Ponekad dvije države sklope savez protiv treće, a ponekad iznenada mijenjaju strane bez ikakvog objašnjenja. Umjesto toga, Partija narodu poručuje: “Oduvijek smo bili u ratu s Istočnom Azijom.” Novine i povijesne knjige brzo se prepravljaju kako bi ta tvrdnja izgledala istinito, piše povjesničarka Anne Applebaum za The Atlantic.
Orwellov svijet je fikcija, ali neki bi ga željeli pretvoriti u stvarnost. Davno prije drugog mandata predsjednika Donalda Trumpa, ideja o svijetu s tri sfere utjecaja – Azijom pod dominacijom Kine, Europom pod dominacijom Rusije i Zapadnom hemisferom pod dominacijom Sjedinjenih Država – povremeno se pojavljivala na internetu.
Uglavnom su je promovirali Rusi željni kontrole nad onim što nazivaju svojim “bližim inozemstvom”, ili možda samo oni koji žele da se njihova zemlja, sa slabom ekonomijom i posrnulom vojskom, spominje u istom kontekstu kao SAD i Kina.
“Mi vama Venezuelu, vi nama Ukrajinu”
Još 2019. godine, Fiona Hill, tadašnja dužnosnica Vijeća za nacionalnu sigurnost u prvoj Trumpovoj administraciji, svjedočila je pred Kongresom kako su Rusi, gurajući ideju o sferama utjecaja, nudili svojevrsnu “razmjenu” Venezuele, svog najbližeg saveznika u Latinskoj Americi, za Ukrajinu.
Od tada se ideja da međunarodni odnosi trebaju promicati dominaciju velikih sila, a ne univerzalne vrijednosti, proširila iz Moskve u Washington. Nova Strategija nacionalne sigurnosti Trumpove administracije ocrtava plan za dominaciju nad američkim kontinentom, umanjujući prijetnje iz Kine i Rusije, a Trump je uputio prijetnje i saveznicima poput Danske, Paname i Kanade, čiji suverenitet sada dovodi u pitanje.
Iskrivljena Monroeova doktrina
Vojna akcija uhićenja venezuelanskog diktatora Nicolása Madura na neki način podsjeća na prošle američke intervencije, poput svrgavanja panamskog vođe Manuela Noriege 1989. godine. Međutim, novi jezik kojim se ta akcija opravdava čini ovu priču potpuno drugačijom. Na svojoj tiskovnoj konferenciji u subotu, Trump nije upotrijebio riječ *demokracija*.
Nije se pozvao na međunarodno pravo. Umjesto toga, predstavio je iskrivljenu verziju Monroeove doktrine iz 1823., politike izvorno osmišljene da drži strane imperijalne sile podalje od Amerika. “Prema našoj novoj Strategiji nacionalne sigurnosti”, rekao je čitajući pripremljenu izjavu, “Američka dominacija na Zapadnoj hemisferi više nikada neće biti dovedena u pitanje.”
U tu svrhu, najavio je da će Sjedinjene Države “voditi” Venezuelu, iako nije pojasnio tko će točno biti na čelu. Potkralj Marco Rubio? Generalni guverner Pete Hegseth? Na pitanje o Maríji Corini Machado, vođi venezuelanske oporbe, Trump je odgovorio – omalovažavanjem. “Ona je vrlo draga žena, ali nema poštovanje unutar zemlje”, rekao je.
Machado, koja je prošle godine osvojila Nobelovu nagradu za mir, predvodi pokret čiji je predsjednički kandidat, Edmundo González Urrutia, osvojio dvije trećine glasova na izborima 2024. godine.
Unatoč potpori državnih medija Maduru te uznemiravanju, uhićenjima i ubojstvima njihovih pristaša, Machado i González ne samo da su pobijedili, već su i prikupili dokumentaciju s biračkih mjesta koja to dokazuje. Maduro nikada nije pružio takve dokaze, ali je svejedno proglasio pobjedu.
Sila kao jedini argument
Trumpa trenutno ne zanima tko je legitimni vođa Venezuele. Njegova administracija umjesto toga signalizira da bi mogla surađivati s Madurovom potpredsjednicom, Delcy Rodríguez, koja bi vjerojatno zadržala režim netaknutim – drugim riječima, ne promjena režima, već samo promjena diktatora. Trump se, međutim, ne trudi dati legitimitet ni vlastitim postupcima.
