health jedna je od dosad najopsežnijih na ovu temu i predstavlja zabrinjavajuće dokaze da društvene razlike doslovno oblikuju neuronske mreže koje će djeca koristiti čitav život.
Studija na velikom uzorku
Istraživački tim prikupio je podatke više od 8.000 djece iz 17 američkih saveznih država, uzrasta od 9 do 10 godina. Studija je koristila podatke iz tzv. ABCD studije, velike, višecentrične, longitudinalne studije koja se sprovodi u Sjedinjenim Američkim Državama.
U okviru istraživanja, naučnici su, između ostalog, koristili podatke dobijene magnetskom rezonancom (MRI) kako bi uporedili debljinu korteksa i druge anatomske karakteristike mozga djece iz različitih socioekonomskih uslova.
Rezultati su pokazali da djeca iz područja sa većim stepenom dohodovne nejednakosti imaju manji ukupni kortikalni volumen, manju prosječnu debljinu korteksa, manju ukupnu površinu korteksa, kao i promijenjenu funkcionalnu povezanost moždanih mreža u područjima povezanim sa jezikom, pažnjom i emocionalnom regulacijom.
Korteks, spoljašnji sloj mozga, ključan je za procese poput mišljenja, pamćenja i donošenja odluka.
Istraživači su takođe analizirali podatke iz upitnika koje su djeca popunjavala, kako bi otkrili stanje njihovog mentalnog zdravlja, uključujući depresiju i anksioznost. Ishodi su bili značajno lošiji kod onih koji su živjeli u područjima sa većim stepenom dohodovne nejednakosti.
Nejednakost utiče i na bogate i na siromašne
Voditeljka studije, dr Divyangana Rakesh sa Institute of Psychiatry, Psychology and Neuroscience na King’s Collegeu u Londonu, izjavila je za Guardian da se studija nije bavila pojedinačnim porodičnim prihodima, već načinom na koji su prihodi raspodijeljeni u društvu.
„I djeca iz bogatih i ona iz siromašnijih porodica pokazala su promjene u neurološkom razvoju, a utvrdili smo da to ima trajan uticaj na njihovu dobrobit. Zanimaju nas poređenja ovih nalaza sa onima u drugim dijelovima svijeta“, rekla je.
Mogući mehanizam uticaja
Naučnici su već ranije zaključili da stres povezan sa nejednakošću može igrati veliku ulogu u neurobiološkom razvoju djece. Naime, djeca koja odrastaju u nepovoljnijem položaju češće se suočavaju sa nesigurnostima – od finansijskih problema do problema stanovanja i ishrane – a sve to može uticati na razvoj mozga kroz hormone stresa poput kortizola.
Autori u studiji ističu da nejednakost takođe može uticati na mentalno zdravlje posebnim putevima, na primjer kroz pojačano poređenje svojih osobina, sposobnosti i postignuća sa onima drugih, te kroz smanjenu društvenu koheziju, što se ne može objasniti samo individualnim prihodima ili siromaštvom.
„Nejednakost podstiče osjećaj relativne uskraćenosti, stalno poređenje i percepciju ograničene društvene pokretljivosti. To stvara uslove koji izazivaju hronični stres, a on je dobro poznat faktor rizika za psihopatologiju. Iako dokazi na adolescentskim uzorcima zasad nisu brojni, biološki nalazi podržavaju ideju da nejednakost doprinosi povećanom stresu. Jedna studija na više od 19.000 ljudi u četiri evropske zemlje pokazala je da su nivo C-reaktivnog proteina, pokazatelja upale, bili najniži u ravnopravnijim društvima (npr. u Švajcarskoj), a najviši u onima sa većom nejednakošću (npr. u Portugalu). Eksperimentalni nalazi to dodatno potvrđuju: Šapiro i saradnici pokazali su da čak i kratkotrajna izloženost nejednakosti pokreće fiziološke reakcije stresa“, tumače autori.
Nejednakost u svijetu
Kada se gledaju razlike u prihodima po zemljama, svjetski rekorderi u nejednakosti uglavnom dolaze iz Afrike. Na primjer, Južnoafrička Republika i Namibija imaju Gini koeficijent iznad 60, što ih svrstava među najnepravednija društva svijeta. Među zapadnim zemljama, Češka i Slovačka već godinama prednjače sa najnižim razlikama u prihodima, sa Gini koeficijentima oko 24–25. Odmah iza njih su skandinavske zemlje poput Danske i Norveške, gdje su sistemi oporezivanja i socijalnih davanja smanjili jaz.
Na drugom kraju spektra među razvijenima nalazi se SAD sa koeficijentom oko 41, što ga čini jednom od najnejednakijih zapadnih država.
Prema podacima Eurostata iz 2024. Hrvatska stoji relativno dobro. Sa Gini koeficijentom oko 29,8 povoljnije je pozicionirana od prosjeka Evropske unije.
Može li se efekat poništiti?
Jedan od važnih aspekata studije jeste da ona otvara pitanje intervencija. Ako društvena nejednakost može mijenjati mozak, može li se taj proces i obrnuti? Postoje indicije da kvalitetni obrazovni programi, stabilna ishrana i sigurno stambeno okruženje mogu ublažiti negativne efekte.
Na primjer, ranija istraživanja pokazala su da se kod djece koja dobiju dodatnu edukativnu podršku ili kvalitetniju ishranu razvoj u područjima mozga koja su bila slabije razvijena može ubrzati.
Veza statusa i neurobiologije
Otkriće je važan doprinos sve većem broju studija koje povezuju socioekonomski status sa neurobiološkim razvojem.
Još 2015. godine studija objavljena u Nature Neuroscience pokazala je da djeca iz siromašnijih porodica imaju manji volumen sive mase u područjima ključnim za učenje i pamćenje. Novo istraživanje ide korak dalje jer povezuje te promjene sa stepenom društvene nejednakosti na nacionalnom nivou, a ne samo sa individualnim prihodima.