Rim i Berlin sve bliže u trgovini, odbrani i industriji, dok se postavlja pitanje da li je Pariz potisnut iz centra evropske politike.
Sve bliža saradnja između italijanske premijerke Đorđa Meloni i njemačkog kancelara Fridrih Merc mijenja političku dinamiku Evropske unije i dovodi u pitanje tradicionalnu osovinu Pariz–Berlin.
Na neformalnom samitu lidera Evropska unija o konkurentnosti ekonomije, Meloni i Merc zagovarali su zajedničku viziju jačanja evropske ekonomije i industrije, signalizirajući sve snažnije partnerstvo Rima i Berlina.
Meloni je nedavno poručila da bi 2026. mogla biti „godina Italije i Njemačke“, naglašavajući da je njihovo prijateljstvo strateško ne samo za dvije zemlje nego i za Evropu u cjelini.
Zajednički front u trgovini i auto-industriji
Njemačka i Italija posljednjih mjeseci sve češće usklađuju stavove u Briselu. Rim je u januaru, uprkos početnim rezervama, podržao trgovinski sporazum EU sa blokom Merkosur, što je Berlin snažno zagovarao.
Istovremeno su obje države vršile pritisak da se ublaži planirana zabrana novih benzinskih i dizel vozila od 2035. godine. Ovim inicijativama protivila se Francuska, koja je bezuspješno pokušavala blokirati sporazume zbog zaštite domaćih industrija.
Slabljenje francusko-njemačke osovine
Sve veće približavanje Rima i Berlina izaziva pitanje da li se smanjuje uticaj francuskog predsjednika Emanuel Makron. Iako Makron odbacuje tvrdnje da je Francuska gurnuta u stranu, priznaje da se odnosi unutar EU mijenjaju.
Makron je poručio da je francusko-njemačko partnerstvo i dalje ključno za Evropu, ali da nikada nije dovoljno samo po sebi. Ipak, diplomatski izvori navode da su odnosi Pariza i Berlina zahladili, posebno nakon sporova oko trgovinskog sporazuma s Merkosurom i industrijskih projekata.
Novo evropsko partnerstvo u nastajanju
Analitičari sve češće govore o „paralelnom približavanju“ Italije i Njemačke, ističući da su dvije zemlje danas kompatibilnije nego klasični francusko-njemački tandem.
Italijanski ministar spoljnih poslova Antonio Tajani poručio je da Italija želi biti jedna od „lokomotiva“ EU i da počinje novo doba u kojem Rim i Berlin imaju vodeću ulogu.
Ukoliko se ovaj trend nastavi, evropska politika mogla bi dobiti novu osovinu moći – Berlin i Rim – dok će Pariz morati tražiti način da zadrži svoj uticaj u redefinisanoj Evropi.