Nikolas Tornton, mladić sa autizmom i intelektualnim teškoćama, proveo je više od deset godina zatvoren u neprikladnim ustanovama poput domova za demenciju, psihijatrijskih bolnica i urgentnih centara. Ova izolacija teško je narušila njegovo zdravlje, ali danas, zahvaljujući obezbijeđenom adekvatnom smještaju, Nikolas ponovo govori i ima svoj dom.
Prije samo godinu dana, Nikolas je boravio u sobi bez prozora u bolnici u Eseksu, nepokretan i lišen mogućnosti da verbalno komunicira. Njegova priča, objavljena u “The Independentu” i na “Channel 4 News”, ukazala je na sistemske propuste u zbrinjavanju osoba sa sličnim poteškoćama. Danas, u svojoj 29. godini, Nikolas je slobodan, ponovo se kreće bez pomoći i vraća svoj glas.
– Kao da mi se život vratio. Poslije toliko vremena provedenog u bolnici, imam svoju slobodu – rekao je Nikolas.
Sistemski propusti i posljedice
Iako je Nikolas pronašao novu nadu, više od 2.000 osoba poput njega i dalje je zarobljeno u bolnicama širom Velike Britanije zbog nedostatka odgovarajuće podrške u zajednici. Prema podacima NHS-a, najčešći razlog kašnjenja u otpuštanju pacijenata je čekanje na podržano stanovanje (23%), smještaj u starački dom (12%) i odluka o finansiranju (5%).
Ministarstvo zdravlja predložilo je izmjene Zakona o mentalnom zdravlju kako bi se osobe sa autizmom i intelektualnim teškoćama zadržavale u bolnicama najviše 28 dana. Međutim, aktivisti upozoravaju da bez dodatnog finansiranja za zajedničku i socijalnu podršku ljudi i dalje neće dobijati adekvatnu pomoć.
– Za svakog Nikolasa postoji desetine drugih koji su zatvorenici u sopstvenim domovima bez potrebne podrške – rekla je Džuli Njukomb iz organizacije Rightful Lives.
Aleksis Kvin, aktivistkinja i osoba sa autizmom, upozorila je da će predložene izmjene zakona dodatno otežati izlazak pacijenata iz bolnica jer ukidaju pravo na potpuno finansiranu zajedničku njegu.
Put ka oporavku
Nikolasova porodica godinama je vodila bitku sa lokalnim vlastima i NHS-om kako bi mu obezbijedila odgovarajući paket njege. Zbog godina zanemarivanja, Nikolas je bio vezan za krevet, izgubio mobilnost i mogao je da koristi samo jednu ruku.
– Moja pokretljivost se pogoršavala jer nisam imao fizioterapiju. Molili smo za pomoć, ali većinu vremena sam bio prepušten krevetu – ispričao je Nikolas za Indipendent.
Uprkos odobrenju za finansiranje njegove nege ranije ove godine, bilo je potrebno nekoliko mjeseci da se uspostavi sistem podrške zbog složenosti i troškova. Danas, uz pomoć negovatelja poput Hejli Kičener iz organizacije My Life Choices, Nikolas živi novi život.
Nova nada i budući planovi
Za samo nekoliko mjeseci u svom novom domu, Nikolas je napravio njeverovatne pomake. Ponovo može da izlazi napolje, pije pivo u pubu i planira budućnost.
– Želim da idem na koledž, da studiram e-sport. Vježbam sa prijateljem ličnim trenerom kako bih povratio snagu – rekao je.
Njegov dom sa dvije spavaće sobe pruža mu slobodu i sigurnost, dok sa njegovateljima gradi povjerenje.
– Napokon mogu da izađem napolje, da gledam zvijezde i mjesec. To godinama nisam mogao da radim – zaključio je Nikolas, sada spreman da nadoknadi izgubljene godine