Dok masovni prosvjedi potresaju Iran, na ulicama Teherana i drugih gradova sve se češće čuje ime Reze Pahlavija, prognanog sina posljednjeg iranskog šaha. Dio prosvjednika otvoreno poziva na njegov povratak, a i sam Pahlavi poziva građane da izađu na ulice, čime se ponovno nameće kao politička figura u jednom od najdubljih previranja u Iranu posljednjih godina.
No tko je zapravo čovjek čije ime odjekuje prosvjedima – i koliku stvarnu podršku ima u zemlji kojom nikada nije vladao?
Od prijestolonasljednika do egzila
Reza Pahlavi rođen je kao prijestolonasljednik iranske monarhije i odrastao u sjeni Paunovog prijestolja. U trenutku Islamske revolucije 1979. godine, koja je srušila režim njegova oca Mohammada Reze Pahlavija, nalazio se u SAD-u na vojnoj obuci. Revoluciju, pad monarhije i egzil obitelji promatrao je izdaleka.
Njegov otac, nekada bliski saveznik Zapada, umro je u egzilu u Egiptu, dok je obitelj Pahlavi ostala bez države, moći i stvarnog političkog uporišta. Slijedile su i osobne tragedije – Rezin brat i sestra počinili su samoubojstvo – a on je ostao jedini simbol dinastije za koju se činilo da pripada prošlom stoljeću.
Danas, s 65 godina, Pahlavi živi u predgrađu Washingtona. Pristaše ga opisuju kao skromnog i nenametljivog, ali politički itekako svjesnog trenutka u kojem se Iran nalazi.
Od simbolike do političkih ambicija
Godinama je ponavljao da promjene u Iranu moraju doći iznutra i da ne pretendira na vlast. No posljednjih godina njegov se ton mijenja. Nakon izraelskih zračnih napada 2025. godine, u kojima su ubijeni visoki iranski vojni dužnosnici, Pahlavi je izjavio da je spreman sudjelovati u vođenju prijelazne vlasti ako se Islamska Republika uruši.
Predstavio je i plan od 100 dana za privremenu administraciju, tvrdeći da mu cilj nije povratak monarhije po svaku cijenu, već stvaranje uvjeta za demokratske izbore.
„Ovo nije povratak u prošlost“, poručio je. „Ovo je pokušaj da Iran konačno dobije slobodnu budućnost.“
Nasljeđe koje dijeli Irance
Ime Pahlavi u Iranu i dalje izaziva snažne, ali podijeljene emocije. Za jedne, razdoblje šahove vladavine znači modernizaciju, sekularizam i otvaranje prema svijetu. Za druge, to je vrijeme represije, cenzure i zloglasne tajne policije Savak, koja je brutalno gušila političku oporbu.
Kritičari podsjećaju i na činjenicu da se Reza Pahlavi 1980. godine simbolično proglasio šahom, što koriste kao argument da njegova današnja retorika o demokraciji nije posve uvjerljiva. Njegovi pokušaji okupljanja oporbe u egzilu često su propadali zbog međusobnih sukoba i nepovjerenja.
Ipak, za razliku od nekih drugih oporbenih figura, Pahlavi dosljedno odbacuje nasilje i poziva na mirnu tranziciju vlasti.
Zašto se njegovo ime opet čuje?
Njegovo ime ponovno se počelo pojavljivati tijekom prosvjeda 2017. godine, a dodatno je došlo u fokus nakon smrti Mahse Amini 2022., kada su Iranci masovno izašli na ulice. Aktualni prosvjedi, obilježeni ekonomskim kolapsom i otvorenim zahtjevima za rušenje režima, ponovno su ga gurnuli u središte pažnje.
Kontroverze je izazvao i njegov posjet Izraelu 2023. godine te izjave u kojima je sugerirao da bi „sve što slabi režim“ mnogi Iranci mogli pozdraviti – čak i uz rizik civilnih žrtava. Te su riječi dodatno polarizirale javnost.
Nada, očaj ili nedostatak alternative?
Danas se Reza Pahlavi ne predstavlja kao budući kralj, već kao prijelazna figura. Tvrdi da bi odluku o monarhiji ili republici trebali donijeti građani na referendumu, nakon slobodnih izbora.
Njegovi pristaše vjeruju da je riječ o jedinoj oporbenoj figuri s međunarodnom vidljivošću i jasnom porukom. Kritičari, međutim, upozoravaju da je riječ o političaru iz egzila, bez stvarnog doticaja s realnošću današnjeg Irana.
Koliku stvarnu podršku Reza Pahlavi ima u Iranu nemoguće je procijeniti dok zemlja nema slobodan politički prostor. No činjenica da se njegovo ime ponovno čuje na ulicama govori prije svega o dubini krize – i o očaju društva koje traži izlaz, čak i u vlastitoj prošlosti.