Italija i Grčka već dugo upozoravaju svoje saveznike u EU i NATO-u da ne dopuste da im zbog fokusa na Ukrajinu promakne ono što se događa u Libiji.
Priljev migranata iz Libije ponovno raste, a Rim je sve zabrinutiji zbog sve većeg utjecaja Rusije, koja toj nestabilnoj sjevernoafričkoj državi isporučuje oružje i gradi potencijalnu novu pomorsku bazu u sjeveroistočnoj luci Tobruk, piše Politico.
Kao odgovor na porast migracija, Atena je poslala dva ratna broda da patroliraju uz obalu Libije, a zabrinuta je i da njezin najveći suparnik, Turska, surađuje s Libijcima na podjeli Mediterana u pomorske zone za istraživanje energetskih mogućnosti. Zone polažu pravo na vode južno od grčkog otoka Krete, dok ih Atena smatra ilegalnima prema međunarodnom pomorskom pravu.
Talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani rekao je da je u Libiji ‘hitno stanje koje Europa mora zajedno riješiti‘, ali prošlotjedni europski pokušaj da se sve riješi diplomatskim putem pretvorio se u farsu.
Povjerenik EU za migracije Magnus Brunner, zajedno s ministrima iz Italije, Grčke i Malte, proglašen je nepoželjnim u Bengaziju, teritoriju istočnog libijskog moćnika Khalife Haftara. Delegaciju su optužili da krši neke neutvrđene propise i naredili joj da ode.
‘Uloga Rusije u Libiji nastavlja se širiti i tu zemlju koristi kao središnje čvorište u svojoj afričkoj strategiji‘, upozorio je jedan diplomat EU-a upućen u događanja. Dodao je da politički povezana mreža krijumčara u Libiji podržava strateške napore Rusije, pomažući Moskvi da zaobiđe sankcije i da migracije pretvori u oružje.
Međutim, Italija i Grčka znaju da će rješavanje problema složenog poput Libije – zemlje tri puta veće od Španjolske – zahtijevati podršku velikih saveznika poput SAD-a i Francuske. Međutim, do sada je odgovor tih saveznika bio puko razočaranje.
S obzirom na pojačan dolazak migranata na otok Kretu u jeku turističke sezone, grčka vlada je najavila stroga nova pravila o migracijama.
‘Izvanredna situacija zahtijeva hitne mjere i stoga je grčka vlada donijela odluku da obavijesti Europsku komisiju da obustavlja obradu zahtjeva za azil, u početku na tri mjeseca, za one koji u Grčku stižu iz Sjeverne Afrike morem‘, rekao je grčki premijer Kyriakos Mitsotakis zastupnicima.
Oko 9000 ljudi stiglo je na Kretu iz Libije od početka godine, što je već gotovo dvostruko više nego cijele 2023. godine. Samo prošli tjedan više od 2000 migranata iskrcalo se na Kretu.
Kako bi obuzdala dolazak migranata, Grčka je krajem lipnja rasporedila dva ratna broda, no neki su vladini dužnosnici upozorili da bi pomorske patrole mogle potaknuti migrante da se bace u vodu kako bi potražili spas.
Grčku vladu kritiziraju i oporbeni dužnosnici, ali i njihovi vlastiti, zbog toga što je posljednjih godina zanemarila slučaj Libije.
Općenito je u prvom dijelu godine zabilježen porast ilegalnih prelazaka u središnjem Mediteranu od 7 posto, gotovo u potpunosti iz Libije, dok je na svim ostalim glavnim rutama broj migranata pao za 20 posto.
Grčka represija također je izazvala strahove u Italiji da će više migranata stići u njihove vode.
‘Zabrinuti smo zbog situacije u Libiji i nedavnog porasta ilegalnih dolazaka‘, rekao je glasnogovornik Europske komisije prije prošlotjednog posjeta EU zemlji.
No sama briga neće iznjedriti rješenje.
Diplomati su prošlotjednu misiju opisali kao pokušaj iznalaženja učinkovitih rješenja. Dakako, novac EU-a bi vjerojatno odigrao određenu ulogu. EU je 2023. godine sklopila vrlo kontroverzan sporazum s Tunisom u kojem je platila vlastima da zaustave migracije, ali diplomati sumnjaju da bi se takav model mogao replicirati u zemlji poput Libije koju destabiliziraju suparničke milicije.
