Desetinama hiljada godina Izgubljeni grad je bio svjedočanstvo trajne
snage života. Planinski vrhovi su od kremastih ugljeničnih zidova i
stubova koji izgledaju sablasno u mraku. Zidovi su visoki oko 60 metara.
Pejzaž ovih planina nedavno je istraživan, a jedino
korišćeno osvetljenje je plava svjetlost sa vozila, kojim se upravlja
daljinski. Izgubljeni grad otkrili su naučnici 2000. godine, na dubini
od 700 metara.
Najmanje 120.000 godina, a možda i duže, plašt koji se
uzdiže u ovom dijelu sveta reaguje sa morskom vodom i ispušta vodonik,
metan i druge rastvorene gasove u okean.
Dimnjaci koji izbacuju gasove imaju temperaturu do 40 stepeni Celzijusa, a naseljeni su morskim ježevima, puževima, rakovima.
Ugljovodonici proizvedeni u otvorima Izgubljenog grada nisu nastali od
atmosferskog ugljen-dioksida ili sunčeve svjetlosti, već hemijskim
reakcijama na dubokom morskom dnu.
“Ovo je primer tipa ekosistema koji bi mogao da bude aktivan u Evropi”, rekao je mikrobiolog Vilijam Brazelton.
Za razliku od podvodnih vulkanskih otvora nazvanih “crni pušači”, koji
ispuštaju minerale bogate gvožđem i sumporom, ekosistem Izgubljenog
grada proizvodi do 100 puta više vodonika i metana.
Kalcitni otvori Izgubljenog grada su mnogo veći od “crnih pušača”, što ukazuje na njihovu dugogodišnju aktivnost.
Najviši monolit nazvan je Posejdon po grčkom bogu mora, a dostiže visinu od 60 metara.
Nažalost, naučnici nisu jedini koje privlači taj neobičan teren.
Tokom 2018. godine objavljeno je da je Poljska dobila prava na
rudarenje dubokog mora oko Izgubljenog grada. Iako ne postoje dragoceni
resursi za kopanje u samom termalnom polju, uništenje gradske okoline
moglo bi imati neželjene posledice.
Naučnici upozoravaju da bi bilo kakvo pražnjenje izazvano rudarstvom, lako moglo da sruši ovo izuzetno stanište.
B 92