Prije otmice Madura, nije se konzultirao s Kongresom, američkim saveznicima ni susjedima Venezuele. Iako je akcija opisana kao uhićenje opravdano optužnicom za krijumčarenje droge, to nije dio dosljedne politike. Trump je, naime, upravo pomilovao bivšeg predsjednika Hondurasa, koji je prije šest godina legitimno optužen za trgovinu drogom.
Foto: AI
Nema smisla, ali to nema veze
Ništa od ovoga nema smisla, ali to i nije cilj. Poput Partije u romanu *1984.*, čini se da potencijalni dominatori Zapadne hemisfere ne osjećaju potrebu za logikom.
Ako je sila pravo, ako SAD može raditi što želi u svojoj sferi, onda nema potrebe za transparentnošću, demokracijom ili legitimitetom. Brige običnih ljudi koji žive u manjim nacijama nevažne su jer im se ne daje pravo glasa. Njihovi interesi nisu briga imperijalnih sila koje žele njihove resurse.
Reakcije Rusije i Kine na Trumpove akcije bile su iznenađujuće blage, s obzirom na njihova višemilijunska ulaganja u Venezuelu. Možda zato što jezik kojim Trump opravdava otmicu Madura odražava njihove vlastite narative.
“Ukrajina pripada ruskoj sferi” glavni je argument Vladimira Putina. “Tajvan je dio kineske sfere” bit će opravdanje Xi Jinpinga ako odluči napasti otok. To ne znači da je Moskva uistinu u poziciji kontrolirati Europu, niti Kina Aziju: kombinirani BDP Europske unije gotovo je 10 puta veći od ruskog, a nijedna zemlja ne vapi da postane kineska kolonija.
Iluzija kontrole
Unatoč Trumpovom busanju u prsa, ni Amerikanci zapravo ne kontroliraju svoju sferu utjecaja. Dva dana nakon uhićenja Madura, Trump već riskira da postane žrtva vlastite propagande, baš kao i Putin. Venezuela je, kako je nedavno napisao jedan bivši američki veleposlanik, “propala država prožeta ilegalnim oružanim skupinama i stranim terorističkim organizacijama.”
Režim nije srušen. Vojska i paravojne formacije i dalje su aktivne. Hoće li Amerikanci “voditi” Venezuelu izdavanjem glasnih prijetnji i povremenim vojnim intervencijama? Možda je administracija sklopila dogovor s nekim članovima režima, ali nema jamstva da će takav dogovor donijeti koristi kakve Trump očekuje. Nafta ne leži na zemlji čekajući da je netko pokupi; zahtijeva dugoročna ulaganja, odnose i ugovore, što je nemoguće ako je vlada nestabilna.
Ozbiljna zabluda
No, Trumpova pogreška je još temeljnija. Podjela svijeta na sfere utjecaja podrazumijeva da manje zemlje nemaju utjecaj, a ozbiljna je zabluda misliti da Venezuelanci neće pokušati. Mnogi od njih željeli su američku intervenciju i sretni su što je Maduro otišao. Ipak, ljudi koji su se godinama borili za pravdu i slobodu neće htjeti živjeti u novoj diktaturi koju podržava Trump, a koju čine Madurovi poslušnici. Jedan venezuelanski prognanik, koji je želio ostati anoniman, rekao mi je da se u subotu osjećao kao na vrtuljku emocija. Prvo ushićenje zbog Madurovog odlaska, zatim šok zbog Trumpove konferencije za novinare, a onda ljutita spoznaja da se možda ništa nije promijenilo.
Sumnjam da će Amerikanci biti sretniji ako se u Venezueli instalira još jedan autoritarni vođa. Većina Amerikanaca i dalje želi da se njihova zemlja zalaže za nešto više od pohlepe. Trumpova potraga za iluzornom sferom utjecaja vjerojatno nam neće donijeti mir ili prosperitet – kao što ni invazija na Ukrajinu nije donijela Rusima – a to bi moglo postati jasno prije nego što itko očekuje.
Ako je Amerika samo regionalni nasilnik, naši bivši saveznici u Europi i Aziji zatvorit će nam svoja vrata i tržišta, navodi povjesničarka. Prije ili kasnije, “naša” Zapadna hemisfera organizirat će se protiv nas. Daleko od toga da nas čini moćnijima, potraga za američkom dominacijom učinit će nas slabijima, ostavljajući nas na kraju bez ikakve sfere i bez ikakvog utjecaja, zaključuje Applebaum.
Index