Ako se nedavna otkrića o tome da se tamna energija mijenja pokažu tačnim, naš svemir bi mogao da se uruši sam u sebe za konačno vrijeme, pokazuje novo istraživanje.
Na osnovu najnovijih rezultata o tamnoj energiji, novi model sugeriše da svemir ima životni vijek od oko 33,3 milijarde godina. Pošto je trenutno prošlo oko 13,8 milijardi godina od Velikog praska, to znači da nam je ostalo nešto manje od 20 milijardi godina.
Prema izračunima fizičara Hoanga Njana Lua sa Međunarodnog centra za fiziku Donostija u Španiji, Ju-Čenga Ćua sa Univerziteta Šangaj Điao Tong u Kini i Henrija Taja sa Univerziteta Kornel u SAD, svemir će se još oko 11 milijardi godina širiti, a zatim će se širenje zaustaviti i početi da se obrće, sve dok se ne sruši u hipotetični „Veliki kolaps“.
„Posljednjih 20 godina naučnici su vjerovali da je kosmološka konstanta pozitivna i da će svemir zauvijek nastaviti da se širi“, objašnjava Taj. „Ali novi podaci pokazuju da bi konstanta mogla biti negativna, što znači da će se svemir na kraju urušiti sam u sebe.“
Ta konstanta, označena kao λ (lambda), uvedena je još u Ajnštajnovoj teoriji opšte relativnosti kako bi opisala širenje svemira. Ako je λ pozitivna, djeluje kao sila koja gura prostor napolje, ubrzavajući širenje. Ako je negativna, djeluje kao stalna gravitaciona sila koja vremenom može da zaustavi i obrne širenje.
Nedavna zapažanja nagovještavaju da se tamna energija možda mijenja kroz vrijeme. U ovom novom modelu, autori su došli do najboljeg rješenja koje uključuje blago negativnu vrijednost λ, iako postojeći podaci još uvijek ne isključuju mogućnost da je ona jednaka nuli. Negativna λ djeluje kao povlačenje, a ne kao guranje, što bi na kraju moglo da zaustavi širenje.
Ipak, svemir se trenutno zaista širi, što potvrđuje ogromna količina dokaza. Model fizičara objašnjava to širenje kombinacijom male negativne λ i prisustva ultralakog aksiona, čestice koja se ponaša kao tamna energija.
Aksioni su teoretske, gotovo nematerijalne čestice koje ispunjavaju prostor i već su ranije predložene kao rješenje određenih problema u fizici čestica.
U ovom modelu, aksion djeluje kao blaga sila koja je svemir u početku gurala spolja, ali koja vremenom slabi. Danas taj efekat još uvijek postoji, zbog čega se svemir i dalje ubrzano širi. Međutim, za oko 11 milijardi godina, aksion će toliko oslabiti da će negativna λ preuzeti dominaciju, širenje će se zaustaviti kada svemir dostigne oko 1,7 puta veću veličinu od sadašnje, a zatim će početi da se skuplja.
U roku od još 8 milijardi godina, svemir će se potpuno urušiti u Veliki kolaps, svojevrsnu suprotnost Velikom prasku, u kojoj se sva materija ponovo sabija u beskonačno gustu tačku.
Taj proces fizičari upoređuju sa vožnjom bicikla uz brdo s vjetrom u leđa — u početku vas vjetar gura, ali kako slabi, uspon postaje sve teži, sve dok se ne zaustavite na vrhu, a zatim počnete da se spuštate niz drugu stranu, sve brže i brže.
Faza „spuštanja“, odnosno urušavanja, kraća je od faze širenja jer tada energija aksiona prelazi u kinetičku, a rast gustine materije pojačava gravitaciju, ubrzavajući kolaps.
Naravno, naučnici napominju da ovo nije konačna prognoza, već samo jedna moguća budućnost, ukoliko se trenutni nagovještaji o evoluciji tamne energije potvrde. Još mnogo podataka biće potrebno da bi se dokazalo da se tamna energija zaista mijenja, prenosi Nova.
Takođe, naučnici još uvijek ne znaju šta tačno jeste tamna energija — možda uopšte nije povezana s aksionima, već s nečim sasvim drugim. Ipak, ovo istraživanje daje potencijalni odgovor na jedno od najvećih pitanja kosmologije: da li svemir ima kraj?
„Za svaku vrstu života važno je znati kako počinje i kako se završava“, kaže Taj. „Za naš svemir, to je jednako važno pitanje. U šezdesetim godinama smo saznali da je imao početak. Sada, možda po prvi put, naslućujemo i njegov kraj.“