Rusi na vratima
Nedavna vojna parada u Bengaziju na kojoj je izloženo i rusko oružje, pokazala je sve veću bliskost Kremlja s Haftarom.
Rusija želi uporište u Sredozemlju, posebno nakon što su nove vlasti u Siriji Moskvi ukinule ugovor za najam luke Tartus nakon pada Bašara al-Asada. Talijanski Antonio Tajani redovito upozorava da će zamjenska pomorska baza vjerojatno biti u Libiji.
Prema izvješću novinske agencije Agenzia Nova, Moskva također želi instalirati raketne sustave u vojnoj bazi u Sebhi na jugu Libije, koju kontrolira Haftar, te usmjeriti rakete prema Europi.
Mnogi analitičari i diplomati u to sumnjaju, ali čak i bez raketa, Rusija već može koristiti nekoliko vojnih baza u Libiji odakle bi, teoretski, ‘mogla pogoditi Europu‘, rekao je Arturo Varvelli, viši politički suradnik Europskog vijeća za vanjske odnose.
Do sada je Rusija uglavnom koristila libijske baze za provođenje svojih operacija u ostatku Afrike, djelujući uglavnom putem Afričkog korpusa, uz podršku ruskog ministarstva obrane.
Među južnoeuropskim dužnosnicima također raste strah da bi Rusija uskoro mogla iskoristiti migracije iz Libije u reprizi hibridnog rata koji je pokrenula na istočnom frontu EU-a, kada je prisilila bliskoistočne izbjeglice da preko bjeloruske granice idu u Poljsku.
Ipak, Rusiji ne ide sve po planu. Jedan od diplomata rekao je da troškovi rata u Ukrajini lišavaju Afrički korpus sredstava potrebnih za plaćanje libijskih milicija, stvarajući napetosti s njegovim posrednicima i Haftarom.
‘Ne vidim da Rusi preuzimaju posao krijumčarenja migranata‘, rekao je Karim Mezran, stalni viši suradnik Atlantskog vijeća, ali ‘vidim da Rusi govore narodu: Sada sam ja novi vladar, a vi samo slijedite moje naredbe.‘
Potraga za saveznicima
Unatoč ozbiljnosti ovih prijetnji iz Libije, Italija i Grčka se bore uvjeriti svoje saveznike da se angažiraju.
Talijanska premijerka Giorgia Meloni razgovarala je o Libiji s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom na sastanku u Rimu 4. lipnja.
No dvije se zemlje razlikuju u stavovima o mogućim političkim rješenjima.
Libija je sve češće na dnevnom redu diplomatskih foruma, ali u praksi se malo toga događa. Dok Italija očajnički želi podršku vojnog teškaša Francuske, ta tema jednostavno nije toliko važna za Pariz kao za Rim, pa čak i razotkriva nedavne francuske neuspjehe u Maliju i Nigeru.
‘Za Italiju je pitanje Libije kratkoročno važnije nego za Francusku‘, rekla je Virginie Collombier, profesorica na Sveučilištu Luiss u Rimu i stručnjakinja za Libiju.
‘Politički, francuska vlada nema puno interesa vikati na Rusiju jer to ističe neuspjehe francuske vlade‘, rekla je, napominjući da se Francuska postupno povlačila iz afričkih zemalja u regiji Sahel, dok je Rusija povećala svoju prisutnost.
A s obzirom na to da se SAD sve više okreću prema Pacifiku, nema mnogo nade da će se Washington potruditi oko stabilizacije zemlje.
Također, najnovija deklaracija NATO-a, potpisana 25. lipnja u Haagu, uopće ne spominje Afriku.
‘Nitko nije želio da se uključe sporna pitanja jer NATO sada ima vrlo minimalistički program‘, rekao je Alessandro Marrone, voditelj programa za obranu, sigurnost i svemir u rimskom think tanku Istituto Affari Internazionali.
To je loša vijest za Talijane koji se sada moraju suočiti s novom stvarnošću, rekao je Marrone.Podijeli